Drugi su, međutim, odslužili kaznu i vratili se na mjesto zločina, a neki su čak postavljeni na javne funkcije. Naprimjer, bosanski Srbin Simo Zarić koji je 2010. godine, sedam godina nakon što je osuđen za zločine protiv čovječnosti, izabran za zamjenika načelnika Šamca.
Neki su se, kao što su srpski ultranacionalista Vojislav Šešelj i bivši komandant Prištinskog korpusa Vladimir Lazarević, bavili političkim komentarima, dajući na televiziji svoje mišljenje o vojnim i političkim pitanjima, te negirajući ratne zločine za koje su osuđeni.
Ustvari, ratni zločinci su postali ugledni članovi zajednice – dijeleći ulice, trgovačke centre, autobuse i vozove, kao i mainstream i društvene medije, sa svojim žrtvama.
Velika većina njih nije promijenila uvjerenja koja su ih dovela do učešća u zločinima, ali to ne ometa njihovo reintegrisanje u etnički homogene zajednice koje često dijele isti sistem vrijednosti i smatraju ih herojima.
Na Facebooku počinitelj i žrtva dijele jednu platformu.
Istraživanja su pokazala da za neke žrtve Facebook predstavlja istraživački alat kako bi ušli u trag počiniteljima zločina koji su počinjeni nad njima.
Neki osuđeni ratni zločinci ne kriju svoj identitet na Facebooku niti kriju da su bili povezani s nekom naoružanom grupom ili paravojnom formacijom. Mnogi su otvoreno ponosni na to.
Bosanski Hrvat Ilija Jurić, iako se nalazi na Interpolovoj potjernici jer se nije pojavio na izdržavanje kazne na koju je osuđen zbog silovanja žene u ratu u BiH 1992. godine, ima svoj profil. Jurić je među više od 130 osoba koje su pobjegle pravdi a koje su osuđene pred domaćim sudovima u zemljama bivše Jugoslavije.
Profil na Facebooku ima i bosanski Srbin Milisav Gavrić, uprkos tome što je prije više od decenije u BiH optužen u vezi s genocidom u Srebrenici. Gavrić je slobodan čovjek u Srbiji, piše objave na Facebooku, a na srpskoj “Happy TV” bio je prikazan kao “policijska legenda“.
Munira Subašić, predsjednica udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, godinama se bori za Gavrićevo izručenje. Ona ističe da joj je Gavrić u julu 1995. godine iz naručja uzeo sina Nermina, koji nikada više nije viđen.
Mirsada Tursunović godinama je tražila bosanskog Srbina koji ju je silovao u BiH 1992. godine, kada je imala 18 godina. Pronašla ga je na Facebooku 2020. godine.
“Počela sam da se tresem, izašla sam nabrzinu s profila, poslije sam ga i izbrisala. Prepala sam se, uzela ‘lexaurin’, vježbala disanje kako me naučila doktorica”, prisjeća se Mirsada.
Nedostatak političke volje znači da većina bjegunaca vjerovatno neće završiti u zatvoru.
Umjesto toga, dozvoljeno im je da se rugaju krivičnopravnom sistemu i ismijavaju svoje žrtve na društvenim mrežama i televiziji.
Zloupotreba online privilegija
