Allison McCulloch za Oslobođenje: Postoji razlika između okončanja rata i izgradnje mira

Allison McCulloch profesorica je političkih nauka na Brandon University u Kanadi. Autorica je knjige “Dijeljenje moći i politička stabilnost u duboko podijeljenim društvima”, kao i nadolazeće knjige “Rod, mir i dijeljenje moći”. Njezina istraživanja fokusirana su na politike duboko podijeljenih, postkonfliktnih društava, s posebnim interesom za odnos između posredovanja u miru, dijeljenja moći/vlasti i izrade ustava.

Šta je Dejtonski mirovni sporazum donio i Bosni i Hercegovini, ali i svijetu? Koje su, i jesu li, lekcije naučene?

– Za Bosnu i Hercegovinu, Dejtonski mirovni sporazum je uspio okončati rat nakon perioda neizrecive patnje. Činjenica da sporazum opstaje već 30 godina nesumnjivo je značajan uspjeh i ne bi ga trebalo potcjenjivati. Međutim, to je bio nesavršeni mir. Mislim da glavna lekcija koju treba izvući iz ovog procesa jeste da postoji razlika između okončanja rata i izgradnje mira. Nadamo se da mirovni sporazum može ponuditi ne samo kraj nasilja, već i omogućiti dobru upravu i određeni stepen pomirenja u postkonfliktnom periodu. Dayton je možda ispunio prvi od ovih kriterijuma, ali je imao više poteškoća kada je riječ o druga dva.

Reforme su potrebne

Još jedna lekcija iz Daytona odnosi se na vrijeme. Ono što je možda bilo potrebno u vrijeme Daytona, nije nužno ono što zemlji treba danas. Zaista, mnoge ustavne odredbe Daytona su od strane onih koji su ih kreirali predviđene kao privremene. Ali 30 godina kasnije, te odredbe su i dalje na snazi, uprkos širokom razumijevanju da ih je potrebno reformisati. Dakle, postoji potreba za planiranjem ustavne prilagodljivosti u vrijeme usvajanja. Ta lekcija je i dalje u toku.

Što se tiče onoga što je Dejtonski mirovni sporazum dao svijetu, rekla bih da je ponudio određeni obrazac za okončanje ratova putem dijeljenja vlasti. Takav sporazum na visokom nivou svakako je neko vrijeme utjecao na napore mirovnog posredovanja širom svijeta, ali više nije toliko popularan kao nekada. Dakle, možda su neke lekcije, nakon svega, ipak, naučene.

Jesmo li, 30 godina kasnije, sazreli da radimo na promjenama Daytona i u kojem pravcu se trebamo kretati?

– Postoji opšti konsenzus da Ustav iz Daytona o dijeljenju vlasti treba reformisati. Činjenica da ima tako složen oblik odlučivanja – neki su rekli da Bosna i Hercegovina ima jedan od najkomplikovanijih sistema vlasti – otežava reformu. Pitanje sada je kako pronaći put ka dogovoru o tome kako bi te reforme trebale izgledati. Ovdje bih napomenula da građani nisu bili direktno konsultovani ni u jednoj fazi, od dogovora u Daytonu do mnogih pokušaja ustavnih reformi (poput Aprilskog paketa, kao i Prudskog i Butmirskog procesa) do danas. To su bile inicijative odozgo ili pod vanjskom kontrolom.

Profesorica McCulloch: Postoji potreba da se ponude mogućnosti za efikasne konsultacije sa građanima/Privatni arhiv

Pitati građane šta žele u vezi sa svojom vladom, može ponuditi neke inovativne ideje o tome kako prekinuti zastoj. Dakle, kao prvi korak ka ustavnoj obnovi, postoji potreba da se ponude mogućnosti za efikasne konsultacije sa građanima. Postoje različiti načini kako to ostvariti, uključujući istraživanja javnog mnijenja, konsultativne sesije političkih stranaka, javna saslušanja, skupštine građana i drugi deliberativni procesi. I dok se neke od ovih stvari u zemlji dešavaju na neformalan i ad hoc način, potrebno ih je povezati u formalniji proces reformi, kako bi se ostvario njihov puni potencijal. Pronalaženje najboljeg načina za reformu ustava vjerovatno je važan prvi korak u pravcu pronalaženja demokratskih i legitimnih prijedloga za reformu. To jest, postoji potreba fokusiranja na proces, a zatim na suštinu preporuka za reformu.

