Ljeto, iznenadi me!
Ljeto je uvijek uzbudljivo godišnje doba.
Stalno razmišljam, svakog ljeta će se dogoditi nešto filmsko.
Znate onu scenu iz filma kada svi sjede u bašti, vruće je, piju hladan sok / ili ali prema želji direktora… i ulazi u davno zaboravljenu ljubav, najmlađu neudatu sestru. Ili, otac dolazi iz Australija sa koferima punim poklona. Ili, svi saznamo da smo dobili nasljedstvo… neka filmska romansa/scena/epizoda se mora dogoditi svakog ljeta.
Smrt/gubici/loše vijesti… svi znamo da dolazi samo zimi. Ubice i lopovi noću.
Gledali smo i holivudske filmove!
Naravno, kada i ako preživimo junske mature, maturalne haljine, troškove, upise u škole/fakultete i kome preostaju životne želje i bilo kakve želje za životom.
Nisam baš shvatio kada se desio ovaj preokret da smo od završetka srednje škole ostali dužni roditeljima do kraja studija, a sve u želji da naš mladić proslavi teško zarađenu maturu. Ne znam, nisam pametan. Za nas je srednja škola bila dat. Bilo je to slavlje, šminkali smo se i ljepili, obično mamine, visoke potpetice i dosta često se vraćali kući pješke sa krvavim žuljevima, nasmijani jer smo probali vermut, i namazali maskaru, jer je naša simpatija vidjela nekoga od ljekara dva puta, a ne mi, što nas je dovelo do krokodilskih suza.
Nakon toga je počeo najduži godišnji odmor u našem životu u kojem smo sanjali kakav nas divan život čeka, o kojem naši roditelji i njihova generacija nemaju pojma. Sada ćemo sve raditi bolje od njih, tačnije. Kao pametniji, mlađi i puni energije.
Volim tu mladost. Zamislite, ponekad me hvale! Mama, brate, odličan ti je ručak.
Dok slušam Black Eyed Peas – Gdje je ljubav. Trebalo bi da praktikujete ono što propovedate…
Leto, čuješ li me? Iznenadi me.
