Astronomi dodatno potvrdili postojanje prateće zvijezde Siwarha u orbiti Betelgeusa

Deseta najsjajnija zvijezda noćnog neba, poznata po svojoj varijabilnosti, zapravo je dio binarnog sustava – Betelgeuse (Betelgez) ima zvjezdanu pratilju nazvanu Siwarha, što je potvrđeno prošle godine. Otkriće koje rješava jednu od najvećih misterija ove poznate zvijezde sada je još jednom potvrđeno. Astronomi s Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian objavili su svoju studiju, u kojoj su, koristeći podatke s teleskopa Hubble te zemaljskih opservatorija Fred Lawrence Whipple i Roque de Los Muchacho, detektirali trag guste plinovite tvari koja se kovitla kroz golemu atmosferu ovog crvenog superdiva.

Potvrđen “pratitelj”

Njihov rad potvrđuje da na ponašanje zvijezde Betelgeuse izravno utječe njezin nedavno otkriveni “suputnik”. Detekcija je omogućena kontinuiranim praćenjem promjena u svjetlosti zvijezde tijekom gotovo osam godina. Podaci su otkrili specifičan poremećaj, odnosno “brazdu” u vanjskoj atmosferi, koja nastaje kada Siwarha prolazi kroz rijetke plinovite slojeve Betelgeusa. Ovaj fenomen izravan je dokaz postojanja pratećeg tijela manje mase koje je desetljećima bilo predmetom teorijskih nagađanja, ali bez čvrstih empirijskih dokaza.

Astronomi objašnjavaju da se kretanje Siwarhe može usporediti s kretanjem broda kroz vodu, pri čemu zvijezda stvara valove i poremećaje koje je sada moguće precizno iščitati iz podataka. Promjene u spektru boja i smjeru kretanja plinova podudaraju se s teorijskim modelima prema kojima se trag gušćeg materijala pojavljuje svakih 2.100 dana, neposredno nakon što suputnik prođe ispred Betelgeusa iz perspektive Zemlje.

Razjašnjeni ciklusi

Ovim otkrićem razjašnjena je i razlika između dva ciklusa varijacija sjaja zvijezde. Dok je kraći ciklus od 400 dana pripisan unutarnjem pulsiranju samog superdiva, dugi sekundarni period od 2.100 dana sada je službeno povezan s orbitalnim kretanjem Siwarhe.

Betelgeuse se nalazi na udaljenosti od približno 650 svjetlosnih godina i predstavlja ključan laboratorij za proučavanje završnih faza života masivnih zvijezda. Zbog svoje veličine i relativne blizine, on je jedna od rijetkih zvijezda čija se površina modernim teleskopima može izravno promatrati. Razumijevanje načina na koji Siwarha utječe na gubitak mase i promjene u atmosferi Betelgeusa pruža astronomima uvid u procese koji prethode spektakularnim eksplozijama supernova. Upravo ta je zvijezda jedan od najbližih nam kandidata za eksploziju u obliku supernove, koja bi se trebala dogoditi “uskoro” – nekad u narednih 100.000 godina.