Nakon što je 1931. počela prva potpuno razvijena moderna demokratija u Španiji i Druga republika uprkos žestokom protivljenju tvrdolinijaških konzervativaca, Franko je 18. jula 1936. pokrenula desničarsku vojnu pobunu da okonča svoje političke i društvene reforme.
Uprkos podršci fašističke Italije i nacističke Njemačke, njegov ustanak je naišao na veći otpor nego što se očekivalo od improvizirane prorepubličke koalicije ljevičarskih sindikalaca, političkih stranaka, dijelova oružanih snaga i prodemokratskih aktivista, što je dovelo do brutalnog građanskog rata punog razmjera koji je trajao tri godine.
Republika se konačno predala 2. aprila 1939. godine, što je dovelo do njegovog režima.
Od prvih dana rata počela je brutalna represija nad osumnjičenim civilnim suparnicima i njihovim porodicama u područjima Španije pod francuskom kontrolom. Osmišljen je da ućutka i zastraši svaku moguću opoziciju.
Broj žrtava pogubljenih po prijekom postupku procjenjuje se na 130.000 do 200.000.
U pola veka od Frankove smrti, ekshumacije su bile spore i opterećene logističkim, finansijskim i pravnim izazovima. Procjenjuje se da je oko 6.000 neoznačenih masovnih grobnica raštrkanih širom zemlje, uključujući svuda od bunara i šuma do vrtova, groblja i udaljenih obronaka.
Ali dok se Španija sjeća žrtava tog doba i analizira napore ekshumacije, bori se s nedavnim stalnim usponom stranke krajnje desnice Vox i nostalgijom za idealima diktature među mladim ljudima koji to nisu izdržali.
Nedavna anketa CIS-a pokazala je da 20 posto ispitanika starosti od 18 do 24 godine vjeruje da je diktatura bila “dobra” ili “veoma dobra”.
Prema profesorima srednjih škola, društveni mediji podstiču pro-Frankovsku podršku među tinejdžerima.
“Govore kao da su zaista za diktaturu, ali i za obaveznu vojnu službu”, rekao je za Al Jazeeru Jose Garcia Vico, profesor ekonomije u srednjoj školi u Andaluziji.
“Većina nastavnika koje poznajem je veoma zabrinuta jer čak i kada bismo objasnili razliku između diktature i demokratije, učenici su toliko preplavljeni TikTok sadržajem i toliko zeznuti sa svetom uopšte, da ne znaju šta žele.”
“Sadržaj koji dobijaju od krajnje desnih stranaka na društvenim mrežama usmjerenim na adolescente je značajan i ima veliki utjecaj na njihov odnos jedni prema drugima.”
Ističući da “ne privlače sve u razredu” krajnja desnica, Garcia Vico ukazuje na uporedni porast islamofobičnih i anti-transrodnih komentara.
“Iznad svega, dječaci se osjećaju superiorno u odnosu na druge. Ali to je problem koji uključuje i neke roditelje. Prije nekoliko godina, neki roditelji su mi rekli da je u redu da me njihovo dijete prekine vičući ‘Viva Franko!’ (‘Živio Franko!’) jer je to bila sloboda izražavanja.”
Stotinama kilometara sjeverno u glavnom gradu Madridu, Sebastian Reyes Turner, 27-godišnji učitelj, rekao je da je također primijetio utjecaj ekstremno desničarskih influensera na društvenim mrežama.
„U školama ljudi vide Frankovu diktaturu kao samo jednu od nekoliko tema koje bezumno pamte kako bi položili ispit iz istorije koji ih zapravo ne zanima.
“S druge strane, krajnja desnica bira detalje kako bi pomislila da su bila bolja vremena kada se nisu suočavali sa problemima sa kojima se danas suočavaju – na primjer, koliko je teško pronaći posao čak i ako su dobro studirali u 20-im godinama ili stambenom krizom.”
