Stalno mi je hladno. Zamišljam kako sjedim u kocki leda i promatram svijet. Da blista kao uvećana pahulja.
Neprestano smo bombardirani reklamama da odemo negdje i otključamo najbolju verziju sebe, probudimo je, otkrijemo, stvorimo, popravimo. Non-stop ispravljanje nekih grešaka.
griješim, ili griješim, griješim; idemo nesvjesno ne osvrćući se na greške koje treba intenzivno ispravljati.
Odlučan da volim i razumijem mizoginike i prodavače magle, prisjetio sam se i afričkih beba, durenja, spavanja na leđima svojih majki, indijskih običaja žvakanja gorkog bilja poslije jela, deva na Bliskom istoku, imanja mog djeda u Slavoniji, Pacifiku i Indijskom okeanu, plantaža čaja u Šri Lanki i kola Radturne da sam shvatio iznad planine Radturne, ti. Bilo gdje. 100 posto savrseno svaki put. Volite svaki dio vas, to je najteži zadatak. Ne – uredi. Ljubav!
Dok seckam luk za pitu od krompira, pitam se da li sam sposoban da sam umesim koru i radujem se izlasku sa prijateljima iz srednje škole.
Ja ću se našminkati, a djeca će sigurno pojesti sve, bez obzira na pokrivanje. Zar to nije savršeno?
Istinska radost je u GospoduPsalam 34/4.
