Testament – Para Bellum (2025)

Testament – Para Bellum (10.10.2025.)

Izdavač: Nuclear Blast

Producent: Chuck Billy & Eric Peterson

Trajanje: 50:24

Žanr: Thrash Metal

Ocjena: 9

Od svih legendarnih thrash metal bendova koji su prežijveli sa netaknutim dostojanstvom od svog prvobitnog vrhunca, Testament je (uz Exodus, Overkill i Flotsam and Jetsam) prebrodio 21. vijek sa najviše snage i energije. Svaki od tri albuma koja su objavili otkako su se vratili u akciju sa albumom “The Formation of Damnation” (2008, Nuclear Blast), pojačao je kod svih fanova stav da se najbolji bendovi poboljšavaju i unapređuju sa godinama. Dok je jedan dio “Velike četvorke” otišao u penziju (Slayer), jedan se pod stare dane vratio odličnim albumima (Megadeth), drugi dio (Metallica i Anthrax) nastavlja da razočarava i dosađuje u istoj mjeri i sebi i drugima – bendovi na “drugom nivou” thrash hijerarhije, pa i niže, nastavljaju da se razvijaju i redovno objavljuju zanimljive, svježe, vitalne i kvalitetne albume.

Isto to se, poslije prvog slušanja, može reći i za “Para Bellum” Jednostavno rečeno, bend je spojio sve različite osobine koje su fanovi voljeli kod njih u različitim periodima njihove karijere – težinu i žestinu u kasnijem periodu, snagu i midtempo “krcanje” sredinom karijere i trajne, bogate i dugačke melodije sa prvih par albuma i sabio ih u jednu odličnu, lako svarljivu gomilu pristupačnog thrash metala. Možda i najbolja stvar kod ovog albuma je konstantno visok kvalitet autorstva i aranžmana, jer bend koristi svo svoje iskustvo kako bi stvorio deset veoma jakih pjesama, bez trunke slabosti i straha od dosade koja vrijeba na svakom koraku. Svih pet članova benda je odradilo svoj posao na vrhunskom nivou.

Chuck zvuči toliko dobro, predobro za čovjeka od 63 godine, napada mikrofon u stilu s kraja 80-ih/početka 90-ih, ali sa intenzitetom koji je prikazivao na “Low” (1994, Atlantic) i “Demonic” (1997, Spitfire) albumima, dok na trenutke čak zazvuči kao i neki black metal pjevač. Eric Peterson i Alex Skolnick… njih dvojicu ne treba ni obašnjavati. Ikone thrash metal gitare koji su, uprkos godinama, sve bolji i bolji, što je kulminiralo ovim, njihovim najbrutalnijim albumom u poslednjih nekoliko godina. Rifovi su monstruozni, solaže nezaboravne i melodične, a sve zajedno zvuči bez greške. Steve Di Giorgio je ono što je, vjerovatno najbolji basista u metalu. Njegovo sviranje iz Death dana otvorilo je oči ljudima da se metal može svirati na fretless basu i sad taj trik primenjuju mnogi, ali niko to ne radi kao Steve. Podjenako sjajan je i Chris Dovas na bubnjevima koji, kao i ostatak benda, radi punom parom. Imao je težak zadatak da zamijeni legende kao što su Loui Clemente, Dave Lombardo i Gene Hoglan i to je odradio više nego sjajno sa svojim stilom i zvukom.

Uvodna “For the Love of Pain” počinje frenetičnim bubnjevima, prije nego se probiju mračni i žestoki rifovi. Kao što je napomenuto ranije, Chuck Billy urla i reži kako samo on može, dok opipljive teksture black metala pretvaraju cijelu ovu erupciju u sveobuhvatno i oštro “je**te se”. Nema odmora, nema predaha na ovom albumu. Osim elegantno monstruozne, orkestarske balade “Meant to Be”, svaka pjesma ovdje je kao vuk koji se zaletio na grlo ovce. Od srednje tempirane “Shadow People” i briljantno banditske “High Noon”, do oldschool mutacije “Havana Syndrome” i zamršene grandioznosti naslovne numere, koja sa Petersonovim mirnim završetkom pjesme, klasičnim sviranjem prstima vraća ravnotežu. “Para Bellum” je vitalan, nasilan i uzbudljiv album.

Više od 40 godina nakon osnivanja, Testament i dalje postavlja standarde i nabija komplekse. Čitav album je neumoljiv, brutalan i melodičan i biće visoko rangiran u bogatoj diskografiji benda. Nasleđe Testamenta kao jednog od najboljih thrash metal bendova ostaje čvrsto na svom mjestu. Niko nije ni mogao da predvidi da će bend doživjeti svoju drugu muzičku renesansu, ali i to se dogodilo. Nakon tri vrlo dobra poslednja albuma ovo je ogromnan skok, sličan onom koji su doživjeli kada su objavili “The Gathering” (1999, Spitfire). “Para Bellum” je vrsta albuma koji će ne samo privući pažnju najtvrdokornijih fanova Testamenta, već je i jedno od onih izdanja koje će kupiti ljude koji nikada nisu imali posla sa bendom. U celosti, bend je uspio da pronađe novu brzinu, što im je omogućilo da objave jedan od najinstinktivnijih, najkvalitetnijih i najdoslednijih albuma u ​​svojoj karijeri. Veoma malo bendova uspijeva da opstane četrdeset i kusur godina, a kamoli da objavi jedan od svojih najboljih i vrhunskih albuma, ali sa “Para Bellum” se dogodilo upravo to. Ovo je izdanje koje će kraj godine dočekati na mnogim Top 5 ili Top 10 listama, pa čak i kao album godine.

Spisak pjesama:

1. For the Love of Pain
2. Infanticide A.I.
3. Shadow People
4. Meant to Be
5. High Noon
6. Witch Hunt
7. Nature of the Beast
8. Room 117
9. Havana Syndrome
10. Para Bellum