Naslov je mogao biti duhovit i glasiti: Sa direktorom CIA-e Sarajevo Film Festival. Šalu na stranu, ali dolazak Meg Ryan, glavne zvijezde jubilarnog festivala, 30. po redu, zaista se poklopio sa dolaskom šefa CIA-e. Po bazaru su se čula razna nagađanja, ali direktor je već otišao dok je Meg držala majstorsku klasu. Kako posljednjih godina nije ostvarila značajnija dostignuća, organizator je odlučio da ponovi njen film iz 1998. godine. Imate poštu (koji je ovdje prikazan pod naslovom Vaša pošta je stigla) i posljednji film iz 2023. Šta se dešava kasnije (Šta se desilo posle) koji nije prošao baš najbolje. Ipak, Meg je dobila počasno priznanje Srce Sarajevanagrada osnovana 2005. godine s ciljem odavanja priznanja pojedincima za njihov izuzetan doprinos afirmaciji i razvoju filmske industrije i njihovoj podršci i razvoju Sarajevo Film Festival. Pored nje, počasno srce dobili su palestinski reditelj Eli Sulejmani i oskarovac Alexander Payne, kao i poznati režiser Paul Schroeder.
Srce Sarajeva za srpske glumice
Nagrade su dobile i naše glumice. Jovana Stojiljković, koja je dobila prošle godine Srce Sarajeva za glavnu žensku ulogu u TV seriji Faithuručio nagradu Olgi Odanović, ovogodišnjoj dobitnici nagrade za najbolju glumicu u kategoriji TV komedija, za ulogu u seriji Radio Mileva. Glumica Kris Gavrić dobila je nagradu Zvijezda u usponu za ulogu Sonje u seriji Radio Mileva (ova serija dobila je i nagradu za režiju, koju je dobio Elmir Jukić). Jasna Đuričić dobila je nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu, za ulogu inspektorice Nevene Murtezić u TV seriji Znam kako dišeš.
Srce Sarajeva glumac Žarko Laušević ove godine je posthumno nagrađen za najboljeg glumca u TV seriji za ulogu vojvode Mišića u seriji Vrijeme smrti.
Naša serija Nobelovac (priča Ivo Andrić, tumačenje Tihomir Stanić) i Sablja (priča o ubistvu Zorana Đinđića, koju igra Dragan Mićanović) naišla je na neverovatan prijem i sigurno će biti pravo iznenađenje za gledaoce u narednom periodu.
Narodno pozorište Sarajevo – Sarajevo Film Festival © Privatna arhiva, Prof. dr Nenad Dikić
Gledao sam i novi film Rajka Grlića Svemu dođe kraj u kojoj, između ostalog, glume Jelena Đokić i Boris Isaković, uz kolege iz Hrvatske i BiH. Film govori o svemu kroz šta prolaze zemlje u tranziciji i nasilju koje trpe, sa iznenađujućim završetkom koji se dešava u društvu u kojem nema pravde.
Dirljiv i hrabar japanski dokumentarac
Ipak, najveći utisak na mene ostavio je dokumentarni film Dnevnici crne kutije (Dnevnici crne kutije) u kojoj rediteljka Shiori Ito istražuje seksualni napad koji je doživjela, tražeći krivično gonjenje utjecajnog počinitelja, konkretno prijatelja pokojnog japanskog premijera. Njena potraga razotkriva zastarjeli japanski pravosudni i društveni sistem, što je iznenađenje jer su problemi s kojima se suočava tipičniji za nerazvijena društva nego za najnapredniju zemlju svijeta.
Zato je njen dokumentarac duboko dirljiv i hrabar jer se bavi nasilje nad ženamakoja je obavijena stigmom čak i u Japanu. Čini se da je njen film uporediv s cijelim pokretom # I ja koji se dogodio u Americi, a zatim se proširio po cijelom svijetu. Također bih bio slobodan da uporedim ovaj film sa filmom naše glumice Danielle Steinfeld koja je oslikala svoje iskustvo u filmu Drži me u pravu (2020).
Kroz sirove i intimne snimke, Shiori Ito je pokazala svoj put do pravde i konačne pobjede. Njena spremnost da okrene kameru na sebe, hvatajući svoje emocije i borbe, donosi dubok osjećaj autentičnosti i podstiče gledaoce da govore o seksualnom nasilju i hitnoj potrebi za promjenom, kako u Japanu tako i širom svijeta. Bilo je vrlo zanimljivo čuti pitanja publike nakon filma, a skoro svi su bili muškarci, šta dalje, kakav je osjećaj itd. Očigledno je da su mladi ljudi zainteresirani za problem i da ovakvi filmovi ohrabruju akcija i borba za društvo bez nasilja. A sve se to dogodilo dok je u Indiji organizovan generalni štrajk zdravstvenih radnika nakon silovanja i smrti doktorice u bolnici.
Intervju sa Siori Ito nakon filma © Privatna arhiva, prof. dr Nenad Dikić
Bolna nepravda prikazana u indijskom filmu
A kad smo kod Indije, trebali biste pogledati film Santoshscenarista i reditelj Sandja Suri (Sandhya Suri), u evropskoj koprodukciji koju sponzorira BBC. U filmu, tek udovica Santosh nasljeđuje mužev posao policajca u ruralnoj sjevernoj Indiji. Kada je pronađeno tijelo djevojčice, ona je uvučena u istragu pod pokroviteljstvom feminističke inspektorice Sharme i, slučajno, moćne ubice ostaju na slobodi, dok je nedužni dječak prebijen na smrt. Bolna nepravda prikazana u filmu, s kojom se suočavaju svi građani bivših republika Jugoslavije, metafora je društva u kojem vlada nasilje i gdje je pravda nedostižna.
Na kraju, treba reći da su se u Sarajevu susreli glumci, filmovi i produkcije iz svih bivših jugoslovenskih republika. Upoznao sam neke ljupke ljude, prepoznao likove koji su nekada krasili jednu veliku zemlju i ponovo osjetio nostalgiju za jugom. Dobro je da postoji ovakav festival koji iako dodjeljuje nagrade Srce Sarajevapripada svima onima koji slobodno misle i vjeruju u bolji i pravedniji život, bez nasilja, sa puno razumijevanja za druge, kao što je to bilo u velikoj zemlji.
Početna stranica © Privatna arhiva, Prof. dr Nenad Dikić
