Internacionalna zajednica, vjerovatno, neće dopustiti povratak BiH-e na ustav Republike BiH-e (1990.), bez obzira što je vlast RS-e odlukama Parlamentarne skupštine RS-e (12. 3. 2025.) odustala od njegove dalje implementacije. Posebnu privrženost očuvanja okvira Daytonskog Ustava BiH-e manifestiraju SAD, jer smatraju svojom zaslugom njegovo zaustavljanje rata u BiH-i. Zbog toga, jedino što je realno moguće učiniti, za šta postoji široka spremnost, jeste izmjene aktuelnog ustava BiH-e. Politika vlasti RS-e dovela je u pitanje njegovu dalju implementaciju, i presude Evropskog suda za ljudska prava o njegovoj nesaglasnosti s Evropskom poveljom o ljudskim pravima, permanentna politička kriza u zemlji povezana s Daytonskim Ustavom BiH-e. Izmjene Ustava BiH-e mogu biti različitog dometa, što zavisi od stavova svih učesnika u njegovoj izmjene. Međutim, da bi izmjene Ustava BiH-e imale kakav takav smisao nužno je promijeniti njegove ključne postulate: (a) etnički osnov administrativno političkog uređenja države; (b) obim i način postizanja međuetničkog konsenzusa; (c) izbaciti ili strogo regulisati pitanja upotrebe etničkog veta; (d) ukinuti entitetsk veto, obezbijediti pravni suverenitet države na cijeloj njenoj teritoriji; (e) promjeniti izborni zakon tako da svi građani imaju ista i jednaka prava glasa; (f) obezbijediti izborni legitimitet Parlamenta BiH-e i Predsjedništva BiH-e od svih građana na cijeloj teritoriji države.
Zašto je reforma ustavnih principa Daytonskog ustava BiH-e nužna? Zato što (1) aktualni ustavni principi proizvode permanentnu političku i sveukupnu društvenu krizu i (2) zato što važeći ustavni postulati Daytonskog ustava BiH-e vode njenom teritorijalnom raspadu. Ova dva razloga, posebno ovaj drugi, je proizvod ratnih ideologija i dostignuća udruženih zločinačkih poduhvata Srbije i Hrvatske prema Republici Bosni i Hercegovini.
Daytonski Ustav BiH-e je destrukcija tradicije njene političke historije izvedena na održanju i produbljenju međuetničke distance, podjele i sukoba u BiH-i proizvedeni agresijom Srbije i Hrvatske na Bosnu (1992-1995.). Prvi put, u višestoljetnoj historiji BiH-e izvršena je njena administrativa podjela na etničkom principu. Bosna i Hercegovina je kroz svoju višestoljetnu historiju uvijek bila decentralizirana po geografskim i privrednim karakteristikama, ali nikada nije bila, osim u ratnim vremenima pod uticajima izvana, dijeljena po kulturno-političkim, kolokvijalno kazano, etničkim principima. Zbog toga je dejtonski ustav BiH-e politička, pravna, historijska destrukcija njene višestoljetne političke historije. Njegov jedini rezultat je uspostava nepravednog mira. Brojne su negativne posljedice Daytonskog ustava BiH-e.
(1) Daytonski ustav BiH-e ukinuo je Ustav Republike BiH (1990.) i njen dotadašnji građanski republikanski oblik uređenja; (2) suspendirao je građanski Referenduma proveden (1992.) na cijeloj državnoj teritoriji po internacionalnoj preporuci i uz internacionalno priznanje; (3) ukinuo je legalne simbole Republike Bosne i Hercegovine s kojima je bila internacionalno priznata i postala članica UN-a; političkim nasiljem suspendirao je grb, zastavu i himnu Republike BiH-e. (4) uveo je ratni etnopolitički oblik uređenja BiH-e koji proizvodi njenu permanentnu političku i društvenu krizu; (5) stvorio je svojevrsnu neokolonijalnu državu Srbije i Hrvatske; (6) na osnovu prava Srbije i Hrvatske na specijalne političke odnose s administrativno političkim entitetima BiH-e, Daytonski ustav BiH uveo je novi oblik njenog historijskog političkog postojanja; BiH-a je postala njihov kondominijum, svojevrsna zajednička kolonija, kolonizirana država s visokim stupnjem autonomije; (7) u BiH-i uveden je etnički politički sistem na paritetnom principu na račun proporcionalnog političkog principa. Paritetni etno-politički princip, s jedne strane, izjednačava nejednakosti, kvantitativno nejednake etničke zajednice, a s druge strane, ukida demokratski politički standard vladavine demokratske većine. Rezultat primjene etničkog pariteta je građanska diskriminacija Bošnjaka, njihova pravno političku nejednakost. (8) Srbija i Hrvatska na osnovu specijalnih odnosa sa entitetima BiH, u suštini, uspostavljaju i imaju specijalne odnose s dva konstituentna naroda u BiH-i, s Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima, kao “svojim narodima u BiH”; time Srbija i Hrvatska, kao etničke nacije, faktički, Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate, dva konstituentna naroda u BiH-i, tretiraju svojim nacionalnim manjinama; to znači, dva