Prije nego što je Hoʼoponopono postao globalni fenomen i nježna mantra koju mnoge žene danas “šapuću prije spavanja”, ova praksa je živjela na sasvim drugom mjestu – na Havajima, u srcima porodica koje su je smatrale svetom. Nije nastala kao tehnika samopomoći, niti kao duhovni trend. Nastala je iz potrebe da se izliječi zajednica, poprave odnosi i “vrati srce istini”. ZALJUBLJENA. I tu počinje priča koja nas i danas dira.
Hoʼoponopono u izvornom značenju “ispraviti”, “dovesti u red”, “ispraviti ono što je zalutalo”.Za stare Havajce nesloga/neslaganje/sukob/nesporazum nije bila greška, već poziv. Poziv da se porodica okupi, da se svi čuju, da se ono što se nakupilo u telu, glasu i srcu oslobodi pre nego što dođe do bolesti ili prekida u odnosima. U tradicionalnim porodicama ona je vodila ovaj proces Kahuna Lapaʼaužena ili muškarac koji je imao dar da “vidi” gdje je energija zapela i uvijek je to bila osoba koja je znala jednu stvar: Kada se riječi pročiste, srce se vraća u ravnotežu.
Moderni Hoʼoponopono, kakav danas poznajemo, nastao je mnogo kasnije, zahvaljujući pristupu koji je razvio dr. Ihaleakala Hew Len. Ovaj pristup je učinio nešto revolucionarno – prenio je liječenje iz kruga porodice na pojedinca – na mene, na vas, na ženu koja želi jasnije čuti svoj glas.
Četiri rečenice ove tehnike, ili molitve, koje danas izgovaramo:
“Žao mi je. Molim te, oprosti mi. Hvala ti. Volim te.”, oni nisu samo duhovna formula.
Oni su sažetak hiljada godina znanja da sve počinje u nama: naše emocionalno pamćenje, glas koji ne izgovaramo jer biramo da šutimo, dah koji zadržavamo, kao i stari obrasci ponašanja koje nosimo u svojim tijelima. Zato Hoʼoponopono i danas ima takvu moć. Preživjela je vijekove jer dotiče naš ženski princip: potrebu da se povežemo, izliječimo, vratimo se sebi i otvorimo svoja srca, bez straha da ćemo biti povrijeđeni.
U svom radu s glasom, vibracijom i dahom, Hoʼoponopono gledam kao četiri koraka ženske alhemije – četiri vibracije koje se vraćaju u naše živote kao talasi, kao lekcija, kao svetlost. Bilo da ih primjenjujemo na izazovnu situaciju, ili ih samo izgovorimo kao svjesno odabranu vibraciju… Evo koraka:
- “Izvini” – korak do prepoznavanja
Ovo nije izvinjenje drugima. Ovo je šapat koji žena kaže sebi: Vidim te, vidim da ti nije bilo lako. Vidim gde boli. Kada radim sa ženama na seansama, to je trenutak kada se grudi otvaraju, kada dah postaje dublji, kada tijelo prestaje da se pretvara da je hrabro. “Izvini” je vibracija potvrde i trenutak kada prestanemo bježati od emocije i to je prvi put mi dišemo. To je početak transformacije.
- “Molim te oprosti mi” – korak do oslobođenja
Ovaj korak je pogrešno shvaćen od strane mnogih žena. Ne radi se o krivici. Radi se o raskid sa starim programima koje nosimo generacijama: trudi se, izdrži, ćuti, budi jak, nemoj se boriti, sve možeš sam… Kada kažemo “Molim te oprosti mi”, zapravo govorimo: “Oprosti mi što sam vjerovao da sam morao biti nešto što nisam, oprosti mi što sam tek sada shvatio da sam dio ovoga, oprosti mi što ranije nisam vidio/osjećao…” Kroz glasovnu terapiju, ovo je tačka u kojoj ton postaje istinitiji. Glas gubi masku. Vibracija postaje čistija, sirovija, stvarnija. U tom zvuku postoji oslobađanje, baš kao kada konačno oslobodite teret iz pluća.
- “Hvala” – korak do prihvatanja
“Hvala” je vibracija koja mijenja frekvenciju cijelog bića. Kada to izgovorite, osjetite kako vam se grudi šire. Ovo je trenutak kada žena prestaje da kontroliše i počinje da kontroliše prihvata sebe i život, okolnosti poput drugih. Kada kažemo “hvala”, naš nervni sistem ulazi u stanje sigurnosti. Timus, koji je centar imuniteta, doslovno reaguje na ovu vibraciju. Telo počinje da pamti mir. U glasovnoj terapiji, ovo je trenutak kada ton počinje da nosi veličanstvenu mekoću i snagu bez napora. U disanju se javlja harmonični ritam, puls i harmonija. “Hvala” je frekvencija koja podržava otvaranje ljubavi.
- „Volim te“ – korak nazad kući, do srca
Ovo je završni, ali i početni korak. Sve počinje i završava se LJUBAVLJU. Ne onu romantičnu, ne uslovljenu, već onu koja živi u našem energetskom centru, u srcu, u dahu, u glasu. Kada žena kaže “volim te” i zaista to misli i oseti, njeno polje se menja. Postaje nježan, magnetičan, otvoren. Aura se širi i cijelo energetsko tijelo počinje da sija. “Volim te” je frekvencija koja nas vraća nama samima. Vraća nas u trenutak, u tijelo, u prisustvo cijelog postojanja. Ovo je vibracija iz koje se rađa svaki novi početak.
Kada ovaj proces posmatramo kao tehniku, čini se jednostavnim. Ali kada to živimo kao životonda se dešava alhemija:
- “Žao mi je” vas vraća istini.
- “Molim te oprosti mi” te oslobađa naslijeđa koje nije tvoje.
- “Hvala” vas povezuje sa sobom.
- “Volim te” vraća te u centar postojanja.
To su četiri vibracije koje žena može izgovoriti svojim glasom, disati tijelom i osjetiti u svom srcu u trenucima zbunjenosti, stresa, krize, ali i u trenucima radosti, ljubavi i rasta. Kada izgovorite ove riječi iz dubine svog glasovnog centra, one prestaju biti rečenice. Oni postaju vaša česta praksa, vaša nova životna navika!
Postoje tehnike koje učimo, primjenjujemo i ostavljamo u ladici, kao i one koje nisu alati, ali put. Za mene, kao i za mnoge žene koje srećem, Hoʼoponopono pripada ovoj drugoj. To nije metoda i još jedna mantra. To je unutrašnji ritam. To je disanje duše. To je glas koji šapuće iznutra kad god se udaljimo od sopstvene istine. To je način da se žena vrati sebi.
Ako želite, možete i poslušati pjesmu
grlim te svojim glasom,
Ana
