Prenosimo priču mještana iz Marković polja Brčko distrikta BiH iz godine 2009.
Elektromagnetnom zračenju dalekovoda, postavljenih u blizini naselja, te trafo-stanica ispod stambenih zgrada, izložen je nemali broj stanovnika u BiH.
Iako stručnjaci upozoravaju na veliku opasnost po zdravlje, koju izaziva dugotrajna izloženost zračenjima, mnogi građani prinuđeni su da žive pod uticajem tih zračenja, jer nadležne institucije, kako navode, nemaju zakonsku regulativu na osnovu koje bi mogle da djeluju.
Porodica Aleksandra Simića iz Marković Polja, kod Brčkog, tvrdi da su sve češći pacijenti brčanskog zdravstva, te da im je stoka uginula, a voće se posušilo zbog pojačanog elektromagnetnog zračenja dva dalekovoda koji se ukrštaju iznad njihovog dvorišta. Oni tvrde da njihova drama traje već 15 godina. Simić kaže da je željan da mu u posjetu dođu djeca i unuci, ali da je njihov dolazak veliki rizik, jer veliko elektromagnetno zračenje može da im našteti.
“Prvo su uginule tri krave, a prethodno je laboratorijska analiza mlijeka bila takva da mi je rečeno: ‘Nemoj ni stoku tim mlijekom da hraniš’. Supruga i kćerka, umjesto na okućnici, siju i sade povrće kod rodbine i komšija”, priča Simić. Članovi porodice Simić kažu da kad je olujno nevrijeme, pa su munje i gromovi, njihovo dvorište i kuća izgledaju kao iz naučnofantastičnih filmova.
Mara Simić, Aleksandrova supruga, prošle godine se, u trenutku rastrojstva, pokušala zapaliti u dvorištu, ali su je spriječili prisutni policajci.
“Nisam mogla izdržati zbog kćerkine bolesti i teške operacije, zbog patnji koje trpimo bez djece i unučadi svjesni da smo žrtvovani za neke više interese”, kaže ogorčeno Simićeva.
Njihova kćerka Dušanka Cvjetković, supruga poginulog borca, s maloljetnom kćerkom živi kod roditelja u Marković Polju.
“Tri godine kucam na sva vrata organa vlasti i institucija, ali rješenja nema. U međuvremenu sam operisana zbog karcinoma, roditelji su oboljeli, brat je odustao od gradnje kuće na izlivenom temlju u dvorištu i s porodicom odselio na sigurno. Izgleda da nadležni čekaju da i mi umremo kako bi bez intervencije riješili problem i oslobodili se obaveza”, ogorčena je Dušanka.
U svojstvu opunomoćenika oca Aleksandra Simića, ona uporno traži rješenje da se dalekovodi uklone. Jedan dalekovod je izgrađen 1975. godine, a drugi je podignut 1994.
Prva komšinica porodice Simić je maloljetna M.S., koja živi sama u porodičnoj kući bez oba roditelja i izdržavano je lice od strane Centra za socijalni rad distrikta. Nezvanično saznajemo da joj je članica ekipe stručnjaka Elektrofakulteta, koja je boravila na licu mjesta, sugerisala brzo iseljenje jer će u protivnom oboljeti zbog visokog stepena zračenja.
U Vladi distrikta istakli su da se priprema zakonski akt bez kojeg nije moguće obezbijediti rješenje za ovaj i slične probleme građana, koji su prisutni u još nekim naseljima. Kazali su da je to nakon nalaza stručnjaka sugerisao i OHR u Brčkom
“Pripremamo zakon i pravilnike o dozvoljenim elektromagnetnim zračenjima sukladan propisima EU, koji će biti polazna osnova za aktivnost prema nadležnim institucijama, koje moraju riješiti ovaj i druge prisutne probleme koje imamo u Marković Polju, ali i prigradskom naselju Brod, gdje su mjerenja takođe pokazala povećano zračenje, a gdje broj oboljelih od karcinoma zabrinjavajuće raste”, izjavio je Anto Domić, zamjenik gradonačelnika.
Simićima i ostalim ugroženim građanima distrikta ostaje još samo vjerovanje u efikasnost lokalne vlasti.
I u neposrednoj blizini kuća u sarajevskom naselju Velešići već dugi niz godina nalazi se velika trafo-stanica.
