U posavskoj ravnici, gdje planinski vrhovi postoje samo u mašti, rodila se jedna neobična ljubav. Mario Damjanović iz oraške Donje Mahale i Ivan Oršolić iz oraške Tolise krenuli su putevima koji vode daleko iznad ravnice, do svjetskih planinskih visina, uz ostale, i Olimp, koji mnogi samo sanjaju. Neumorno osvajaju vrhove, a ta je njihova strast, kažu nam, teško objašnjiva.
– Planine nas toliko privlače da jednostavno moramo uzeti ruksak i krenuti – jednoglasno su nam rekli na početku razgovora kojim, kažu, i druge žele zaintrigirati ljepotom tihog zova planina.
Mario i Ivan stalno pomiču granice. Planinarenje je za njih više od sporta i hobija, to je njihov stil i način života. Mario radi kao nastavnik povijesti u trima školama, trenira mlađe nogometaše, član je Ronilačkog kluba u Gradačcu, aktivno se bavi kuglanjem. Ivan je po zanimanju prehrambeni tehnolog, a trenutačno radi u informatičkoj djelatnosti. Osvojili su grčki Olimp popevši se na vrh od oko 3000 m.
– Prije dvije godine imali smo veliku ekspediciju, što na našim prostorima još nitko nije ostvario, a to je bio uspon na najviši vrh Turske – Ararat, 5137 m. Prošle je godine uslijedila ekspedicija u Iran, na još veće visine, gdje smo osvojili najviši vulkan Azije – Damavand na 5610 m – oduševljeno nam govori prof. Damjanović.
Za odlaske na zahtjevne visinske dionice pripremaju se kroz kondicijske treninge. Uz fizičku, kažu, važna je i psihološka priprema jer svaka ekspedicija nosi svoju dozu opasnosti.
– Mora biti maksimalna koncentracija na svaki korak i, što je vrlo važno, dobra oprema. Na polasku u podnožju zna biti 22 stupnja, a na vrhu i oko nule, s tim da su na visinama iznad 2500 m uobičajeni simptomi visinske bolesti, glavobolja i mučnina. Treba biti oprezan i dobro je ići uz nekoga iskusnog tko poznaje stazu i uvjete. Nikako nije dobro kao početnik zaputiti se u planinu bez pripreme ili vodiča. Teško vam je to riječima dočarati jer, kada osvojite vrh, to je točka kada susrećemo sebe, imamo svijet na dlanu. To je jedinstven doživljaj, pamtiš ga cijeli život. Osjećaš se potpuno drukčije, to je ispunjenje, velika radost i svaki umor koji si nosio do gore odjednom nestane – kaže Damjanović.
Ivan je član PD-a Traverza u Brčkom. – S njima dosta planinarim kada imam slobodnog vremena. Prije Olimpa planinario sam po BiH, Hrvatskoj, Srbiji te Slovačkoj na Tatrama, a Olimp je moje najveće dostignuće i osjećam se ponosno – kaže Ivan. – Put do cilja je naporan, ali kad se popnete na vrh, osjećate se nestvarno, nestane sav umor. Pogledi su fantastični i fascinantni, na bilo kojoj planini se nalazili, nije važno je li uz more ili okružena nekom nizinom, jednostavno, ta širina pogleda koja se može doživjeti, osjećaj da si iznad svega, neopisiva je – prenosi nam Ivan svoje impresije.
Na ekspedicije nikada ne idu sami, a na Olimpu su bili s Klubom ekstremnih sportova iz Jablanice u skupini s još 30-ak planinara iz cijele BiH. Njihove planinarske pothvate podržavaju i lokalni posavski gospodarstvenici, tvrtke Maxi i Yimor, sportski centri, Grad Orašje.
– Kada jednom krenete u planinu, nema stajanja, to postaje dio života – naglašavaju Mario i Ivan, koji su zacrtali i nove, više ciljeve. Njih dvojica i Ivanov brat Mladen kreću s planovima za osvajanje najvišeg vrh Hrvatske – Sinjala na Dinari, Triglava u Sloveniji, u Albaniji Prokletija (vrh Maja Jezerce). Nakon regionalnih, planiraju se zaputiti i na svjetski poznate vrhove – Kilimandžaro, najviši vrh Afrike, potom i najviši vrh Južne Amerike – Aconcagua na gotovo 7000 metara. Na mapi želja i planova je i Himalaja. – Svaka je planina priča za sebe i jednostavno nema kraja jer samo nebo nam je granica – poručuju Mario i Ivan.
