U svojoj kampanji za izraelski parlament 2019. godine, Benny Gantz – čovjek kojeg mnogi vide kao vjerovatnog nasljednika premijera Benjamina Netanyahua – objavio je video kako bi pokazao Izraelcima njegov stav po ključnim političkim pitanjima.
Crno-bijele slike razaranja u Gazi iz kampanje koju je nadgledao dok je načelnik generalštaba pratio tvrdnje o slanju palestinske enklave “nazad u kameno doba”.
“Ovo je bio njegov ulazak u izraelsku politiku”, rekao je za Al Jazeeru Eyal Lurie-Paredes, nerezidentni saradnik na Bliskoistočnom institutu.
“To je samo da vam dam ideju o tome kako on misli o ljudskim pravima i Palestincima.”
Nasljednik?
Popularnost Netanyahua, izraelskog lidera s najdužim stažom, opada, dok Ganca, koji je označen kao centrista, mnogi Izraelci vide kao razumnu figuru.
Netanyahu je u nevolji.
Premijer je uključen suđenje za korupciju, hiljade protestuju protiv vladavine njegove krajnje desničarske vlade, a okrivljen je što nije zaustavio Hamasov napad na Izrael 7. oktobra.
S druge strane, hiljade ekstremno desnih Izraelaca — uključujući i neke u Netanyahuovoj vladi — ne misle da je otišao dovoljno daleko u Gazi i podjednako su nesretni.
Na međunarodnom planu, Netanyahu jeste frustrirao svoje najbliže saveznikeprije svega američki predsjednik Joe Biden.
A za one – domaće i strane – koji traže alternativu, Gantz je atraktivna ponuda.
Nakon 7. oktobra, Gantz je napustio opoziciju i pridružio se vladi nacionalnog jedinstva, a zatim se pridružio tročlanom ratnom kabinetu koji je predvodio izraelski napad na Gazu, s Netanyahuom i ministrom odbrane Yoavom Gallantom.
Penzionisani vojni general, Gantz je dodao iskustvo kabinetu i bio je protivteža krajnje desničarskom ministru nacionalne sigurnosti Itamaru Ben-Gviru i ministru finansija Bezalelu Smotrichu.
Iako nisu dio ratnog kabineta, Ben-Gvir i Smotrich vitalni su članovi Netanyahuove koalicione vlade i imaju tvrdokorne stavove o Gazi, protiveći se bilo kakvom dogovoru o okončanju rata u kojem je Izrael sada ubio više od 35.000 Palestinaca.
Ali dok Gantz možda ne drži neke od ovih maksimalističkih pozicija, opis njega kao “centriste” treba shvatiti u kontekstu Izraela, koji se u ovom vijeku snažno pomaknuo udesno – ako ne i krajnje desno.
“Gantz je centristička figura na političkoj (sceni) koja je postala toliko desna da ju je više teško prepoznati”, rekla je Laurie-Paredes.
“Stranka Likud, koja je istorijski bila klasična stranka desnog centra, postala je toliko desničarska da se centar u Izraelu promijenio.”
I iako je možda bolji sagovornik s međunarodnom zajednicom, analitičari kažu da Gantz ne bi nužno promijenio Netanyahuovu politiku o pravima Palestinaca, što je dovelo do rekordnih ubistava Palestinaca i ukorijenjene okupacije na Zapadnoj obali, čak i prije 7. oktobra.
“Važno je naglasiti da po mnogim pitanjima… Gantz i Netanyahu nisu toliko različiti jedan od drugog,” rekao je Lurie-Paredes.
Poput Netanyahua, Gantzov dosije u vladi — vođenje dva rata protiv Gaze i označavanje palestinskih organizacija za ljudska prava kao “terorističke” grupe – pokazuje da je malo vjerovatno da će poboljšati situaciju Palestinaca koji žive pod izraelskom okupacijom ili promijeniti nasilnu stvarnost Zapada okupiranog Izraelom Banka. Analitičari također kažu da postoji mala razlika između Netanyahuove i Gantzove strategije u Gazi.
Da je Gantz bio zadužen za odgovor 7. oktobra, očekivati da će on postupiti drugačije od Netanyahua “bila bi pogrešna procena”, rekla je Laurie-Paredes. “Pogotovo u prva dva mjeseca rata.”
‘Veoma srećna osoba’
Gantz je rođen 1959. u Kfar Ahimu, moshavu ili poljoprivrednom naselju koje su osnovali preživjeli Holokaust na ruševinama palestinskog sela Kastina. Njegovi roditelji su bili među prvim naseljenicima.
U vojsku se prijavio 1977. godine, pridruživši se padobranskoj brigadi, čime je započeo dugu vojnu karijeru koja se poklopila sa mnogim od najburnijih perioda u historiji Izraela.
Postao je komandant kopnenih snaga izraelske vojske godinu dana prije nego što je Izrael pokrenuo razorni rat protiv Libana 2006. godine, u pokušaju da uništi Hezbolah u južnom Libanu.
Njegovo vrijeme u Libanu, a prije toga na Zapadnoj obali, nije bilo posebno uspješno sa vojnog i sigurnosnog stanovišta. Međutim, to nije zaustavilo njegov meteorski uspon.
