Oštra najava američkog predsjednika Donalda Trumpa da će svaka država koja nastavi poslovati s Rusijom biti suočena sa sankcijama snažno je odjeknula u Bosni i Hercegovini. U zemlji koja gotovo stopostotno ovisi o ruskom gasu, takva poruka ne predstavlja samo još jednu epizodu u globalnim političkim obračunima, nego i direktnu prijetnju ekonomskom, energetskom i društvenom funkcionisanju.
Trump je jasno poručio da će “svaka zemlja koja posluje s Rusijom biti vrlo strogo sankcionisana”, dok je Kremlj reagovao upozorenjem da će takav zakon dočekati negativnim stavom. I prije nego što je zakon definisan, stručnjaci u BiH ocjenjuju da bi posljedice po domaći gasni sektor mogle biti ozbiljne, jer država nema alternativu postojećem pravcu snabdijevanja.
BiH u ovaj trenutak ulazi s jednim ulazom gasa, bez skladišta i bez mogućnosti hitnog preusmjeravanja na druge izvore. Iako je tehnički moguće nabavljati gas preko Mađarske, LNG terminala na Krku, Rumunije ili drugih trgovaca u centralnoj Evropi, cijena bi u takvom scenariju gotovo sigurno bila osjetno viša.
Energetski stručnjak Almir Bečarević smatra da “gasa svakako ima, ali po kojoj cijeni”, te da bi eventualno onemogućavanje kupovine gasa preko Turskog toka BiH ostavilo u položaju onih koji “posljednji staju u red”, a to bi neminovno dovelo do novih poskupljenja. Energoinvest, iako smiruje javnost tvrdnjom da snabdijevanje teče bez problema i da je ovo prva sezona s nižom cijenom, ističe suštinu problema, država i dalje ima samo jednu konekciju, što je neodrživo u svijetu koji se mijenja brže nego ikada.
U tom kontekstu ponovo se u prvi plan vraća Južna plinska interkonekcija, projekt koji se godinama spominje, ali jednako dugo i koči političkim pregovorima. Vrijednost mu je u međuvremenu znatno porasla, a značaj postao veći nego što je iko ranije procjenjivao. Upozorenja američke administracije i dinamika globalnih odnosa učinili su da se projekat iz kategorije važne investicije preseli u kategoriju strateške nužnosti. Zbog toga su u Ambasadi SAD-a u BiH održani intenzivni razgovori s čelnicima koalicije u Federaciji BiH, a poruka sa sastanka bila je iznenađujuće jedinstvena, Južna interkonekcija mora početi što prije.
Ispostavilo se da Sjedinjene Države nude rješenje koje bi moglo izvesti projekt iz dugogodišnjeg političkog zastoja. Američki investitor preuzeo bi razvoj, izgradnju i upravljanje gasovodom kroz model koncesije, čime bi se ubrzala realizacija i BiH osigurala pristup američkom LNG-u, stabilnijem, jeftinijem i potpuno neovisnom od ruskog tržišta.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ocijenio je razgovore s američkim predstavnicima “jednim od najpozitivnijih u posljednje vrijeme”, naglasivši da je ovo rješenje istovremeno ekonomski, geopolitički i strateški najpovoljnije za BiH. Prema njegovim riječima, američka ponuda predstavlja “novi moment” koji pokazuje efikasnost nove administracije, ali i otvara mogućnost da se BiH uključi u širi evropski pravac transporta gasa od Krka do zemalja poput Mađarske, Rumunije i Bugarske, čime bi dobila težinu koju do sada nije imala.
Sličan stav dijeli i Sabina Ćudić, koja podsjeća da je Južna interkonekcija odavno prepoznata kao strateški interes BiH, ali da je nedostatak političke volje, posebno unutar stranaka s hrvatskim predznakom, koji godinama blokiraju implementaciju već postojećeg zakona. Ističe da američka inicijativa nije zamjena nego način da se političke prepreke prevaziđu, ali i da koncesija ne bi zaobišla zakonske odredbe koje su već na snazi. Naglašava da se projekat može i mora pokrenuti, te da bi pristup neruskim izvorima gasa značio i niže cijene grijanja, posebno u Sarajevu i Zenici, gdje su građani najosjetljiviji na promjene cijena.