“Srećom, već mnogo godina ne živim u Velešićima u blizini trafo-stanice, koja mi je ostala u ružnom sjećanju. Događalo se da se usred bijela dana zapali i ne znate kuda bježati. Najstrašnije je bilo kada grmi i sijeva. U njenoj blizini je strašno zujalo. Vječito smo bili u strahu, a vjerovatno je njena blizina ostavila traga na zdravlju”, priča Sarajka Hasija K.
Brojne štetne posljedice: Dejstvo elektromagnetnog polja na žive organizme zavisi od njegovih svojstava, odnosno gustine fluksa, frekvencije, te rastojanja od izvora zračenja, navode u Institutu za zaštitu zdravlja RS.
“Po pitanju izloženosti živih organizama radiofrekventnom zračenju, jedini efekat koji se sa sigurnošću može dokazati je zagrijavanje bioloških tkiva. Organi i tkiva s većim sadržajem vode, kao što su mišići, imaju veću specifičnu brzinu apsorpcije”, ističe dr Vesna Rudić-Grujić, specijalista higijene i zdravstvene ekologije u Institutu za zaštitu zdravlja RS.
Dodaje da se usljed ovog efekta zagrijavanja može javiti pregrijavanje organizma, dehidracija, toplotni šok, kardiovaskularne promjene i smanjenje mentalne sposobnosti.
Da zračenje električnih polja utiče na zdravlje čovjeka, te da su to do sada pokazali brojni primjeri, tvrdi i elektroinženjer Mićo Gaćanović, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci i predstavnik “Eureke” za zemlje jugoistočne Evrope.
“U blizini i ispod dalekovoda ne smije se graditi ništa. Naučnici su u okolini Niša ispitivali štetnost ovih zračenja, sadeći orahe ispod 400-kilovoltnog dalekovoda. Sva stabla su se posušila”, kaže Gaćanović.
Dodaje da su ispitivanja sprovođena i uz pomoć miševa, pilića i žaba.
“Sve te životinje su se degenerativno razvijale, jer su konstantno bile izložene štetnim zračenjima dalekovoda”, objašnjava Gaćanović.
Neophodna istraživanja: I dok se u svijetu konstantno radi na zaštiti ljudi od ove vrste zračenja, kod nas je to još jedna od tema koje zbog drugih problema nisu stigle na dnevni red.
“Treba znati da dugotrajna izloženost stanovništva elektro i magnetnim poljima može ostaviti posljedice po zdravlje. Međutim, mnogo je kontroverzi u toj oblasti i teško je dokazati uticaj tog zračenja. Kod nas se uvijek sve čini da se dokaže suprotno”, kaže Vlado Madžarević, profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli. Upozorava da u FBiH još ne postoje normama propisane dopuštene granične vrijednosti za jakost električnih, magnetskih i elektromagnetskih polja, te zbog toga ne mogu postojati ni sankcije za prekoračenja.
Naglašava da bi, iako ne postoje norme kojima se utvrđuju propisane granične vrijednosti elektro i magnetnog polja, trebalo pratiti evropske norme i upoređivati s nivoom zračenja kod nas.
“Takođe, potrebna su i veća istraživanja u ovoj oblasti, kao i primjena zaštite koja je širokog spektra, ali pošto ne postoje norme, onda se ne može očekivati da neko poduzima i zaštitne mjere. Tako i ako imate manje trafo-stanice u sklopu zgrada, a iznad njih su stanovi postoje tkanine koje se prostiru po podu, a koje su izvrsna zaštita od zračenja, ali to niko ne govori stanovništvu”, ističe Madžarević.
Građanama koji se osjećaju žrtvama zračenja, jer žive u blizini dalekovoda i trafo-stanica, preporučuje da se obrate institutima u kojima postoje stručnjaci koji će izaći na teren i utvrditi stepen zračenja. Dodaje da su u svijetu kazne veoma stroge, kako u ovoj, tako i drugim oblastima.
Bezbjedna udaljenost do 10 metara: U Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS ističu da je udaljenost dalekovoda od stambenih objekata definisana Pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova napona od jedan do 400 kilovolti.
“Ovim pravilnikom detaljno je razrađena navedena problematika, a sami sigurnosni razmaci zavise od više faktora, kao što su namjene objekta, materijala upotrijebljenog za izradu krova i naponskog nivoa dalekovoda”, navode u Ministarstvu.
