Dok smo mi živjeli u malo većoj verziji Lijepe naše i imali aviokompaniju koja je letjela na pet kontinenata, ona nam se sve više približavala.
Ili se meni tako činilo?
Znali smo da su tamo naši ljudi dalekoj Australijipa su doživjeli i drugačije iskustvo dolaska u domovinu nacionalnim avioprevoznikom, iako je let sa zaustavljanjima trajao skoro 24 sata.
Bilo je Makedonaca koji su uvijek tražili “kenot” koku i “ajsot”, miješajući nove mame i majke, ali niko se ne buni niti bira kad ćeš trbuhom za kruhom. Za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata, mnogi mrzitelji komunizma iz Srbije i Hrvatske otišli su u Australiju, pa je priliv povratnika i posetilaca bio veliki 80-ih godina, kada je splasnuo strah od komunističke odmazde. Svi su govorili prvenstveno engleski, sa prizvukom arhaičnih srpsko-hrvatskih reči koje su pamtili iz mladosti, ili koje su naučili od svojih roditelja koji su dolazili sa ruralnih područja tadašnje Kraljevine SHS.
Tada je bilo svih nacionalnosti osim Slovenaca.
Oni donedavno nisu bili narod koji je tražio bolje sutra ili parče hljeba ili parče pravde. Imam utisak da im je bilo jako lepo i da su se lepo proveli ovde u SFRJ.
I nakon prestanka postojanja te zajednice u Sloveniji su se javno i s ponosom čuvali svi znaci postojanja partizana, SKOJ-a, Tita i zajedničke borbe protiv fašizma. To je jednostavno činjenica.
U Srbiji, kao i uvek, animozitet samo raste od teme do teme. Očigledno, do istrebljenja.
Hrvatska je, naravno, pobjednik Lakrdiinog neprijateljskog trljanja svima u nos da su sada dio mnogo jačeg i podmazanijeg društva.
Uglavnom, mišljenja sam da smo svi mi ljudi. Da smo jednaki i da treba da težimo harmoniji i ljubavi.
Pogotovo sada kada vidim da Slovenija poziva srpsku decu da uče besplatno, srpske lekare da rade, srpske kompanije da se razvijaju sa njima. Sve diplome iz Male Srbije se priznaju.
Dokaz da velike ribe jedu malu ribu je upravo ovo. U Sloveniji više nema ko da živi. Prvorođeni Slovenci idu negdje bolje.
Znam to kod komšija trava nije zelenija i da sunce tuđeg neba neće grijati kako očekujemo, ali nažalost, svakoga po svojoj želji i savjesti.
I danas pouzdano znamo da je „svanulo crkvi sv. Marko”, i da svi imamo samo jednu želju, a to je: “Pogledaj, anđele, u svoj dom i skini paučinu s očiju”. RIP
Postajem pomalo plačljiv Bor Đorđevićali luk iseckam da niko ne primeti.
Danas leskovačka mućkalica i domaća pita.
