James Robinson, osnivač belfatskog magazina Craic, kaže da je ovaj renesansni val dijelom rezultat rada lokalnih medija kao što su Thin Air, Yeo, Nialler9 i District, koji su dokumentovali ove muzičke scene prije nego što su ih britanski ili međunarodni mediji uopće primijetili, uz konferencije poput Output i AVA festivala, koji svi „podstiču nove bendove da nastanu i održavaju momentum“. Robinson dodaje da nedavna pažnja britanskih medija prema irskim izvođačima koji javno izražavaju političke stavove sugeriše na „neku britansku krhkost“ u prethodnim generacijama kada se ova scena zanemarivala; radi se o prelasku s fetisizacije irske kulture kroz simboliku djeteline i Guinnessa na zaista slušanje irskih glasova.
Mnoge osobe s kojima razgovaram kažu da je još jedan glavni razlog uspjeha ove scene rastuća kulturna raznolikost u Irskoj. „Umjetnici glasno iskažu svoje stavove uprkos pokušajima da se suzi percepcija šta je irsko“, kaže MacRae, ističući da je zemlja posljednjih mjeseci pogođena ksenofobnim i rasističkim nemirima.
Raper iz Belfasta, Emby, predstavio je na festivalu elektronske plesne muzike AVA njegov prvi grime set. Nakon što se 2025. godine natjecao protiv Beyoncé i The Weeknda na Grammyjima, drugi belfatski izvođač, Jordan Adetunji, nastavlja miješati brzi rap s trap elementima, post-punk gitarama i afričkim plesnim ritmovima. Spider, producent rođen u Tallaghtu, a sada smješten u Londonu, odrastao je 90-ih godina uz riot grrrl bendove poput Bikini Kill i Veruca Salt. Kao i McKenna, ima malo referenci na Irsku (osim, kako kaže, Cranberries), i čak danas „scena može biti vrlo bijela i muški dominantna“, kaže ona. „Ali scena je na zaista uzbudljivom mjestu. Više irskih ljudi boje kože, žena i queer osoba se pojavljuje, a muzika samo postaje bolja.“
Monjola je suosnivač pet godina starog dablinskog labela i kolektiva Chamomile Club. Njihov slogan je BKDI: Black Kids Doing It (Crna djeca to rade). „Stvorili smo ekosistem“, kaže Monjola. „Mi smo muzičari, ali i videografi, grafički dizajneri, producenti, stilisti.“ Chamomile bend Moio probio se sa singlom Moments iz 2024. godine, koji je zauzeo prvo mjesto na Spotify Viral 50 listi. „Iskustvo Crnih Iraca je zaista jedinstveno“, dodaje Monjola. „Nemamo šablon, pa pratimo svoj instinkt – i to odjekuje.“
Rap grupa Bricknasty, osnovana u Ballymunu, miješa hip-hop, neo-soul, rave i garage, s tekstovima na gaelskom jeziku – njihov oštri singl Is é a Locht a Laghad govori o kulturnom naslijeđu i teškoćama. Frontmen Fatboy kaže da je „jeo pite od curry paste jer nije mogao kupiti piletinu“ – sve dok nisu podržali Coldplay na Croke Parku u Dublinu kao prateći bend irskoj pjevačici Aby Coulibaly i pripremili svoj nedavni mixtape Black’s Law. Sada se pripremaju za svoju prvu samostalnu američku turneju u februaru. „U Irskoj stičete lažan osjećaj da ste stvarno dobri jer su publike fantastične [odlične]“, kaže Fatboy. „Ponekad ono što vam treba je da vas neko poduči ili ispravi. Tako se uči.“
Ipak, osvojili su brojnu publiku: „Vidjeti reakcije ljudi na drugim mjestima, jer su prošli kroz slične stvari, je magično.“
Uspjeh poput njihovog nije zajamčen, a umjetnici iz većih gradova obično imaju više prilika. No, kulturni centri, poput Duncairn u Belfastu, podstiču prekograničnu saradnju, stvarajući plodno tlo za agente i muzičke kuće koje također rade na otkrivanju novih talenta.
„Pratimo svoj instinkt“ … Monjola nastupa u Cork Opera House, 2025. Fotografija: Kieran Frost/Redferns
Još jedan veliki poticaj došao je u oktobru, kada je Irska vlada objavila da će pilot-projekt osnovnog prihoda za umjetnike postati trajan. Javna podrška je bila snažna, a nezavisna studija Alma Economics pokazala je da je program poboljšao kreativnu produktivnost i mentalno blagostanje korisnika. Sa umjetnicima koji primaju 325 € (£286) sedmično, pilot-projekt je koštao 25 miliona € godišnje, što je relativno mali ulog za očuvanje cijele umjetničke scene. Daniel „Lango“ Lang iz benda the Scratch kaže da je visoka nezaposlenost mladih nekada ljude tjerala prema muzici: „Veliki izazov za mlade umjetnike danas je visoka cijena života, ali prosperitetna scena stvara samopouzdanje.“
To samopouzdanje ne pokreće samo ovu novu generaciju izvođača – ono mijenja i način na koji Irci razmišljaju o sebi. „Kao narod, vrlo smo samozatajni,“ kaže Dawson iz benda NewDad. „Osjećamo iskrenu zahvalnost – pa čak i iznenađenje – što ljudi dolaze zbog nas. Nikada nisam mislio da će bend sastavljen od gomile tinejdžera u Galwayju jednog dana stati na veliku pozornicu u Japanu.“
Svi imaju nekoga koga žele istaknuti, bilo da je to dream-pop i bend Just Mustard koji podržava The Cure, folk kolektiv Madra Salach, ambient umjetnica Saoirse Miller ili alt-rapper Khakikid. „Tako smo ponosni na sebe,“ kaže Dawson. „Što je teško reći kao Irc.“
Datum i vrijeme objave: 21.11.2025 – 17:49 sati