U Institutu za zaštitu zdravlja RS ističu da je sigurnosna udaljenost dalekovoda od naseljenih mjesta, škola, vrtića i igrališta deset metara, te da i kratkotrajna izloženost elektromagnetskom zračenju velike snage može biti štetna po zdravlje.
“Postoji sumnja da bi dugotrajna izloženost slabom elektromagnetnom zračenju niskih frekvencija mogla biti povezana s rizikom za nastanak karcinoma, leukemije kod djece, a raka mozga kod odraslih”, ističe dr Vesna Rudić-Grujić.
A, u cilju ispitivanja štetnih efekata na zdravlje usljed izlaganja električnim, magnetnim i elektromagnetnim poljima do 300 GHz Svjetska zdravstvena organizacija, 1996. godine, pokrenula je međunarodni projekat “International EMF Project” u kojem učestvuju 54 zemlje i osam međunarodnih organizacija.
“S obzirom na to da još nisu u potpunosti razjašnjena sva biološka dejstva ovih polja na ljudski organizam i uticaj na zdravlje, poznate mjere zaštite podrazumijevaju samo najosnovnije vidove zaštite, a to su ograničeno vrijeme boravka licima koja rade u zoni s povećanim nivoima EM polja, korištenje zaštitnih sredstava koja štite lice od uticaja EM polja, zaštitni zakloni, ekrani, specijalna obuća i ekranirajući šljem”, objašnjava dr Rudić-Grujićeva.
Doktorica Aida Vilić-Švraka iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH ističe da je opšti zaključak da izvjestan uticaj električnih, magnetskih i elektromagnetskih polja na zdravlje postoji, poput pojave glavobolje, migrene, nesanice i umora.
“Da bi se moglo pouzdano tvrditi da dugoročno izlaganje elektromagnetim poljima izaziva pojavu malignih oboljenja i poremećaja reprodukcijskog i nervnog sistema, potrebno je provesti dugoročna i opsežna istraživanja”, rekla je Vilić-Švraka.
Opasna struja: Uticaji zračenja dalekovoda na ljude davno su otkriveni, ali donedavno je zanemarivano da ta struja, naravno, znatno manje jačine, teče i električnim instalacijama u našim domovima. Struja u produžnim kablovima, koji se protežu ispod naših radnih stolova i naših nogu, te raznim električnim uređajima koji nas okružuju u sve većem broju, takođe nije zanemariva.
Zbog toga je, kako ističe profesor Gaćanović, Njemačka prije tri decenije donijela standard DIP, koji se primjenjuje prilikom projektovanja elektroinstalacija u stambenim objektima, a predviđa postavljanje šaltera na kojem se tokom noći može isključiti struja u cijelom stanu, kako bi se spriječila zračenja.
“Ovo je veoma značajno, jer se struja superponira, odnosno zbraja se polje koje je prisutno u prostoru sa biopoljem čovjeka, te tako zračenje djeluje na organizam”, objašnjava Gaćanović.
Iako je, kako ističe Gaćanović, Zakon o uređenju prostora krovni zakon u tehničkim naukama, ovim zakonom u Republici Srpskoj nije obuhvaćen jedan od najznačajnijih segmenata, a to su biološki efekti elektromagnetnog polja, koji se odnose na uticaj elektromagnetnih polja na zdravlje čovjeka.
Tim zakonom bi trebalo da bude regulisano i postavljanje trafo-stanica u stambenim zgradama, s obzirom na to da je život u stambenim zgradama koje imaju svoje trafo-stanice u podrumima ili prizemlju, posebno opasan za zdravlje čovjeka.
“Ljudi žive iznad tih trafo-stanica i zbog njihovog zračenja obolijevaju. Prva indikacija je takozvana bolest pat, za koju ljudi na našim prostorima nisu ni čuli. Ta bolest se manifestuje tako što se čovjek, pod uticajem zračenja, osjeća malaksalo, umorno i bezvoljno, te vremenom gubi apetit”, objašnjava Gaćanović, dodajući da ljekarski nalazi obično pokažu da je osoba zdrava, iako se ne osjeća dobro.
Kako ističe i ova oblast bi trebalo da bude regulisana Zakonom o uređenju prostora. Međutim, u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, ističu da prijedlog novog zakona o uređenju prostora i građenju još nije usvojen, te da će se usklađivanja ovog zakona s evropskim direktivama, vršiti tek po njegovom usvajanju.
