Prisjeća se ratnih dešavanja i pretresa kuća, među kojima je bila i njegova u zeničkom naselju Vjetrenica, ali i pet pripadnika Sedme muslimanske brigade koji su došli u njegov ugostiteljski objekat tražeći oružje.
Kada su vojnici, prema njegovim riječima, ponovno došli 22. aprila 1993., naredili su mu da zatvori objekat i poveli su ga na informativni razgovor u Muzičku školu.
“Slijedilo je ispitivanje. Optužnica je bila kao da sam imao neke veze sa određenim ljudima iz HDZ-a, što sam ja negirao, ali to nije ‘pilo vode’”, priča Vrvilo.
Prema njegovim riječima, bili su smješteni u podrumskim prostorijama škole i podvrgnuti fizičkoj torturi.
“U prvim danima je bilo ‘tamburanje’, odnosno batinanje. Bez ikakvog razloga. Izvedu me gore do WC-a njihovih. Bilo nas je još 10-ak, kako kad, nekad i 15, nekad sedam do osam… izvodili, dovodili”, opisuje naš sagovornik i navodi da je u Muzičkoj školi ostao 58 dana.
On kaže i da su uslovi boravka bili loši, sa malo hrane. Nekada su imali dva obroka – kuhana riža ili leća i jedna šnita hljeba. Dodaje da su nekada znali donijeti hranu, ali bi je odmah vratili. Prisjeća se da se za vrijeme boravka u zatočeništvu nikada nije presvukao ili umio.
“Oni otvore, kao, ko će da iziđe, gore na katu. Sanitarne prostorije su gore bile. Ali ko god iziđe dobije batine, pa onda ne smiješ ni izići da se umiješ. Ako već moraš radi sopstvenih potreba fizioloških, ali dobiješ batine uvijek, pa neki udarac, da li palicom, da li drvenim štilom. Mene su posebno tretirali jedno desetak dana, sav sam bio modar, crn, leđa sva modra”, opisuje Vrvilo i dodaje da nije bio pripadnik vojske, već da je zatvoren kao civil.
Zgrada Muzičke škole u Zenici. Foto: Detektor
Prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, utvrđeno je da su u Muzičku školu 26. januara 1993. godine počela dovođenja prvih zatočenika, odnosno zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Prema Bazi sudski utvrđenih činjenica, u Muzičkoj školi u Zenici je tokom 1993. godine bilo zatočeno više od 100 ratnih zarobljenika te civila hrvatske i srpske nacionalnosti. Uslovi boravka u Muzičkoj školi su bili loši i prema zatočenicima se okrutno postupalo.
Detektorje ranije u istraživanju pisao da je samo jedna osoba po komandnoj odgovornosti odgovarala za zločine počinjene u Muzičkoj školi u Zenici, gdje su civili i zarobljenici bili zatočeni u nehumanim uslovima, bez hrane, i svakodnevno na najokrutnije načine premlaćivani.
U januaru ove godine, više od tri decenije nakon ovih dešavanja, Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv četvorice bivših pripadnika Armije Bosne i Hercegovine za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Zenice od januara 1993. do kraja marta 1994. godine.
Optužnica je potvrđena protiv Nesiba Talića, Jusufa Karalića, Našida Delalića i Sabahudina Sarajlića, koji se terete da su, u svojstvu komandira i pripadnika Vojne bezbjednosti i Vojne policije u Sedmoj muslimanskoj brigadi Armije BiH, za vrijeme rata i oružanog sukoba između pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH – od januara 1993. do kraja marta 1994. godine – činili zločine prema zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti u prostorijama Muzičke škole u Zenici, koja je služila kao zatočenički objekat.
Vrvilo, koji je i predsjednik zeničkog ogranka Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata, kaže da je sumnjao da će ikada biti podignuta optužnica za dešavanja u Muzičkoj školi jer je dosta vremena prošlo.
“Izgubio sam sva očekivanja i nisam uopšte mislio da će doći do toga, ali eto… Ja sam u Tužilaštvu BiH saslušavan, nekad ljetos, u šestom mjesecu. To me sad sve nekako uzbuđuje… Nisu mirni snovi”, pojašnjava Vrvilo.
On danas, pored fizičkih posljedica i bolova u tijelu, ima i psihičke probleme.
“Nespavanje, razmišljanja svakakva. Ne možeš spavati kada ti dođe nekada da razmišljaš o tome. Ili ako te nekad neko posjeti, ako si u društvu, ne mogu se lako otarasiti toga. Znali su mi reći: ‘Dobro je, ‘ajde pusti to sada, ajmo dalje.’ Jer ostane to, trauma”, navodi Vrvilo.
Datum i vrijeme objave: 25.01.2026 – 09:00 sati
