Godišnjice: Godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dokumentiraju prazan hod jurisprudencije, politologije i srodnih disciplina. Ponavljaju se iste teme i iste dijagnoze u ispraznom nabrajanju poznatih nedostataka. Sve uz punu svijest o nemoći stručnog stava pred realnim interesima nacionalne i internacionalne politike. Godišnjice prate politički i socijalni rituali koji su izgubili svaku vezu sa stavom nauke o ustavnom pravu i predstavljaju samodopadljivo redanje floskula koje zamagljuju srastanje političke klase sa ustavnim sistemom. Na dvadeset petu godišnjicu je jednoznačno isticana potreba izmjene ustava, a USA-diplomatija je slala poruke o neophodnosti reformi “koje se trebaju provoditi na bazi dijaloga i kompromisa”. Ništa novo ni nakon trideset godina: U okviru proljetnog zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-saveza u Daytonu je održan panel o 30. godišnjici mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu – najbolji dokaz o ponavljanju ovih teza. Dakle, ponavljanje jednog te istog. Danas je, uz tridesetu godišnjicu, na raspolaganju ovaj višak “neupotrebljive pameti” tako da se uz temu skupa mogu samo ponoviti nalazi prethodnih decenija.
Agenda skupa: U agendu skupa je ušla ustavna reforma kao samorazumljiva potreba: da li važeći ustav osigurava uspostavljanje funkcionalne države koja se stara o blagostanju i prosperitetu svojih građana ili je upravo on osujećuje. Odgovor na ovo pitanje su dale akademske institucije i mora se primijetiti da ne postoji “jedan tačan odgovor”. Rezultati tridesetogodišnjih naučnih refleksija mogu se sažeti u zahtjevu da se reformom ustava promijene strukturni ustavni principi sa pratećim materijalnim rješenjima. To bi, po sebi, vodilo donošenju novog ustava.
Nov ustav: ESLJP (Sejdić/Finci) je “naložio tuženoj strani da odbaci Dejtonski mirovni sporazum, samelje ga i onda počne tražiti neko drugo rješenje”. Nov ustav je i nov politički model – u postojećim političkim konstelacijama nemoguć poduhvat. Moguće je judikativno uravnoteživanje ustavnog prava tumačenjem koje uklanja nedostatke i u konkretnim slučajevima ustavna rješenja privodi standardima pravne države. Koordinate za korekciju ustavnog modela su uspostavljene u odlukama nacionalnog ustavnog suda i internacionalnog suda (ESLJP). Pravni argumenti tendenciozno naglašavaju značaj građanskog principa za uspostavljanje nediskriminatorske legitimne vlasti. U tom smislu je odgovarajuće modeliranje ustavnih promjena pravno-tehnički jednostavan poduhvat i može se bez poteškoća iznaći rješenje koje zadovoljava zahtjeve za uspostavljanje građanskog principa u korelatu sa etničkim principom. Oboje podrazumijeva kritičko valoriziranje teritorijalnog ustroja i bh. federalizma.
Djelatna politika: Praktične politike se koncipiraju kao mehanizmi za sprečavanje svih izmjena koje bi ugrozile postojeći model odlučivanja i kontrole javnih resursa. U političkoj praksi se sabotiraju pravni zahtjevi agresivnim falsificiranjem Ustavnog prava BiH. Političke partije BiH se od stupanja na snagu Aneksa 4 razumijevaju kao predstavnici bh. naroda i praktičnu politiku vode kao “politiku u ime naroda” potiskujući sve elemente građanske države iz parlamentarnih procedura i javnih rasprava. One se na toj premisi (samo)definiraju kao realizatori projekta etničko-teritorijalne podjele bosanskohercegovačkih resursa i kontrole privrednih tokova. Za partijsko rukovodstvo i članstvo se izvlače privilegije postavljene u lepezi povlašćivanja, od finansijskog profita do kulturno-vjerskih hegemonija. U svakom slučaju, praktične politike se ovim se stavljaju izvan ustavnog prava.
Inkurs: Oba se principa, građanski i etnički (t. 3), u najjednostavnijoj formi, mogu osigurati dvodomim parlamentom. Jedan dom mora predstavljati državu kao cjelinu i biti uspostavljen prema građanskom principu, dakle, opšte izborno pravo i glasanje za političke partije koje konkuriraju na tržištu političkih ideja. Drugi dom kao predstavništvo konstitutivnih i nekonstitutivnih naroda sa zakonodavnim vetom na ograničen i unaprijed određen krug pitanja. Institucija Predsjedništva ga upotpunjuje uvažavanjem zahtjeva da građani BiH (ne građani entiteta) neposredno ili posredno odlučuju o njegovom sastavu. Odluka za inokosni ili za kolektivni organ zavisi od nadležnosti. Tridesetogodišnje političko iskustvo i judikati ESLJP ne daju prednost jednom u odnosu na drugi model. Za posredan izbor u Parlamentarnoj skupštini BiH, uz suglasnost oba doma, govori prohodnija procedura za izmjenu ustava. Reforma mora biti praćena snaženjem kaznenih mjera za zloupotrebu zastupničke funkcije, kako za bojkot rada parlamentarnih tijela tako i za kršenje poslovnika. Sve podrazumijeva jačanje građanskog principa i slabljenje etno- narodnjačkog predstavljanja u političkom sistemu. To je sistem koji bi uspostavljao uslove za efektivnu kontrolu svih oblika političke korupcije i zloupotreba.
Ekskurs: Reforma Ustavnog prava BiH nas stavlja pred problem mikrostrukture pravnog uređenja. Riječ je o dualnom modelu, dakle, o paralelnom postojanju normi ponašanja i normi sa sankcijom. Pravno-sociološki je nesporna uzajamna ovisnost između normi ponašanja na jednoj i normi sa pravnim sankcijama na drugoj strani.
Norme sa sankcijama su nedvosmisleno pravne norme, ali je upitno da li se norme ponašanja nužno izvode iz normi sa sankcijama. Ako norma sa sankcijama prethodi normi ponašanja, mora se prihvatiti da se radi o socijalnoj normi koja je samo dodatno osigurana sankcijom. To bi praktično značilo da norme sa sankcijama koje nemaju više prihvatljivost u socijalnoj bazi moraju biti napuštene, jer ne odgovaraju rasprostranjenom osvjedočenju u smisao njenog postojanja. Za područje reforme ustavnog prava BiH se u tom smislu mora razjasniti koje norme ponašanja nalažu napuštanje normi sa sankcijama (ustavnih normi) i u kom smislu se mora koncipirati ustavna reforma. Kompleksan zadatak koji pravnici ne mogu riješiti, ali ni političari bez ekonomskih, demografskih i socio-psiholoških analiza. Naučne ustanove BiH ovdje imaju široko područje rada bez kojeg se ne može zamisliti perspektivna reforma ustavnog prava.
(Autor je profesor emeritus Pravnog fakulteta Univerziteta Leipzig, Njemačka, član Internacionalnog udruženja za pravnu i socijalnu filozofiju, Njemačkog udruženja profesora državnog prava i ANUBiH)
Datum i vrijeme objave: 23.11.2025 – 22:46 sati
