Zaušnjaci ili epidemijski parotitis – latinski (eng. mumps) je akutna virusna zarazna bolest koja zahvaća pljuvačne žlijezde. Međutim, virus može napasti i centralni nervni sistem, testise ili pankreas.
Glavni znak bolesti je bolno oticanje pljuvačnih žlijezda. Iako zaušnjaci nisu toliko česti kao što su bili, i dalje predstavljaju veliki zdravstveni rizik za ljude koji nisu vakcinisani i ranije nisu imali tu bolest. Bolest se najčešće javlja kod djece između 5 i 15 godina, ali se može javiti i u bilo kojoj drugoj dobi.
Zašto se javljaju zaušnjaci?
Zaušnjaci, poznati i kao parotitis, uzrokovane infekcijom virusom parotitisa koji spada u grupu paramiksovirusa. Ovaj virus se prenosi kapljičnim putem, najčešće kroz respiratorni trakt, koji nastaje kada zaražena osoba kašlje ili kija.
Nakon što virus uđe u tijelo, obično ulazi u parotidne žlijezde, koje se nalaze ispred i ispod ušiju. Infekcija može uzrokovati oticanje, bol i upalu ovih žlijezda, a ponekad može zahvatiti i druge organe, kao što su testisi, gušterača i centralni nervni sistem.
Kako prepoznati zauške – simptomi
Prvi simptomi zaušnjaka javljaju se između 16 i 18 dana nakon izlaganja virusu, iako period inkubacije može trajati i do 4 sedmice. Najčešći simptomi su:
- oticanje i bol pljuvačnih žlijezda.
- visoka telesna temperatura – između 38 i 40 stepeni C.
- bol u ušima, bol pri žvakanju i gutanju, otežano i bolno otvaranje usta, glavobolja.
- bolovi u mišićima, zglobovima, umor, pospanost.
- povraćanje, smanjen apetit, mučnina.
- suva usta i grlo.
Kako se zaušnjaci prenose?
Izvor infekcije je bolesna osoba koju nije lako prepoznati jer se oko 40% pacijenata oporavlja “na nogama”, bez jasnih kliničkih znakova infekcije. Sama bolest se prenosi kapljičnim putem (kašljanje, kijanje), tj direktan kontakt sa pacijentom preko predmeta i ruku. Virus ulazi u organizam kroz sluzokožu respiratornog trakta.
Izmet bolesnika sadrži virus 7. dana prije pojave simptoma i do 10. dana nakon pojave simptoma otoka žlijezda. Virus se izlučuje i urinom, pa je pacijent zarazan do 15. dana od pojave prvih simptoma.
Kako izgledaju komplikacije?
Komplikacije su rijetke, ali su moguće i potencijalno opasne po život i zdravlje pacijenta.
Komplikacije uključuju:
- Meningitis je upala membrane koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. Zaušnjaci su jedan od vodećih uzroka virusnog meningitisa. Simptomi meningitisa uključuju glavobolju, visoku temperaturu, ukočenost vrata i osjetljivost na svjetlost. Predstavlja najčešću komplikaciju zaušnjaka u dječijoj populaciji, čak i do 65%. Po pravilu ima dobru prognozu, ali se može završiti ozbiljnim posljedicama kao što su: hidrocefalus, mentalna retardacija, gluvoća i paraliza. Ova komplikacija može dovesti i do smrti, što je oko 1,4% od ukupnog broja pacijenata.
- Encefalitis je rijetka i teška komplikacija zaušnjaka gdje se javlja upala samog moždanog tkiva, kako u bijeloj tako i u sivoj tvari mozga. Simptomi encefalitisa su glavobolja, visoka temperatura, zbunjenost, komatozna stanja sa mogućom smrću.
- Orhitis (upala testisa) je druga najčešća komplikacija. Oko 20-30% pacijenata ima ovu komplikaciju. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi od 3 godine, ali je najčešći kod adolescenata i mladih odraslih osoba. Ova komplikacija može uzrokovati sterilitet, a zaušnjaci i plodnost su također povezani u nekim slučajevima ako postoji neliječena upala.
- Pankreatitis (upala pankreasa) je rijetka komplikacija zaušnjaka. Ovu komplikaciju karakterizira oticanje abdomena s bolom u gornjem dijelu trbuha praćenom mučninom, povraćanjem i temperaturom.
- Ooforitis (upala jajnika) – komplikacija koja može uticati zdravlje žena a manifestuje se bolom i osjetljivošću u donjem dijelu abdomena. Ooforitis je češći kod adolescenata i odraslih žena. Zaušnjaci kod žena mogu dovesti do menstrualnih nepravilnosti i problema s plodnošću.
- Surditas acuta (gluhoća) – ranije, prije pojave vakcina, to je bila češća komplikacija, danas je izuzetno rijetka i obično se javlja na jednom uhu gdje dođe do naglog gubitka sluha od kojeg se vrlo teško oporaviti.
- Rijetke komplikacije – rijetke komplikacije uključuju upalu srčanog mišića, bubrega i štitne žlijezde.
Po čemu se zaušnjaci kod djece razlikuju od onih kod odraslih?
Zaušnjaci kod odraslih imaju teže simptome kako starite sa češćim i težim komplikacijama. Međutim, ako ste cijepljeni i izloženi virusu, simptomi bolesti su obično subklinički, odnosno ne razvija se jasna klinička slika ili je uopće nema, dok zaušnjaci kod mlađe djece razvijaju potpunu kliničku sliku s otokom, obično od obe pljuvačne žlezde.
Da li su zaušnjaci opasni za muškarce?
Ozbiljne komplikacije zaušnjaka kao što je sterilitet su izuzetno rijetke. Većina ljudi sa zaušnjacima će se potpuno oporaviti bez dugoročnih efekata na njihovu plodnost. Međutim, u rijetkim slučajevima zaušnjaci kod muškaraca mogu dovesti do do smanjenog broja spermatozoida i razvoj steriliteta.
Zauške u trudnoći
Infekcija virusom parotitisa tokom trudnoće može dovesti do spontani pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće ili do prijevremenog porođaja ako se razboli kasnije u trudnoći. Virus u trudnoći uzrokuje razne fetalne malformacije posebno ako se razbolite u prva tri mjeseca trudnoće. Treba da znate da je vakcinacija protiv zaušnjaka u trudnoći kontraindikovana, tačnije ne treba se vakcinisati protiv ovog virusa tokom trudnoće.
Dijagnoza zauški
Ukoliko postoji sumnja da ste zaraženi ili kod nekoga u porodici prepoznajete simptome zaušnjaka, preporučuje se odmah se obratite ljekaru. Savjetuje se da prilikom zakazivanja pregleda obavijestite osoblje kod kojeg se pregleda bolest na koju sumnjate, kako biste zaštitili medicinsko osoblje i spriječili širenje bolesti na minimum.
S obzirom da zaušnjaci imaju vrlo slične simptome kao i većina virusnih infekcija, neophodan stručni pregled da se utvrdi tačna infekcija. Ako imate visoku temperaturu, loš apetit, povraćate, imate otečene pljuvačne žlezde ili testise (kod muškaraca), dezorijentisani ste ili izuzetno umorni, odmah se obratite lekaru radi pregleda.
Dijagnoza se postavlja pregledom, uzorkom pljuvačke, urina ili koštane srži. Postoje i detaljne analize koje mogu provjeriti nivo specifičnih antitijela u krvi vezanih za virusnu infekciju, a koja se stvaraju nakon što je tijelo izloženo virusu.
Kako liječiti zauške – liječenje
Kao i kod mnogih virusnih infekcija, liječenje zaušnjaka uključuje: simptomatska terapija. U većini slučajeva pacijenti se sami oporavljaju bez potrebe za liječenjem. Postoji i simptomatska terapija koja ublažava simptome i ubrzava liječenje pacijenta. Uključuje:
- obavezno mirovanje i ležanje pacijenta.
- pijete puno tekućine, što smanjuje dehidraciju i ubrzava zacjeljivanje.
- lijekovi protiv groznice i bolova (paracetamol i brufen) koji snižavaju tjelesnu temperaturu i olakšavaju gutanje i žvakanje.
- Hladne obloge za zaušnjake sa ili bez alkohola primijenjene spolja na pljuvačne žlijezde smanjuju lokalni otok i bol u predjelu žlijezda, a time i simptome bolesti.
- Izbjegavanje kisele i začinjene hrane. Takva hrana iritira već natečene pljuvačne žlijezde i pogoršava simptome bolesti.
- Preporučuje se lokalna primjena analgetskih sprejeva u usnu šupljinu kako bi se pacijentu olakšalo žvakanje i uzimanje hrane.
Možemo li spriječiti zauške?
Najefikasniji način prevencije bolesti je vakcinacija. Provodi se kontrolisanom vakcinacijom živim, oslabljenim virusom parotitisa.
U Srbiji je obavezna vakcinacija od 1986 a provodi se mješovitom vakcinom protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka – tzv. MMR vakcina. Vakcinacija se provodi u dvije doze. Prva doza se daje u dobi od 12 do 15 mjeseci. Druga doza se daje između 6. i 7. godine života djeteta (prije polaska u školu). Oko 97% vakcinisane populacije zadržava stečeni imunitet.
Nevakcinisana deca mogu se vakcinisati kasnije, posebno dečaci. U velikoj su opasnosti od steriliteta ako nakon 11. godine dobiju parotitis zbog češće komplikacije orhitisa (upala testisa).
Bolest u svetu i kod nas
To je bol u oku na svijetu 0,5% do 1% od ukupne populacije koja nije vakcinisana. Bilo je izolovanih izbijanja parotitisa kod nevakcinisane populacije.
Tako su pojedinačne epidemije zabilježene u zatvorenim zajednicama u Španiji, Portugalu, Holandiji, Irskoj i Poljskoj. Kod nas u Srbiji je 2009. godine u Sremu bila epidemija zauški, kada je bilo 119 obolelih.
