NASA-in svemirski teleskop James Webb isporučio je novu fascinantnu fotografiju dubokog svemira i prvu sliku takve vrste. Na fotografiji koja je predmet astronomskog istraživanja vidi se oštar prikaz sustava zvijezda u srednjem infracrvenom spektru, koji otkriva četiri zmijolike spirale prašine, koje se šire jedna izvan druge u preciznom uzorku.
Kaotičan sustav
Dosadašnja promatranja zemaljskim teleskopima uspjela su detektirati samo jednu ljusku, iako se pretpostavljalo da vanjske ljuske postoje. Ove strukture emitirane su tijekom posljednjih 700 godina, a izvorište su im dvije stare Wolf-Rayetove zvijezde u sustavu poznatom kao Apep, nazvanom prema egipatskom bogu kaosa.
Kombinacijom Webbovih snimaka i višegodišnjih podataka s Vrlo velikog teleskopa (VLT) Europskog južnog opservatorija u Čileu, znanstvenici su precizirali koliko često ovaj par zvijezda prolazi jedna pored druge. Utvrđeno je da se to događa jednom svakih 190 godina. Tijekom svake iznimno duge orbite, zvijezde prolaze blizu jedna druge tijekom razdoblja od 25 godina, pri čemu se formira “prsten” prašine. Kada se dvije Wolf-Rayetove zvijezde približe i mimoiđu, njihovi snažni zvjezdani vjetrovi se sudaraju i miješaju, stvarajući i izbacujući velike količine prašine bogate ugljikom. U sličnim sustavima, poput Wolf-Rayet 140, prašina se izbacuje u periodima od samo nekoliko mjeseci, dok ovdje proces traje četvrt stoljeća.
Utjecaj treće zvijezde
Webb je također potvrdio i nešto još neobičnije – postojanje treće zvijezde koja je gravitacijski vezana za sustav Apep. Prašinu koju izbacuju dvije Wolf-Rayetove zvijezde “reže” treća zvijezda, masivni superdiv, koji iz svoje šire orbite stvara “rupe” u svakom oblaku prašine koji se širi. Iako su sve tri zvijezde na Webbovoj snimci prikazane kao jedna svijetla točka, promatranja su dovela do ažuriranog geometrijskog modela koji se podudara s opažanjima i potvrđuje postojanje treće zvijezde.
Istraživači su znali za treću zvijezdu još od promatranja VLT-a 2018. godine, no Webbovi podaci pružili su im sada ključni dokaz. Masivni superdiv vjerojatno ima masu 40 do 50 puta veću od Sunca, dok su Wolf-Rayetove zvijezde, koje su izgubile većinu svoje mase, sada između 10 i 20 puta masivnije od Sunca.
Još jednom dokazana moć Webba
Prašina u sustavu Apep iznimno je gusta i kreće se velikim brzinama, od 2.000 do 3.000 kilometara u sekundi. Specifičan sastav prašine, koji se uglavnom sastoji od amorfnog ugljika, omogućio je Webbu detaljna promatranja. Zrnca ugljične prašine zadržavaju visoku temperaturu čak i kada se udalje od zvijezde, pa iako se u svemirskim okvirima smatraju toplima, svjetlost koju emitiraju je iznimno slaba. Zbog toga ju je mogao detektirati samo Webbov instrument za srednji infracrveni spektar (MIRI).
“Rupe” koje je treća zvijezda napravila u prašini vidljive su kao ljevak, a taj se oblik ponavlja na istom mjestu u svakoj ljusci. Četvrta vanjska ljuska na snimkama je gotovo prozirna, no instrumenti su je ipak uspjeli detektirati.
Sustav Apep predstavlja iznimnu rijetkost u svemiru. Procjenjuje se da u našoj galaksiji postoji samo oko tisuću Wolf-Rayetovih zvijezda. Od nekoliko stotina dosad promatranih Wolf-Rayetovih binarnih sustava, Apep je jedini primjer u našoj galaksiji koji sadrži dvije Wolf-Rayetove zvijezde ovih tipova; većina ih ima samo jednu. U konačnici, Wolf-Rayetove zvijezde eksplodirat će kao supernove, a postoji i mogućnost da bilo koja od njih emitira provalu gama zračenja, jedan od energetski najintenzivnijih događaja u svemiru, prije nego što potencijalno postane crna rupa.
O ovim su otkrićima nedavno objavljena dva znanstvena rada (link 1, link 2) u časopisu The Astrophysical Journal.
Datum i vrijeme objave: 23.11.2025 – 16:37 sati
