Premije zdravstvenog osiguranja su se popele na svoje najviše u poslednjih 15 godinaa “Veliki lijepi račun” dodaje dodatnu nesigurnost pokrivenosti. Porodice i poslodavci podjednako su uznemireni finansijskim pritiskom, a većina debata je bila fokusirana na to kako platiti negu. Sa strane zdravstvene zaštite, jednako kritično pitanje je kako smanjiti potrebu za skupim intervencijama na prvom mjestu — strategija koja je neophodna za držanje ukupnih troškova pod kontrolom.
Jedan zanemareni pokretač je kriza vaskularnih bolesti koja se može spriječiti – stanja poput bolesti perifernih arterija (PAD), aneurizme aorte i kronične venske bolesti – koja tiho napreduju dok ne izbiju u hitne slučajeve koji koštaju milijarde. Kako se približava jesen i zima, hladno vrijeme pojačava ove rizike, naglašavajući hitnu potrebu za ranijim prepoznavanjem, pametnijim pregledom i skalabilnim inovacijama.
Cijena ovog zanemarivanja je zapanjujuća. svake godine, preko 100.000 Amerikanaca izgubiti ud zbog dijabetesa i PAD-a. Ove amputacije, koje nesrazmjerno pogađaju crne, latinoameričke zajednice i zajednice s niskim primanjima, koštaju više od 11 milijardi dolara godišnje. Dokazani preventivni programi smanjuju stopu amputacije skoro 40%, ušteda preko 4 milijarde dolara svake godine. To je prije nego što uopće dodate troškove protetike, rehabilitacije, izgubljenih plata ili kaskadne naknade invalidnosti. A amputacije su samo jedan komad. Hitne operacije rupture aneurizme i uznapredovale venske bolesti gomilaju milijarde više na kartici. Ovo nisu rijetke tragedije – one se ponavljaju, predvidive i mogu spriječiti odvode u zdravstveni sistem.
Pa zašto ne glumimo? Zato što vaskularna bolest ne izaziva strah ili svijest o srčanim ili moždanim udarima. Ljudi znaju žuriti u hitnu zbog bolova u grudima. Ali bol u nogama? Oteklina? Oni to brišu. Rezultat: Epidemija kasnog otkrivanja koja dovodi do bankrota budućnosti pacijenata i povećava sve naše premije.
Popravak nije komplikovan. prvo, svijest javnosti mora sustići stvarnost. Zajednice treba da znaju da bol u nogama, nezacjeljujuće rane ili neobjašnjivo oticanje nisu „normalno starenje“ – već crvene zastavice. Normalizirali smo ignoriranje simptoma dok ne postanu katastrofalni, a to košta života i novca. Bolnice, zdravstveni sistemi i čelnici javnog zdravstva trebali bi pokrenuti kampanje podizanja svijesti koje čine vaskularne znakove upozorenja prepoznatljivim kao i bol u grudima.
drugo, ekran mora da se pomeri na prednji plamenik. Postoje jednostavni, jeftini alati. Testovi skočno-brahijalnog indeksa za PAD, ultrazvuk za aneurizme—ovo se može uraditi u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite, hitnim centrima, čak i apotekama. Ljudi s najvećim rizikom – stariji muškarci, pušači, oni sa dijabetesom ili hipertenzijom – ne bi trebali čekati katastrofu da bi dobili pregled. Prevencija treba da bude educirana i rutinska, a ne neobavezna. Čak ni nedostatak vaskularnih specijalista nije opravdanje. Umjetna inteligencija mogla bi učiniti skrining i zdravstveni nadzor stvarnošću. Prediktivni modeli mogu identificirati visokorizične pacijente iz postojećih zdravstvenih kartona. Algoritmi mogu označiti aneurizme na rutinskim CT skeniranjima. Aplikacije za pametne telefone mogu otkriti rane prije nego što se zagnoje. Ove tehnologije već postoje oblikovanju sljedeće generacije zdravstvene zaštite. Ono što ostaje jeste volja da se u njih ulaže i integriše – posebno za periferne vaskularne bolesti – gde je jaz između potencijala i prakse još uvek prevelik.
Može se pojaviti ovo pitanje: zar skrining ne košta novac? Da, ali daleko manje od onoga što već plaćamo. Sprečavanje samo djelića amputacija, ruptura i uznapredovale venske bolesti uštedilo bi milijarde godišnje. To je rijetka strategija zdravstvene zaštite koja spašava živote i uštedu troškova. U suštini, ne radi se samo o plovilima. Radi se o zaštiti mobilnosti, nezavisnosti i dostojanstva. Svaki put kada spriječimo amputaciju, čuvamo sposobnost osobe da hoda, radi i živi u potpunosti. Svaka rano otkrivena aneurizma je život pošteđen iznenadne smrti. Svaka venska bolest koja se liječi prije nego što ulcerira je izbjegnuta patnja.
Istina je jasna: rastuće premije se ne odnose samo na osiguravajuća društva ili ekonomske cikluse. Riječ je o skrivenim troškovima kriza koje se mogu spriječiti koje smo odlučili da ne zaustavimo. Ne treba nam još jedna decenija rekordnih premija. Moramo prestati plaćati za katastrofe koje se mogu spriječiti. Vaskularno zdravlje je mjesto gdje uštede – i životi – čekaju.
O autoru: Dr. Wei Zhang je postdoktorski istraživač kardiovaskularne medicine na Univerzitetu Yale, specijaliziran za vaskularnu hirurgiju i javno zdravlje, te je saradnik Public Voicesa u projektu OpEd.
https://womensenews.org/wp-content/uploads/2025/11/vascular-disease-1024×847.jpeg