Postavljanja trafo-stanica ispod stambenih objekata trenutno je regulisano Pravilnikom o tehničkim normativima za elektroenergetska postrojenja nazivnog napona iznad 1.000 volti, koje donosi Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS.
“Prema pomenutom pravilniku nije definisana zabrana postavljanja transformatora u podrumskim prostorijama, ako navedene prostorije ispunjavaju propise po pitanju neophodnih mjera koje su definisane pravilnikom”, ističu u Ministarstvu.
Preporuka stručnjaka je da se bar u nove objekte ne ugrađuju trafo-stanice, s obzirom na to da se u razvijenim društvenim zajednicama trafo-stanice nikako ne smiju graditi u zgradama, jer usljed njihovog zračenja ljudi obolijevaju od nepoznatih bolesti.
“Evropska komisija izdvaja značajna sredstva za istraživanja u oblasti bioloških efekata elektromagnetnog polja. Razvijene društvene zajednice su taj problem riješile nedozvoljavanjem gradnje stambenih objekata u blizini dalekovoda, te, ako i postoje naselja, onda se izmještaju dalekovodi, a trafo-stanice se ne grade u zgradama”, ističe Gaćanović.
U Zavodu za izgradnju Banjaluka navode da posjeduju metodu za proračun, mjerenje i procjenu uticaja nejonizujućeg zračenja na životnu sredinu, te odgovarajuću opremu u skladu s evropskim zakonima.
“Distributivna transformatorska stanica je definisana kao izvor nejonizujućeg zračenja od posebnog interesa za koje se izrađuje procjena uticaja na životnu sredinu”, tvrde u Zavodu, dodajući da su uslovi za postavljanje trafo-stanica u suterenski teren potpisani aktima lokalne samouprave.
Zračenje kućanskih aparata: Zbog napretka tehnologije, ljudi su danas kontinuirano izloženi nižim nivoima zračenja. U znatno manjim količinama zrače i mikrotalasne pećnice, uređaji za upotrebu u fizikalnoj medicini, radio-stanice, stacionarna radio i TV stanica, stacionarna stanica mobilne telefonije, radar, te industrijske mašine i postrojenja.
“Zbog toga, posljednjih godina na značaju dobija veza između izloženosti zračenju i mogućih nespecifičnih simptoma, kao što su glavobolja, depresija, letargija, poremećaj spavanja, konvulzije, pa čak i epileptički napadi kod predisponiranih osoba”, navodi dr Rudić-Grujićeva.
Dodaje da su ljudi, korištenjem mobilnog telefona, izloženi većem nivou EM zračenja u odnosu na uobičajeno okruženje, ali da sigurnih naučnih dokaza o štetnosti po zdravlje do danas nema, iako se korisnici mobilnih telefona sve češće žale na pojavu nespecifičnih simptoma kao što su zamor, smanjenje koncentracije, kardiovaskularne i digestivne smetnje.
Stručnjaci takođe preporučuju oprez kod upotrebe mobilnih telefona osobama koje koriste pejsmejker.
“Mnogi kućanski aparati su izvor magnetnih polja, kao što je fen za kosu, usisivač, mikrovalna pećnica, veš-mašina, mašina za suđe, kompjuter, TV i mnogi drugi. Povećavanjem razdaljine od ovih aparata smanjuje se nivo zračenja”, ističe dr Rudić-Grujićeva.
Dodaje da dugotrajan rad na računaru može dovesti do velikog broja simptoma u vezi s očima, koji se nazivaju sindrom kompjuterskog vida.
“Ovi simptomi obuhvataju zamor očiju, osjećaj suvoće ili pretjeranog suzenja očiju, crvenilo i glavobolje”, objašnjava dr Rudić-Grujićeva.
Zbog svih ovih promjena do kojih može doći prilikom korištenja računara, preporučuje se da se njihova upotreba svede na najmanju moguću mjeru.
Istraživanje
Američki istraživači su 1978. godine objavili rezultate istraživanja u kojima su iznijeli da djeci koja žive u blizini dalekovoda prijeti veći rizik od dobijanja raka u poređenju s onom u čijoj blizini nema dalekovoda. Tokom kasnih devedesetih godina prošlog vijeka, fizičar Denis Henšo i njegove kolege s Bristolskog univerziteta utvrdili su da elektromagnetna polja mogu zgusnuti atmosfersko zagađenje koje može da izazove rak. Mnogi stručnjaci danas vjeruju da je opasnost od blizine dalekovoda uglavnom vrlo mala.
