Pronađena zaostavština pjesnika iz Mašića

GRADIŠKA – Pjesnik tragične sudbine Veseljko Veso Radumilo iz Mašića, rođen 1931. godine, zatočenik ustaških logora u Drugom svjetskom ratu, poslijeratni učitelj, ostavio je dubok trag u književnosti, u poetskom izrazu.

Ko je Veseljko Veso Radumilo i zašto je tema važna

• Pjesnik iz Mašića (rođen 1931.), kao dijete zatočenik ustaških logora za vrijeme Drugog svjetskog rata.
• Decenijama nakon njegove smrti pronađena je opsežna književna zaostavština.
• RTV Gradiška je snimila prilog, au pripremi je i knjiga sa nedavno pronađenim pjesmama.

Prva knjiga “Lyrics”

Prvu knjigu “Lirika” objavio je u Banjoj Luci 1955. (Glas), a drugu “Otvorena vrata” 1965. u Sarajevu (Veselin Masleša). Njegova poezija nostalgije, pomiješana sa jezom, strahom, ponorom, tugom i tugom, koju je napisao Borivoje Marković u beogradskim “Književnim novinama”, zastupljena je u antologijama i zbirkama Kozarine poezije.

Gradiška “Prosvjeta” je 2003. godine posthumno objavila knjigu “Daleko od ljubavi i grijeha”, koju je priredio Milutin Vujić.

Pronađena opsežna književna zaostavština

Četiri i po decenije posle Radumilove smrti u Beočinu, gde je živeo poslednjih deset godina, pronađena je obimna književna zaostavština sa nekoliko neobjavljenih knjiga. Bio je to povod da se oživi sjećanje na ovog pjesnika u domovini.

RTV Gradiška je snimila prilog

Radio-televizija Gradiška snimila je polusatnu reportažu o Veseljku Radumilu, a sada je u pripremi i knjiga sa nedavno pronađenim pjesmama. Prema riječima Sanje Subotić Cumbo, urednice RTV Gradiška, planirano je prikazivanje TV programa i promocija zbirke poezije nastale prije više od pola vijeka povodom 24. aprila, Dana oslobođenja Gradiške u Drugom svjetskom ratu. Radumilo je umro 1981.

Rat, bijeg, logori, glad i siromaštvo

Rat, bijeg, logori, glad i siromaštvo ostavili su teške posljedice.

Na početku rata bio je učenik drugog razreda. Sa porodicom – braćom, sestrama i roditeljima – bez majke koja je umrla na porođaju, pobjegao je u Kozar. Tu je zarobljen i odveden u Staru Gradišku, zatim prebačen u Mlaku i Jastrebarsko.

Učio je generacije studenata vrijednostima slobode

Nakon rata živio je u studentskim domovima i internatima. Tako se i školovao – prvo u Učiteljskoj školi u Banja Luci, a kasnije i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Pisao je poeziju, bilježio svoju patnju i tugu, te generacije učenika u Lišnji kod Prnjavora i drugim mjestima Krajine poučavao vrijednostima slobode. Njegov prijatelj iz Učiteljske škole Jovo Obradović seća se njihovog prvog susreta u internatu.

“Njegov krevet i moj bili su jedan do drugog. Jednom mi je ispričao jednu vrlo potresnu priču. Svako jutro je u logor dolazio stari kočijaš sa upregnutim, iznemoglim konjem i kolima. Skupljao je djecu koja su prethodnu noć umrla. Kola su mu uvijek bila puna. Slika tog kola i neuglednog starca sa pohabanom kragnom mi se priča stalno ispred očiju” Veselko.

Sanjao je o ratu i logorima

Bunjenje, skrivanje pod ćebadima, plač i čupanje kose uz glasne vriske nastavili su se sve dok se Veseljko Radumilo, učenik iz Mašića, lijevčanskog sela stradalog u Drugom svjetskom ratu, nije probudio iz dubokog sna, kao smrtni rob, u internatu Učiteljske škole u Banjaluci, kaže Obradović.

“Sanjao je rat i logore. Kada se probudio, uzeo je papir i olovku i na krevetu, prekrštenih nogu, iscrpljen od dubokog i teškog sna u koji su mu umovi utonuli, pisao je poeziju”, kaže on.

Bile su to tužne i dirljive, autentične i suptilne, autobiografske i duboko proživljene pjesme. U tragičnom požaru izgorjela je njegova književna zaostavština koju je Cvjetko Bulović, Veseljkov prijatelj i hroničar Gradiške, godinama čuvao i prije smrti predao Narodnoj biblioteci. Do sada se verovalo da je time zauvek izgubljen poetski trag Veseljka Radumila.

Unuk je pronašao i prenio opsežnu poetsku zaostavštinu

„Tražeći materijal za televizijski prilog o Radumilu, stupili smo u kontakt sa njegovom porodicom, sinom Vladom i unukom Veseljkom u Beočinu. Oni su nam, kao i ostali rođaci i prijatelji iz Gradiške, mnogo pomogli. Svi su pokušavali da pronađu neki trag, fotografiju, objavljenu pesmu, književni prikaz. naslijeđe“, rekla je Sanja. Subotić. Cumbo.

Njegova majka Milica umrla je na porođaju

Veseljkov sin Vlado rekao nam je da su Veseljka od rođenja pratile razne nedaće. Na dan njegovog rođenja umrla mu je majka Milica. Krstio ga je i imenovao poznati sveštenik Veseljko Popović iz Mašića, takođe logoraš i zatvorenik. Nakon majčine smrti, tu ulogu je preuzela Draginja Branković iz istog sela, čiji je sin preminuo. Vesa, kako su ga zvali, prihvatio ju je kao svoje dete. Pažljivo ga je hranila i odgajala. Imao je još petoro braće i sestara.

“Kada su partizani na kraju rata pokušali da oslobode logor u Jastrebarskom, nakratko su ušli u logor, odveli su stariju i fizički jaču djecu. Sa njima je izašao Vesin stariji brat Teodor, kasnije borac Treće proleterske brigade i ratnik na Sutjesci, ali je on bio preslab i iznemogla žena. znaj Došla je u logor tražeći svoju djecu, tražila je još jedno, iz istog sela, tako je spasila Vesu i još dvije djevojčice iz Mašića.

Svoje djetinjstvo položio je u temelje domovine i slobode

Branko Petričević, književnik iz Beočina, na ispraćaju sa pesnikom Veseljkom Radumilom 12. oktobra 1981. godine rekao je: „Umro je pesnik, humanista i veliki čovek, neshvaćen do poslednjeg trenutka u maloj sredini u koju ga je životni vihor doveo pre više od jedne decenije. Pesnik koji je umro zatočenik, u djetinjstvu Jastrebara umro je u Jastrebarskom detinjstvu. domovinu i slobodu, da ga i druga djeca imaju.”