Težnja američkog predsjednika Donalda Trumpa za novim američkim carstvom sugerira da bi 2026. godine otpornost NATO-a mogla biti suočena sa svojim najvećim testom. Samo u posljednjih nekoliko sedmica Trumpova administracija je zarobila i izvukla Nicolása Madura iz Venecuele i zaprijetila anektiranjem Grenlanda silom. Ovaj međunarodni avanturizam učinio je neokolonijalnu “Donroeovu doktrinu” – grubo iskrivljenu verziju Monroeove doktrine koja tvrdi da SAD dominiraju nad zapadnom hemisferom – smrtonosnom stvarnošću.
Trumpove jednostrane akcije su povećale geopolitičku i ekonomsku neizvjesnost, a evropski lideri, posebno britanski premijer Keir Starmer, moraju snažno braniti NATO i povećati kolektivni pritisak na Sjedinjene Države. Bez toga, ohrabreni Trump može uzeti Grenland i bilo koju drugu teritoriju ili resurse koje želi bez obzira na posljedice za Savez i globalnu ekonomiju.
Starmerova uloga je ključna. Među liderima zemalja NATO-a s najefikasnijim vojnim sposobnostima, on je najbliži Trumpu koji ima i afinitet prema Ujedinjenom Kraljevstvu. On je, također, politički najjači s obzirom na značajnu parlamentarnu većinu Laburističke stranke. Uporedite to s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom čiji su položaj i utjecaj oslabljeni zbog nedovoljne parlamentarne moći i njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom koji vodi koalicionu vladu u zemlji s ograničenom vojnom moći i ekonomijom koja stagnira.
Štaviše, Velika Britanija je odigrala historijsku ulogu u stvaranju NATO-a i ima duboke historijske veze s Venezuelom (britanski plaćenici su podržali Venezuelanski rat za nezavisnost u 19. stoljeću). Kao rezultat toga, Starmer ima imperativ da se zalaže za ekonomsku i političku stabilnost u Venezueli i da brani NATO i Grenland, teritoriju saveznice NATO-a Danske od mahinacija Bijele kuće.
Ulozi su visoki. Trump i njegovi poslušnici poput zamjenika šefa kabineta Bijele kuće Stephena Millera, više su puta prijetili Danskoj i jasno stavili do znanja da se Donroeova doktrina primjenjuje na svaki vanjski utjecaj u Americi – čak i drugih članica NATO-a. Da bi se suprotstavio takvom hvalisanju, Starmer mora biti snažniji u svojim javnim i privatnim razgovorima s Trumpom. Suzdržano, advokatsko ponašanje koje on obično koristi bez obzira na to koliko je problem hitan, neće mnogo postići.
Svijet prati hoće li se Velika Britanija i druge članice NATO-a suprotstaviti prijetnjama Trumpove administracije Grenlandu. Starmer i drugi lideri NATO-a moraju to prepoznati i biti vidljiviji u svojim naporima da oko svoje stvari okupe republikance u američkom Kongresu – mnogi od njih su dugogodišnje pristalice Saveza. Ohrabrujuće je što je pet republikanaca glasalo s demokratima u američkom Senatu za usvajanje rezolucije o ratnim ovlaštenjima koja bi ograničila Trumpove ovlasti za vođenje rata u Venecueli. Iako taj nacrt zakona nikada nije imao šanse da bude usvojen, Trump sada zna da bi poduzimanje jednostranih akcija protiv saveznika u NATO-u moglo uzrokovati prebjeg republikanaca.
Ukoliko SAD ne postignu određeni stepen stabilnosti u vanjskoj politici, svijet će ući u period sukoba velikih sila sa potencijalno katastrofalnim posljedicama. Ruski predsjednik Vladimir Putin bi mogao biti ohrabren da preuzme više od 20 odsto teritorije Ukrajine i proširi svoju sferu utjecaja na baltičke članice NATO-a (Estoniju, Latviju i Litvaniju), ugrožavajući evropsku sigurnost u godinama koje dolaze.
Teško da je to nevjerovatan scenarij. Tokom Trumpovog prvog mandata Putin mu je ponudio Venecuelu u zamjenu za slobodne ruke u Ukrajini. Kineski predsjednik Xi Jinping, sa svoje strane, mogao bi napasti Tajvan i izvršiti pritisak na američke saveznike poput Japana i Filipina.
Da bi spriječili ovu geopolitičku krizu, Starmer i drugi evropski lideri moraju ojačati norme NATO-a i naglasiti važnost Saveza sada dok još imaju šansu da utiču na Trumpa. Jedan od načina da se ostavi snažan utisak na Trumpa, koji voli kraljevsku porodicu i sve njene atribute, bio bi da se britanski kralj Charles III sastane i javno prigrli danskog kralja Frederika X. Takav samit bi Trumpu pokazao da žudnja za Grenlandom može imati društvene reperkusije – ostanak u milosti kralja Charlesa III mogao bi biti dovoljan podsticaj za američkog predsjednika čije odluke uglavnom diktiraju ego i nastupi.
Ništa u vezi s ovim neće biti lako. Starmer i njegovi evropski saveznici moraju se pripremiti za izazovan put koji je pred njima, jer će odbrana NATO-a od njegove najmoćnije članice zahtijevati kombinaciju sile i lukavstva. Trump je nedavno izjavio da njegova moć nije ograničena zakonima i ugovorima, već samo njegovim vlastitim moralom. To bi trebalo biti dovoljno da podstakne Evropu da djeluje sada – s Velikom Britanijom na čelu – prije nego što se suoči s još jednom ishitrenom odlukom.
(William R. Rhodes je predsjednik i direktor William R. Rhodes Global Advisors, Stuart P. M. Mackintosh je gostujući saradnik na Odsjeku za politiku Univerziteta u Newcastleu i bivši izvršni direktor G30)
Datum i vrijeme objave: 25.01.2026 – 08:09 sati