Mnogi tvrde da etničke podjele u Bosni i Hercegovini jačaju. Kako okrenuti novi list i postoji li recept uz pomoću kojeg bi država mogla krenuti naprijed, uz poštovanje i konstitutivnih naroda, ali i svih njenih (ostalih) građana?

– Način na koji je država organizovana i ono što je sposobna pružiti svojim građanima su povezani. Na temelju rezultata nedavne ankete javnog mnijenja, koju je naš istraživački tim sproveo u BiH, vjerujem da jedan od načina na koji država može napredovati jeste fokusiranje na reforme koje mogu pomoći u poboljšanju svakodnevnih životnih uslova i materijalnog stanja ljudi. Treba poboljšati pružanje javnih usluga, promovisati vladavinu prava i ulagati u razvojne projekte koji koriste svim građanima, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Mislim da bi ljudi, također, željeli vidjeti veću efikasnost javne uprave i manje birokratskih prepreka. Tada bi možda bilo moguće pristupiti potrebnim ustavnim promjenama.

Nije vjerovatno da je potpuno novi, sveobuhvatni Dayton 2.0 na pomolu, a sigurno ne u kratkom roku. Međutim, moguće je postepeno, učestalo mijenjanje, koje bi se moglo fokusirati na osiguranje dodatnih individualnih prava uz postojeća prava grupa. Počnite s onim područjima gdje postoji najveći stepen saglasnosti, a potom od tog temelja gradite dalje. Također je vjerovatno da će neki oblik dijeljenja vlasti između konstitutivnih naroda ostati dio ustavnog poretka, ali to bi moglo biti prošireno uključivanjem i Ostalih, kao i onih građana koji ne žele da se identificiraju po etničkoj pripadnosti.

Kako bi trebala izgledati podjela vlasti u Bosni i Hercegovini i možemo li naći zajednički nazivnik za ustavne promjene?

– Federalizam može biti važan alat za rješavanje sukoba u podijeljenim zajednicama zbog svoje sposobnosti da kombinuje zajedničku vlast sa određenom mjerom samouprave. Naravno, postoji mnogo različitih načina organizacije federalne države, a Bosna i Hercegovina ima veoma jedinstven federalni oblik, sa entitetima, zatim kantonima u Federaciji BiH, uz Brčko distrikt. Jedno od ključnih pitanja za federaciju tiče se raspodjele ovlasti između državnog nivoa i jedinica. Bosna i Hercegovina je veoma decentralizovana, i iako su postojali važni razlozi za to u Daytonu, nova razmatranja te ravnoteže možda bi bila opravdana.

Volja građana

Pronalazak zajedničkog nazivnika neće biti lak – postoje čvrsta mišljenja o tome da li centralizovati ili decentralizovati zemlju, zavisno od toga gdje ljudi žive – ali naši podaci iz istraživanja pokazuju da građani daju veliki značaj reformama koje su široko prihvatljive drugim građanima, što sugeriše da postoji volja za pronalaženje dogovora, barem kada je riječ o građanima.

Je li naša realna budućnost u EU, ali i u NATO-u?

– To je pitanje o kojem trebaju odlučiti građani Bosne i Hercegovine. Put je trasiran.

Šta nas čeka s Trumpovom administracijom? Je li Milorad Dodik stvar prošlosti ili ćemo se suočiti s novim problemima?

– Bila bih oprezna s previše predviđanja u vezi sa Trumpovom administracijom ili Miloradom Dodikom. Živimo u nepredvidivim vremenima.