Pred BiH se tako nalazi pitanje koje više ne trpi odgađanje. Trumpova najava sankcija, geopolitički pritisci i postojeća potpuna zavisnost od ruskog gasa čine Južnu interkonekciju ne samo energetskim projektom nego i pitanjem nacionalne sigurnosti. U trenutku kada prijetnja poskupljenjima visi nad domaćinstvima, a politički interesi godinama koče svaku ozbiljnu reformu, čini se da međunarodni partneri preuzimaju ulogu ključnog faktora koji može pokrenuti procese.
Bosna i Hercegovina sada stoji pred izborom, ili će zadržati status quo i riskirati direktne posljedice američkih sankcija, ili će iskoristiti trenutak u kojem joj se nudi rješenje koje može okrenuti energetsku sliku države. Ako je suditi po tonovima sa posljednjih sastanaka, vrijeme za čekanje je isteklo, a pitanje gasa konačno je shvaćeno onako kako bi odavno trebalo biti, kao pitanje opstanka, sigurnosti i budućnosti zemlje.
Podsjetimo, dodatni poticaj hitnosti stigao je i kroz politički ishod u Federaciji Bosne i Hercegovine. Dom naroda Parlamenta FBiH izglasao je Zakon o gasovodu Južna interkonekcija BiH – Hrvatska sa 51 glasom za, 14 protiv i četiri suzdržana, čime je konačno stavljena tačka na dugogodišnje blokade koje su pratile ovaj projekt. Već ranije, 12. decembra, Zakon je prošao i Predstavnički dom. Time je otvoren put za realizaciju projekta koji je američka administracija jasno označila kao jedan od strateških interesa za Bosnu i Hercegovinu, posebno u svjetlu dramatične ovisnosti o ruskom gasu.
Iz Ambasade SAD-a naglašeno je da je usvajanje Zakona važan trenutak ne samo za BiH nego i za Sjedinjene Države, jer otvara prostor za rješavanje ključnog sigurnosnog rizika, potpunog oslanjanja BiH na ruski plin. Upravo je ta ovisnost i bila povod da je krajem prošle godine ambasador Michael Murphy, zajedno s Alexanderom Kasanofom iz State Departmenta, okupio predstavnike parlamentarnih stranaka u Federalnom parlamentu kako bi se, bez odlaganja i kalkulacija, razgovaralo o energetskoj budućnosti zemlje.
Američka poruka tada je bila nedvosmislena, očekuje se usvajanje zakona do kraja 2024. godine, kako bi BiH konačno dobila instrument za izlazak iz rizičnog i geopolitički neodrživog aranžmana. Zakon je godinama bio blokiran u Domu naroda, iako ga je Zastupnički dom usvojio još krajem 2021. godine. HDZ BiH je u međuvremenu amandmanima pokušao iz projekta isključiti BH Gas i stvoriti novo preduzeće sa sjedištem u Mostaru, što je izazvalo oštre reakcije američke administracije. Ambasador Murphy u više je navrata upozoravao Dragana Čovića da takva opstrukcija nije prihvatljiva i da BiH već ima kompaniju koja je kompetentna i obavezna voditi projekat – BH Gas.
U međuvremenu, sama kompanija BH Gas pokrenula je restrukturiranje u skladu s odlukama Predstavničkog doma FBiH. Usvojene su izmjene Statuta koje omogućavaju reorganizaciju, jačanje upravljačkih struktura i formiranje novih podružnica i timova, s jasnim ciljem da se stvore preduslovi za implementaciju Južne interkonekcije. Ovaj proces posmatra se kao prvi konkretan korak ka pripremi državnih kapaciteta za projekt koji će potpuno promijeniti pravac snabdijevanja Bosne i Hercegovine gasom.
Trenutno se BiH opskrbljuje isključivo plinom koji iz Rusije preko Turskog toka ulazi u blizini Zvornika. Južna interkonekcija mijenja taj model iz temelja, povezujući BiH s LNG terminalom na Krku i evropskim tržištem energenata. Novi plinovod, dug oko 180 kilometara, činiće vezu kroz Hrvatsku ka BiH, a obje države sada moraju ubrzati sve pripreme kako bi izgradnja napokon mogla započeti.
Sada, kada je zakon usvojen u oba doma federalnog Parlamenta, postalo je jasno da se nakon godina zastoja otvorio realan prostor za konkretne korake. Odluke koje su se čekale predugo konačno su donesene, a politički i međunarodni pritisak, intenziviran najavama američkih sankcija državama koje posluju s Rusijom, učinio je da energetska strategija postane prioritet koji se više ne može odgađati. Južna interkonekcija, koja je godinama bila samo projekat na papiru, sada je prvi put dobila institucionalni okvir, finansijsku perspektivu i međunarodnu podršku.