ustavno konstituentna naroda u BiH-i su u isto vrijeme narodi u BiH-i i nacionalne manjine Srbije i Hrvatske u BiH-i; (9) multietnička Republika srpska, jedan od dva entiteta u BiH-i, koji je nastao etničkim čišćenjem i genocidom, legaliziran Daytonskim sporazumom, u postdejtonskoj Bosni, transformisao se, faktički, u monoetnički politički entitet Bosanskih Srba; (10) u Daytonskom ustavnom periodu, od 1995. do danas, na polovini teritorije Republike BiH-e, preciznije na 49%, njene teritorije, stvoren je, etnički srpski entitet, uz bosanskohercegovačku i internacionalnu asistenciju, nasuprot demografskoj činjenici da je na cijeloj teritoriji Republike BiH, prije agresije na BiH-u (1992-1995.), od ukupnog broja stanovnika BiH-e, Bosanskih Srba bilo 36%. Aktuelno rukovodstvo RS-e, njena vlast, zahtijeva razgovore s vlastima FBiH o odcjepljenju 49% teritorije BiH-e i prisajedinjenje Srbiji; (11) “Hrvatski narod kao cjelina”, Hrvati u Hrvatskoj zajedno s Bosanskim Hrvatima, Hrvati kao “etnički jedinstven narod”, ima dvije države, Hrvatsku i BiH-u. Hrvati kao “etnički jedinstven narod” je suveren u dvijema državama. Ista situacija je i sa Srbima kao “etnički jedinstvenim narodom”; Srbi i Hrvati “kao etnički jedinstveni narodi” u dvijema državama su u političkom smislu dvije, odnosno dvojne nacije; (12) Bošnjaci muslimani imaju jednu državu zajedno s dvije dvojne nacije. BiH-a je, na osnovu i zbog toga, kako Bošnjačka tako i Srbijansko srpska, odnosno i Hrvatsko hrvatska; (13) Daytonski ustav BiH-e dao je dvojni politički status Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima. Oni su, s jedne strane, konstituentni narodi BiH-e, a s druge strane, oni su nacionalne manjine kao dijelovi “jedinstvenog srpskog naroda”, odnosno “jedinstvenog hrvatskog naroda”; kao dijelovi srpskog, odnosno hrvatskog naroda susjednih država, “svojih tzv. matičnih država”, predstavljaju nacionalne manjine Srbije i Hrvatske u BiH-i. Oni imaju jedinstvenu nacionalnu političku dihotomiju. Ona je posljedica, s jedne strane, etničkog određenja srbijanske i hrvatske države, a s druge strane, njihovog, u BiH-i, nametnutog etničkog određenja nacije; (14) da bi se obezbijedila i održala neokolonijalna uprava Srbije i Hrvatske u BiH-i uvedeno je tzv. međuetničko i međuentitetsko veto kao mehanizam blokade institucija i organa vlasti države BiH-e i suspendirana kako društvena demokratija tako i demokratski, većinski, oblik odlučivanja državnih organa i institucija vlasti. U cijelom slobodnom demokratskom svijetu organi vlasti funkcioniraju na principu većinskog odlučivanja njegovih članova, a društvo funkcionira na principu demokratije većine. Samo u Bosni i Hercegovini manjinski sastav državnih organa vlasti i institucija upravlja i vlada nad njegovim većinskim sastavom; samo u Bosni i Hercegovini demografska manjina vlada demografskom većinom; Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, kao demografska manjina zajedno, upravljaju kao da su demografska većina; (15) Daytonski ustav BiH-e uveo je etničku i administrativno entitetsku podjelu države kakva nije postojala nikada u historiji Bosne i Hercegovine, na osnovu čega se može kazati da je proizveo historijski politički zločin nad njom. Etničko-administrativna podjela BiH-e je, ne samo posljedica, već i osnov uspostave i implementacije srpsko-hrvatske kontrole vlasti u BiH-i i predstavlja mirnodopski nastavak politike njihovih, srpsko-hrvatskih, ratnih udruženih zločinačkih poduhvata (1992-1995.); (16) samo BiH-i je onemogućeno i zabranjeno građansko političko uređenje. Neki politički moćnici Svijeta smatraju da su građanska i institucionalna demokratija, kao historijski politički ideali uređenja njihovih društva i države, opasnost i šteta po BiH-u, iako znaju i kažu da je sveukupni društveni razvoj njihovih država posljedica njene društvene, institucionalne i građanske demokracije. Oni potvrđuju djelom da ono što je dozvoljeno Bogovima nije Ljudima, ono što je dobro njihovih država nije dostupno, čak nije ni dobro za BiH-u. Na demokratiju kao opće društveno dobro, individualnu i kolektivnu jednakost i ravnopravnost, nemaju pravo svi narodi ni svi ljudi kao pojedinci, kao što nemaju pravo svi narodi na nuklearnu energiju. Demokratija je slična nuklearnoj energiji. Dobrotvorna je kada je u posjedu jednih, ali kada su u posjedu drugih tada su opasnost. Nisu svi narodi ni ljudi niti za ista opća politička dobra, kakvo je demokratija, niti su za opća naučma dobra, kakvo je nuklearna energija!
Datum i vrijeme objave: 23.12.2025 – 09:53 sati