“Postoje mnoge priče o tome da je on veoma srećna osoba”, rekla je Lurie-Paredes. Ali “on nikada nije bio neko ko je o sebi mislio kao o snažnom vođi.”
Godine 2007. Gantz je imenovan za vojnog atašea u izraelskoj ambasadi u Sjedinjenim Državama, prije nego što se vratio u Izrael 2009. kao zamjenik šefa kabineta.
Zatim je 2011. godine unaprijeđen u šefa kabineta.
U toj ulozi, Gantz je nadgledao dva rata protiv Gaze, 2012. i 2014. Izraelska vojska ubila je 167 Palestinaca, uključujući najmanje 87 civila, tokom prvog rata, prema izraelskoj grupi za ljudska prava B’Tselem, i više od 2.000 Palestinaca (uključujući više od 500 djece) tokom drugog, prema Amnesty Internationalu.
Organizacije za ljudska prava su dokumentovale višestruka kršenja ljudskih prava tokom obe vojne kampanje.
Krajem 2018. Gantz je osnovao političku stranku, Israel Resilience, koja se pridružila anti-Netanyahuovom plavo-bijelom savezu kako bi učestvovala na izborima u aprilu 2019. godine.
Zatim je došao Gantzov video predizborni s ponosom izjavljujući da su dijelovi Gaze “vraćeni u kameno doba”. Ali to nije bilo dovoljno da ga u početku dovede na vlast.
Podijeljeno biračko tijelo Izraela dovelo je do tri izbora u razmaku od godinu dana, što je na kraju dovelo do sporazuma između Gantza i Netanyahua u svibnju 2020. i koalicione vlade u kojoj je bivši general postao ministar odbrane i obećanja da će Netanyahu predati premijersku poziciju u oktobru 2021
Nije potrajalo, s padom vlade početkom 2021. i novim izborima na kojima je Netanyahu izglasan s vlasti – ali podrška Gantzovoj stranci je također pala.
Njegovo vrijeme kao ministar odbrane bilo je smrtonosno za Palestince.
Gantz je nadgledao još dva rata u Gazi, u maju 2021. i avgustu 2023. Više od 300 ljudi je ubijeno, uključujući najmanje 130 civila, od kojih su 17 djeca.
A na okupiranoj Zapadnoj obali na desetine Palestinaca je ubijeno u tom periodu.
“Ovaj zapis nasilja u velikoj mjeri zataškavaju mnogi posmatrači koji su nekada vidjeli Gantza kao dostojnog kandidata da zamijeni Netanyahua na mjestu premijera”, palestinski analitičar Amjad Iraqi napisao u časopisu +972.
“(T)general koji je postao političar pokušao je stvoriti sliku o sebi kao državniku… To je stav koji je dobro funkcionirao za mnoge izraelske glasače i strane uglednike, a neki čak pozdravljaju Gantza kao ‘centrističku’ protutežu krajnje desničarska stranka”.
Gantz pravi potez
Pozivi da Gantz zamijeni Netanyahua postali su sve jači i jenjavali posljednjih mjeseci.
Mnogi Izraelci vide Gantza kao najbolju nadu za povratak preostalih izraelskih zarobljenika koje su palestinske oružane grupe zauzele tokom napada 7. oktobra, nešto što je Netanyahu odbio učiniti.
U martu, Gantz je uzeo a putovanje u Washington, DCšto je navelo analitičare da ističu da bi američke frustracije Netanyahuom mogle ići u Gantzovu korist.
“Od svojih najranijih dana, Bidenova administracija je doživljavala Bennyja Gantza kao svog glavnog saveznika u izraelskoj politici”, rekao je tada za Al Jazeeru Tamir Sorek, profesor istorije koji proučava sukobe i otpor na Penn State University.
Ali putovanje je došlo i prošlo bez većih potresa u izraelskoj vladi, niti je Gantz napravio bilo kakve poteze.
Gantz, rekao je Sorek za Al Jazeeru, nema mnogo utjecaja u Izraelu jer “Netanyahu ne treba za svoju koaliciju, tako da nema istu moć kao stranke ekstremne desnice”.
Međutim, 19. maja Gantz je napravio svoju najhrabriju igru do sada.
U široko objavljenom govoru, Gantz je rekao da Izrael “puca u kamenje” predvođen grupom “zilota” i svalio krivicu na Netanyahuove noge.
Vladi je dao rok do 8. juna da ispuni šest konkretnih ciljeva, uključujući repatrijaciju talaca koje drži Hamas, vraćanje Izraelaca u njihove domove na sjeveru Izraela i stjecanje sigurnosne kontrole nad pojasom Gaze.
Ako ne, zaprijetio je svojoj stranci bi napustio vladu.
Ali Gantzova sreća je možda konačno dosegla svoj kraj.
“Iako je njegova stranka i dalje najveća stranka u anketama, on zapravo nema politički blok za formiranje koalicije”, rekla je Laurie-Paredes, ukazujući da bi Netanyahu mogao preživjeti Gantzov odlazak.
“Ono što smo vidjeli je da se Netanyahu uspio oporaviti dovoljno snažno (da formira blok veta).”
