Profesor Gluhonjić o polaganju zakletve u crkvi: Zgodno, jer Bog ne pokreće smjene

Vlada RS-a je zakletvu položila u pravoslavnoj crkvi. Ovo je možda i najizrazitija manifestacija da se jedna vjerska zajednica u potpunosti stavlja u službu politike. S druge strane, iako prema Ustavu RS-a, gotovo polovina sastava Vlade moraju biti pripadnici nesrpskog naroda, ovime se Vlada deklarisala kao jednonacionalna, odnosno jednoreligiozna.

Ovo polaganje zakletve komentarisao je i novosadski profesor Dinko Gluhonjić.

U Banjoj Luci

Premijer Savo Minić i ministri u Vladi RS-a položit će zakletvu u Hramu Hrista Spasitelja

– Polaganje zakletve Vlade RS u pravoslavnoj crkvi nije nikakav folklor niti privatna pobožnost, već otvorena politička demonstracija spajanja vlasti, nacije i religije. Time se brutalno krši duh ustavnog sekularizma Bosne i Hercegovine, bez obzira na formalna pravdanja.

Posebno cinična je dugogodišnja praksa etničkog fingiranja, u kojoj ministri po potrebi preko noći „mijenjaju“ nacionalnu pripadnost kako bi se zadovoljile ustavne kvote. To pokazuje da etnički ključ ne služi zaštiti manjina, nego očuvanju monopola moći jedne političke elite.

Takođe, to je i jeftina zamjena za odgovornost. Jer zakletva pred bogom je zgodna pošto bog ne pokreće interpelacije, ne traži izvještaje i ne pokreće smjene.

Izjava svećenika da bi članovi vlade „trebalo da idu na Hilandar“ nije duhovna poruka, nego politička instrukcija. Njome se jasno poručuje da se legitimitet vlasti ne crpi iz građana i institucija, nego iz etnoreligijskog imaginarija. Taj obrazac je duboko poznat i u Srbiji i uvijek vodi u isključivanje, autoritarizam i institucionalno nasilje, kazao je Gluhonjić za Slobodnu Bosnu.

Prema njegovim riječima, uloga srpske pravoslavne crkve u svim ovim procesioma već odavno nije samo duhovna.

– SPC se sve češće pojavljuje kao aktivni politički akter, partner vlasti u proizvodnji identitetskog i političkog legitimiteta. Malo je u vrhu te vjerske zajednice ostalo od hrišćanstva.

Problem nije u vjeri, nego u političkoj zloupotrebi religije. Kada se crkva stavlja u funkciju vlasti, ona prestaje biti moralni korektiv i postaje ideološki servis. Time se normalizira model države u kojoj se lojalnost mjeri pripadnošću „pravoj“ naciji i „pravoj“ vjeri, a svi ostali – ateisti, manjine, kritički građani – guraju se na marginu ili označavaju kao prijetnja.

I u Srbiji i u Bosni i Hercegovini svjedočimo istom obrascu: građanski poredak se planski potiskuje, a zamjenjuje etnoreligijskim autoritarizmom. To se ne zove tradicija, nego regresija. I uvijek počinje simbolima, a završava represijom. Ili nečim još puno gorim, dodao je Gluhonjić.