Zašto današnja djeca bez grižnje savjesti brišu roditelje iz svojih života
Ako su Dejvid i Viktorija Bekam nešto naučili u proteklih nekoliko nedelja, onda je to da današnja deca – čak i ona koja su odrasla uz obilje, ljubav i privilegije – nemaju problema da jednim potezom udare u „blok“, odnosno izbrišu roditelje iz svojih života. Bez drame, bez objašnjenja, bez žaljenja.
Brooklyn Beckham, odrasli 26-godišnji sin ultrapopularnih roditelja, bez posla i većih talenata – javno ih se odrekao nizom priča na Instagramu. Naime, jako mu je zasmetalo što ga roditelji manipulišu u medijima, šire laži i čak su ga, kako tvrdi, pokušali nagovoriti da prije vjenčanja potpiše ugovor kojim se odriče prava na svoje ime. Naveo je i da mu je majka “ukrala” prvi ples na svadbi, a potom ga osramotila neprikladnim plesom.
Porodični razdor koji izbija između Bruklina i njegovih roditelja može izgledati kao još jedna holivudska sapunica, ali ispod površine leži mnogo ozbiljnija priča – priča o generaciji Z, granicama, terapeutskom jeziku itd. nema kontakta kulture.
Generacija Z i jezik terapije
Otuđenje od roditelja nije nova pojava – postoji otkad postoji porodica. Ono što je novo je način na koji se danas priča. Generacija Z odrasla je uz psihološki rečnik, TikTok terapeuti, Instagram infografike i online zajednice koje nude podršku onima koji su “odsječeni”. Termini kao što su narcisoidni roditelj, gasno svjetlo, toksični obrasci i teško konfliktne ličnosti danas se koriste gotovo svakodnevno. Njihova svrha? Legalizirajte bolnu odluku, imenujte je i – što je najvažnije – uklonite osjećaj krivice.
Iz fenomenološke perspektive, ovo je generacija koja je odgajana da sluša svoje emocije, a ne da ih potiskuje, i da postavlja lične granice iznad porodične lojalnosti. Za razliku od prethodnih generacija koje su često “patile jer su morale”, Gen Z vjeruje da je mentalno zdravlje važnije od svake tradicije.
Da li je prekid kontakta previše lak?
Kritičari tvrde da se današnji odnosi s roditeljima prekidaju prebrzo, impulzivno, pa čak i djetinjasto. Da se svaka roditeljska greška tumači kao trauma, a svaka nesuglasica kao nasilje. S druge strane, ima i onih koji nikada nisu smogli snage da se distanciraju od roditelja koji su ih duboko povrijedili – a cijenu plaćaju do kraja života.
Statistika govori sama za sebe: procjenjuje se da je oko 27 posto Amerikanaca u nekom obliku otuđenosti od člana porodice, dok je u Velikoj Britaniji čak 20 posto porodica pogođeno time. To više nije margina – to je društveni fenomen.
Sive zone i “sivo ljuljanje“
Postoji siva zona između potpunog raspada i toksične bliskosti. Jedna od popularnih strategija je tzv sivo ljuljanje – ostati u kontaktu sa teškim članovima porodice, ali bez emocionalne uključenosti. Klimanje, osmijeh, minimalna reakcija. Bez diskusija, bez otvaranja duše. Samo neutralnost.
Zanimljivo je da su mnogi muškarci ovu strategiju koristili instinktivno – mnogo prije nego što je dobila ime TikTok.
Bekamovi kao ogledalo društva
Ironično, Brooklyn Beckham je optužio svoje roditelje za medijsku manipulaciju putem društvenih mreža – upravo putem Instagrama. A porodica Peltz – porodica njegove supruge Nicole – ne izgleda ništa manje zahtjevna ili kontrolirajuća od Beckhamovih. Drugim riječima: ovo nije priča o “dobrom i lošem”, već o sudaru vrijednosti, očekivanja i generacijskih narativa.
U međuvremenu, ima roditelja koji javno govore. Kao i Laura Wellington, koja je, nakon što je kćerka nije pozvala na svadbu, pokrenula nalog “Mama otirača”, što u prevodu znači da je ćerka tretira kao otirač, i skupila do sada 140 hiljada roditelja koji se pitaju: Kako je moguće da smo sve dali, a ostalo izbrisali?
Najvažnija lekcija
Možda je najvažnija pouka ove priče da ljubav, sigurnost i materijalna briga više nisu garancija veze. Današnja djeca ne traže savršene roditelje – već traže emocionalnu svijest, poštovanje granica i spremnost na dijalog.
A generacija Z? Ne ostaje tamo gdje joj nije dobro. Čak ni ako su mama i tata.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
