Švajcarsko savezno ministarstvo odbrane za nabavku (Armasuisse) nudi 50.000 švajcarskih franaka (57.800 dolara) za tri najbolje ideje o tome kako povratiti oko 12.000 tona stare municije iz jezera u zemlji, uključujući jezero Thun, jezero Brienz i jezero Lucerne.
“Armasuisse želi da angažuje akademsku zajednicu i industriju u razmatranju načina na koji bi mogao da se izvede ekološki prihvatljiv i siguran oporavak municije iz dubokih jezera”, navodi se u saopštenju.
Smatra se da bi operacija uklanjanja municije, koja je bačena između 1918. i 1964. godine, mogla koštati vladu milijarde franaka.
Pa zašto švajcarska jezera sadrže staru municiju i zašto je Švajcarska toliko željna da je sada povrati?
Zašto ima municije u jezerima u Švajcarskoj?
Oko 12.000 tona municije bacila je švajcarska vojska u švajcarska jezera tokom mnogih decenija nakon Prvog svetskog rata. Zbog ograničenog prostora Švicarske i gusto naseljenih područja, ovo se smatralo “sigurnim” načinom odlaganja i viška i neispravnih zaliha municije.
U nekim jezerima ova municija je potonula do dubine između 150 i 220 metara (492 – 721 stopa). U drugim, međutim, kao što je jezero Neuchatel, municija je samo šest ili sedam metara (20 – 23 stope) ispod površine.
Da li je odlaganje u jezero uobičajen način odlaganja municije?
Švicarska nikako nije jedina zemlja koja se na ovaj način riješila municije.
Prema izvještaju Centra za studije neširenja John Martina iz 2017., koji se bori protiv oružja za masovno uništenje (WMD), oko 1,6 miliona tona municije bačeno je u mnoga naša velika jezera, mora i okeane između 1918. i 1970. godine. , s velikim deponijama municije koncentrisanim u morima u blizini Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva.
Stručnjaci su vjerovali da će duboke vode jezera i mora djelotvorno “izolirati” municiju, sprječavajući je da nanese štetu. Pretpostavka je bila da će podvodno okruženje sadržavati sve potencijalne hemijske opasnosti, dok će municija ostati neometana, smanjujući rizik od eksplozije.
Zašto Švajcarska sada želi da preuzme tu municiju?
Posljednjih godina je porasla zabrinutost da bi odbačena municija mogla nanijeti štetu okolišu.
Penzionisani švicarski geolog Marcos Buser napisao je prije 10 godina izvještaj u kojem se navodi da bi municija mogla kontaminirati vodu i tlo oko jezera trinitrotoluenom (TNT), hemijskim spojem koji se koristi u eksplozivnoj municiji.
Zatim, u zajedničkom izvještaju iz 2020. koji su objavili Poljska akademija nauka, Institut Helmholtz Centar za polarna i morska istraživanja (Njemačka) i Centar za istraživanje mora (Finska), također je pronađen rizik od kontaminacije morske vode municijom.
U izvještaju se navodi: „Ovakva municija predstavlja prijetnju pomorskim radnicima, ali i životnoj sredini. Erodirajuće školjke oslobađaju toksične produkte raspadanja u sedimente i podzemne vode i, za razliku od drugih zagađivača, ne mogu se smanjiti mjerama na kopnu. Samo uklanjanje izvora može smanjiti kontaminaciju.”
Također se podrazumijeva da se osigurači unutar mnogih municija nikada ne uklanjaju prije nego što budu bačeni, što znači da i dalje postoji rizik da bi eksplodirali. Srećom, ništa od bačene municije do sada nije eksplodiralo.
Zašto je raspisan tender za pronalaženje rješenja?
Ukratko, švicarskim vlastima ponestalo je ideja jer su se do sada suočavale s nizom prepreka u pokušajima da riješe problem.
Stručnjaci koji su izvršili procjenu rizika od municije 2005. zaključili su: “Sva predložena rješenja za prikupljanje municije koja su bila dostupna u to vrijeme bi rezultirala velikom turbulentnošću mulja i visokim rizikom za osjetljivi ekosistem jezera.”
Loša vidljivost ispod površine vode u švajcarskim jezerima, kao i opasnost od eksplozija, dodatno su otežali napredak.
Prema Armasuisseu, neke komponente municije su napravljene od nemagnetnog bakra, mesinga ili aluminija, što otežava otkrivanje njihove lokacije.
Armasuisse je nastavio, rekavši: “Ne postoje neposredni planovi za implementaciju dostavljenih inputa, ali bi oni mogli poslužiti kao osnova za dalja pojašnjenja ili za pokretanje istraživačkih projekata.”
Rok za podnošenje radova je februar 2025. Pobjednik ili dobitnici će biti objavljeni u aprilu.
