Jedna objava na Redditu pokrenula je raspravu o realnosti života i rada u Austriji, daleko od idealizirane slike zapadne Evrope. Autor, radnik iz Bosne i Hercegovine koji se prije četiri mjeseca preselio iz Njemačke u Austriju zbog porodice, otvoreno je pitao vrijedi li uopće ostati ili je ušao u začarani krug preživljavanja.
– Ima li ovo uopšte smisla ili samo vrtim u krug?, pitao se on na forumu i ukratko opisao svoj problem.
– Našao sam stan, ali od plaće mi doslovno ne ostane ništa dok platim troškove stanovanja i hranu, piše.
Zaposlen je na nepuno radno vrijeme, 20 sati sedmično, uz mjesečnu platu od oko 1.400 eura. Auto mu ne treba jer radi u gradu i na posao ide pješke, no finansijska računica, kaže, ne funkcionira.
– Kad se sve plati, nema štednje, nema sigurnosti, ističe.
Posao je prihvatio jer mu je obećano povećanje satnice na puno radno vrijeme. No, mjeseci prolaze, a obećanja su i dalje neodređena.
– Čekam povećanje broja sati i plaće, ali zasad je sve na “možda“, navodi, dodajući da povremeno može odraditi dodatne sate samo ako mijenja bolesne ili odsutne kolege, što nije stalno niti planirano.
Situaciju dodatno otežava činjenica da živi u manjem gradu.
– Zimi je sve stalo i drugih opcija gotovo da nema, piše, priznajući da nema ni finansijskog prostora za novi početak:
– Nemam mogućnosti da se zadužim kako bih se preselio, jer imam minus na računu.
U komentarima se brzo otvorila usporedba sa stanjem u BiH. „Jarane, s 20 godina staža u BiH plata s toplim obrokom je 1.400 KM u informatičkoj firmi. Tu se bar imaš čemu nadati“, napisao je jedan komentator, pitajući se nisu li cijene osnovnih namirnica danas svugdje slične.
Drugi su odmah pokušali konkretizirati problem. Na pitanje čime se bavi i kakvo mu je znanje jezika, autor je odgovorio: „Vozač autobusa. Njemački mi je iskreno nedovoljan za neku širu komunikaciju. Znam koliko mi treba za posao“, objavio je Dnevno.hr.
To je otvorilo novo čuđenje u raspravi. „Ne možeš kao vozač autobusa naći nigdje full-time posao? U kojoj si regiji da ne možeš?“ pita jedan komentar, dok drugi tvrdi: „Svaki veći grad vapi za vozačima autobusa, definitivno gledaj dalje.“ Autor odgovara da se već prijavljivao. „Prijavio sam se. Odbili su me. Moram još probati, biti uporan.“
Ključni problem, kako objašnjava, nije samo broj sati nego i jezik. „Gotovo svugdje traže dobro znanje njemačkog“, piše, dodajući da je razlika između njemačkog u Njemačkoj i lokalnog govora u Austriji veća nego što je očekivao. „Razumijem standardni njemački, ali lokalni izrazi i govor često su prepreka, posebno u poslovima gdje je komunikacija ključna“, navodi.
Neki komentari nisu imali previše razumijevanja. „Čuj, postaje loše, a čovjek se pokriva s 20 sati rada“, stoji u jednom. Drugi su izravni: „Ima jedna stvar koja se zove traženje novog posla. Probaj je.“ Rasprava je kulminirala komentarom osobe koja također živi u Austriji, ali ima posve drukčije iskustvo. „Radim oko 20 sati sedmično, plata oko 1.400 eura, najam 400, namirnice 200, ostalo 300–400. Na kraju mjeseca mi ostane barem 300 eura viška“, navodi, uz zaključak: „Ne znam koliko stvarno pokušavaš štedjeti.“
Datum i vrijeme objave: 23.01.2026 – 12:26 sati
