“Glas majki” može biti ključan za pobjedu Kamale Harris za nominaciju – i pobjedu nad Trumpom – Ženske eVijesti

Majke širom zemlje, od onih koje nemaju fakultetsko obrazovanje do profesionalnih žena, trpe brutalnu sudbinu u rukama američkih porodičnih sudova dok mole sudije da zaštite njihovu malu djecu od nestabilnih očeva, koji često koriste droge. Bake i djedovi, isto tako, pate dok s mukom gledaju kako su njihovi unuci podložni povredama, a ponekad i smrti od strane opasnih očeva. Kamala Harris to može promijeniti i može početi danas.

Prošle sedmice glavne televizijske mreže i štampani mediji širom svijeta izvještavali su o tragičnoj priči o trogodišnjaku Ellie Obi Lorenzo koja je nedavno ubijena dok je bila u posjeti sa svojim ocem, a nakon toga bačena u reciklažni centar u zaljevu San Franciska. Utvrđeno je da je otac naknadno izvršio samoubistvo. Ova tragedija se mogla spriječiti. Majka, dr. Chrystal Obi, klinički instruktor pedijatrijske radiologije na Stanfordu, zatražila je od suda zbog dvogodišnjeg spora oko starateljstva da naredi nadzorne posjete za oca zbog njegovog “sve neredovnijeg” ponašanja i njegovog postajanja “progresivno nestabilnim”, prema sudskim spisima koje je podnijela majka.

Nakon smrti njene ćerke, dr. Obi je objavio na društvenim mrežama: „Očajnički sam želeo da nju (moju ćerku) stalno nadgledam i brinuo sam se za njenu bezbednost svaki put kada bi bila sa njim (ocem) u posetama po nalogu suda.” Zašto sud nije saslušao molbu majke, istaknutog radiologa koji radi kao profesor u obrazovnoj ustanovi IVY lige?

Nažalost, u našoj četvorodecenijskoj studiji američkih porodičnih sudova otkrili smo da sudije bezočno ignorišu naloge majki da zaštite svoju decu od povreda i smrti. Te majke se kreću od obrazovanih do neobrazovanih, bogatih do siromašnih, crnih do bijelih i tako dalje. Sudbina njihove djece u rukama očeva nasilnika – samoubistvo, ubistvo, samopovređivanje i rana anoreksija – više se ne može opravdati kao izolovani slučaj lošeg donošenja sudskih odluka. Analizirajući krivično nefunkcionalne porodične sudove, identifikovali smo jasna i očigledna kršenja građanskih prava u mnogim slučajevima.

Posjeta pod nadzorom bila je apsolutno opravdana u slučaju dr. Obija. Jer to bi sprečilo tragičnu smrt mališana. Ironično, nadgledane posjete se rutinski nameću majkama, kao preduslov za viđanje djece, ali ne i opasnim očevima. Takve majke nemaju istoriju zloupotrebe droga, alkoholizma ili mentalnih poremećaja. U stvari, oni su plaćeno zaposleni i ne predstavljaju opasnost za svoju djecu. Oni su hranili, odijevali i njegovali svoju djecu, pokazujući mnogo naklonosti i ljubavi. Ono što su uradili “pogrešno” je molba sudu da zaštiti njihovu djecu od zlostavljanja od strane oca. Kao odmazdu, sudovi, koji obično ne vjeruju ženama, prebacuju starateljstvo na oca (čak i ako majka još uvijek doji svoje dijete) i nalažu majci da se podvrgne kontrolisanoj posjeti. Nažalost, posjete pod nadzorom nisu privremene. Izriče se majci do 18. godine života djeteta jer je njegova jedina svrha spriječiti dijete da otkrije dalje zlostavljanje od strane oca.

U našem pismo objavljeno prošle godine u Washington Postu, pokazali smo kako porodični sudovi širom zemlje odnos oca i djeteta stavljaju iznad potreba djeteta koje njegova majka njeguje, uključujući i dojenčad. Kao dio sudskog davanja prioriteta odnosu između oca i djeteta, sudije rutinski prisiljavaju majke da se pridržavaju nadzorovanih posjeta iz straha da će majka oštetiti odnos između djeteta i oca ako joj bude dozvoljeno da bude sama sa svojim djetetom.

Očigledno, vidimo kršenje jednake zaštite prema zakonima kako je zagarantovana Četrnaestim amandmanom – flagrantno kršenje građanskih prava – koje djeluje na porodičnim sudovima kada su majke prisiljene na nadzorne posjete kao preduslov da viđaju svoju djecu dok očevi nisu. Ali, bojimo se, situacija je daleko gora. Njujorški advokat za porodično pravo Joshua Douglas rekao nam je da su, kada su centri za posjete koji su radili preko porodičnih sudova prvi put vidjeli da gube novac kada su očevi odbili da se pridržavaju nadzora, odmah prebacili fokus na majku, čineći je predmetom posjećivanja pod nadzorom. „Majke će puzati na stomaku da vide svoju decu…i plaćaće razne takse centrima za posete sudovima“, a sudovi to „znaju“ kada nameću „takve drakonske uslove“ majkama.

Kad se sve uzme u obzir, Kamala Harris, kao potpredsjednica i vodeći kandidat za zamjenu predsjednika Joea Bidena kao kandidata Demokratske stranke, u dobroj je poziciji da zatraži od američkog Ministarstva pravosuđa da odmah preduzme mjere u vezi s ovim neviđenim kršenjem građanskih prava koje su pretrpjeli majke na porodičnim sudovima. Ona bi sigurno osvojila srca majki i baka našeg naroda i spasila živote djece.

O autorima: Amy Neustein, Ph.D. (sociolog), koautor je knjige Od ludila do pobune: Zašto majke bježe od porodičnog suda – i šta se tu može učiniti, 2^nd izdanje koje će objaviti Oxford University Press. Živi u Fort Leeu, NJ. Michelle Etlin je koautor knjige The Hostage Child (Indiana University Press, 1996.) i živi u Pikesvilleu, MD.