Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom

Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine je od 2005. godine sastavni dio pozitivnog zakonodavstva kao odgovor na učestale pokušaje otuđenja državne imovine Bosne i Hercegovine.

Nesporna je činjenica da je predmetni zakon imao svoje mjesto i ulogu u momentu donošenja. Danas, 30 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma i 20 godina od donošenja Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, sve se više postavlja pitanje da li je ovakva de lege lata postavka održiva u vezi sa konkretnim problemima koji se pojavljuju u praksi, sa jedne, uz istovremeno poduzimanje mjera u svrhu očuvanja imovinskog supstrata Bosne i Hercegovine, sa druge strane.

Problemi su prisutni na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, ali najizraženiji su u okvirima jedinica lokalne samouprave (općine i gradovi), koje su u pravilu onemogućene da upravljaju i raspolažu imovinom (nekretninama) na adekvatan način.

Uvažavajući navedeno, dva su moguća pravca rješenja problema.

Prvi je da se od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine donese Zakon o državnoj imovini Bosne i Hercegovine kao trajno rješenje, dok je drugi sadržan u privremenom rješenju kroz intervencije u Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine trasirao put legislativnog uređenja na način da se pitanju državne imovine može isključivo pristupiti kroz regulaciju u okviru državnog parlamenta – Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nameće se zaključak da do donošenja Zakona o državnoj imovini Bosne i Hercegovine neće doći u skorijoj budućnosti često iz razloga koji svoje uporište uopće nemaju u pravu, što posljedično održava na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.

Proceduralno gledano, postavlja se pitanje na koji će način doći do održivih pravnih rješenja koja će otkloniti višedecenijske probleme u pogledu državne imovine.

Razumljivo, optimalno je rješenje da se pitanju državne imovine pristupi kroz Parlamentarnu skupštinu BiH. Ipak, kako vrijeme prolazi, a ne nazire se regulacija u okviru državnog parlamenta, otvara se put da pravni status državne imovine uredi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini.

Iako obje opcije vode ka donošenju zakona, treba istaknuti da svaka aktivnost visokog predstavnika u BiH u sebi može imati ozbiljne nedostatke, jer je u tom slučaju isključena naučna i stručna javnost, kao i parlamentarna rasprava pri donošenju zakona, što u svakom slučaju utiče na kvalitet zakonskog rješenja.

Zapravo, cijenimo da ako još uvijek nije moguće donijeti trajno i održivo rješenje o državnoj imovini u Bosni i Hercegovini, potrebno je barem inovirati Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, gdje će strateški projekti predstavljati izuzetak od zabrane raspolaganja. Primjera radi, izuzeci bi se trebali odnositi na izgradnju putne infrastrukture bez obzira na rang, zatim na izgradnju i podizanje poslovne infrastrukture, kao i pri izgradnji sportskih objekata i objekata iz domena obrazovanja. Naravno, potrebno je propisati jasnu proceduru za izuzimanje od zabrane raspolaganja kako se izuzeci ne bi koristili za bezrazložno umanjenje imovinskog supstrata Bosne i Hercegovine.

Upravo će se na predmetni način omogućiti realizacija investicija, sa jedne, ali istovremeno očuvati državna imovina Bosne i Hercegovine, sa druge strane.

Preporuka 1: Donošenjem Zakona o državnoj imovini Bosne i Hercegovine doprinijet će se ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine u cjelini;

Preporuka 2: Donošenjem Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine povećao bi se broj investicija u BiH, a da se pritom ne naruši koncept državne imovine Bosne i Hercegovine.

(Autor je doktor nauka, univerzitetski profesor,
zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH)