“Godinama govorim da nisam ubio sina. Do danas me zovu ubicom djece. Pa ja, ljudi, Ne mogu ni kokoš da zaklam, a kamoli da ubijem željeno dete…Teško je bilo živjeti u siromaštvu i sa mužem koji je pio, ali sam se borila za djecu. Njih dvoje su mi sve u životu… – rekla je za Telegraf.rs pre nešto više od tri godine Marina Andrejicmajka koja je provela 703 dana u pritvoru zbog smrti sina, a na kraju je oslobođena svih optužbi.
Bio je to jedan od posljednjih intervjua koje je dala i jedno od njenih posljednjih javnih nastupa. Čak su i njene fotografije koje se mogu vidjeti na društvenim mrežama stare skoro dvije godine. Ipak, daju uvid u to kako Marina Andrejić sada izgleda.
Marina se priseća tog 22. jula 2010. kada je Đorđa odvela na njivu da bere mlade mahune. Donijela je i motiku za kopanje krompira za ručak.
– U jednom trenutku mi je motika pala na nogu i posekla je. Nisam mogao hodati. Tada sam samo razmišljao kako da pomognem sinu da ode kući. Rekao sam mu: “Sine Đorđe, kad vidiš nekoga, pritrčaj mu i reci mu ko si, ko su ti roditelji i gde živiš. Čekaću ovde da neko dođe po mene.” U jednom trenutku sam ga čuo kako mi govori: “Mama, ja vidim cestu.” Nisam ga više ni čuo ni vidio. Došao sam kući tri dana kasnije. Međutim, on nije bio tamo. Od tog dana do danas nosim etiketu – ubica djece. Ljudi me vrijeđaju, nazivaju pogrdnim imenima. Izvinjavam se ni za šta, osuđena sam bez presude… – tvrdi Marina i dodaje da ne zna kako je preživela tri dana povređena dok je hodala po njivi i tražila put kući – rekla je ranije za Telegraf.
Hodala je, kako kaže, uz pomoć uklete motike.
Foto: Facebook
– Nisam bio gladan, ali mi je bilo teško bez vode. Snalazio sam se kako sam znao. Bolovi su bili jaki, a vrućina velika. Bilo mi je čudno što nisam sreo nikoga u polju. Ni dan ni noć – dodala je Marina Andrejić.
Nakon puštanja iz pritvora odselila se iz sela Majilovac. Dok je bila iza rešetaka, umro je i njen suprug. Prvo se preselila kod majke, a potom je jedno vreme živela u Novom Pazaru, gde se preselila sa ćerkom. Rečeno je i da je otišla u inostranstvo. Po selu se pričalo da se nakon muževljeve smrti udala za drugog. Posljednje fotografije koje je objavila na društvenim mrežama, a koje se mogu vidjeti, su sa proslave koju je Marina pripremila.
Foto: Facebook
Marina Andrejić je u intervjuu za Telegraf.rs podsetila da su policija i psi, rođaci i prijatelji danima tragali za Đorđem.
– Pronađena je lobanja, ali to nije glava mog djeteta. Lovac ju je pronašao, ali daleko od mjesta gdje je moj sin nestao. Ko zna kome pripada. Kažu da je oprano varakinom. Nadam se da ću videti Džordža pre nego što umrem – rekla je Marina Andrejić.
Đorđe Andrejić je nestao bez traga
Trinaestogodišnji Đorđe Andrejić nestao je 22. jula 2010. godine u selu Majilovac kod Velikog Gradišta, kada je sa majkom Marinom otišao od porodične kuće do bašte koja se nalazi oko kilometar i po od kuće, između sela Majilovac i Kurjača, uz ivicu šumskog pojasa Beljanice. Pre nego što su otišli, Marina i Đorđe ostavili su poruku njegovom ocu Dejanu da idu u baštu i da će se vratiti kasnije tog dana.
Prema Marininoj verziji događaja, tog dana su se, vraćajući se iz bašte, izgubili u šumi. Kako je navela, povređena je, pa je Đorđe išao ispred nje da pronađe put. Đorđe je tada, prema njenom svedočenju, povikao “Mama, vidim put”, a ubrzo se začuo vrisak i Đorđe je netragom nestao.
Dva dana kasnije, 24.07. Marina se pojavila na zemljanom putu kod sela Kurjače kod manastira Nimnik. Pronašli su je muž i žena koji su se vozili, a prema njihovoj priči, Marina je bila bosa, izgrebana i blatnjava sa velikom posekotinom na nozi. Ponudili su joj prevoz i odvezli je do kuće gde je, kako je navedeno, Dejanu rekla da je Đorđe nestao.
Odmah je obaviještena policija i pokrenuta je potraga, a kako je posljednji put viđen sa majkom, ona je postala glavni osumnjičeni za njegov nestanak. Potraga je trajala skoro deset dana, a učestvovali su pripadnici vojske, policije, žandarmerije, lovci, meštani i psi tragači. Danima se pretraživala šuma, bunari, livade i teško pristupačna mesta, ali Đorđu nije bilo ni traga.
U ovoj tranziciji, Marina, kao glavnoosumnjičena u policiji i tokom istrage, daje nekoliko različitih izjava. Isprva je ispričala kako su se izgubili i da je dijete nestalo u šumi, ali je kasnije promijenila priču i rekla da je sina udarila motikom i da je izgubio svijest, ali da se onda probudio. Na kraju, prema pisanju medija, pod pritiskom policije, priznala da je Đorđa ubila udarcem motike i da je pokrila njegovo tijelo lišćem i granjem u šumi. Marina je potom odvela policiju na mjesto gdje se, kako se sumnja, dogodilo ubistvo, ali uprkos masovnom pretresu i pretresu terena Georgeovo tijelo nikada nije pronađeno u cijelosti. Prilikom pretresa terena, lovci su pronašli lobanju 40 metara od mjesta gdje je Marina odvela policiju i obavijestila policiju, koja je morala mačetama očistiti put kako bi se približila samoj lokaciji, a DNK analizom je utvrđeno da pripada nestalom dječaku. Nažalost, ostatak skeleta nije pronađen ni 15 godina kasnije.
Marina Andrejić, optužena da je počinila krivično djelo teško ubistvo, 15. marta 2011. godine u Višem sudu u Požarevcu nepravomoćno osuđena na 20 godina zatvora.. Apelacioni sud je tu presudu vratio na ponovno suđenje, ali je presuda opet ista. Marina Andrejić je tada u pritvoru provela ukupno 703 dana, nakon čega je Apelacioni sud poništio presudu i pravosnažno je oslobodio optužbe zbog nedostatka dokaza koji je povezuju sa krivičnim delom.
Nakon oslobađajuće presude Marini Andrejić tužio državu zbog nezakonitog pritvora dobila je spor, a država joj je isplatila 2 miliona odštete. Potom je uložila i tužbu Evropskom sudu u Strazburu, ali slučaj još nije okončan.
(Telegraf.rs)
