Gdje je Bosna i Hercegovina 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma? Šta smo dobili, a šta izgubili? Je li sporazum kočničar napretka države ili garant stabilnosti i opstanka? Slijedi li raspakivanje i da li je vrijeme za Dejton 2? Gosti emisije Plenum bili su: Kasim Trnka, Miro Lazović i Muhamed Šaćirbegović.
Trnka: Ustav nije u skladu sa savremenim demokratskim standardima, prioritet bio kompromis tri strane
Govoreći o tome šta je prema njegovom mišljenju „najveći okus gorčine“ Dejtonskog mirovnog sporazuma, profesor ustavnog prava Kasim Trnka podsjetio je na kontekst u kojem je Bosna i Hercegovina opstala.
„Treba naglasiti da je, nažalost, u vrijeme agresije na BiH, koja je odbranjena zahvaljujući borcima RbiH, bila ogromna disproporcija u vojnom potencijalu onih koji su napadali i onih koji su branili zemlju“, kaže Trnka.
Ističe da BiH nije propala ni u najtežim vremenima:
„U Ustavu BiH je posebno naglašeno da BiH nastavlja svoje pravno postojanje, dakle napravljen je kontinuitet s Republikom BiH.“
Podsjetio je da je u Dejtonu najviše razgovarano o Ustavu:
„Ustav je trebalo izbalansirati u tolikoj mjeri da tri zaraćene strane, uključujući i zemlje svjedoke, mogu prihvatiti rješenja. Zbog toga je Ustav napravljen sa dosta defekata. On nije u skladu sa savremenim demokratskim standardima.“
Dodaje da su međunarodni posrednici bili svjesni slabosti dokumenta:
„Holbrooke je govorio: svjesni smo nedostataka, ali kad bude mirno okruženje i kad budete mogli provoditi slobodne izbore, neka vaša nova vlast napravi Ustav prema savremenim demokratskim rješenjima.“
Ipak, to se nije desilo:
„Pored nekoliko pokušaja, to se nije uspjelo jer postoje potpuno suprotstavljeni koncepti tzv. zaraćenih strana: jedni su željeli svoju državu izvan BiH, drugi praktično u okviru BiH, a treći modernu državu sa garancijama ljudskih prava.“
Trnka smatra da su tadašnje međunarodne okolnosti bile ključne:
„Vjerovatno ne bi se postigla ni ova rješenja da iza toga nisu stajale Sjedinjene Američke Države. Danas, s drugačijom međunarodnom konstelacijom, to ne bi bilo moguće.“
‘Etničke stranke su korumpirale biračko tijelo i time osiguravaju opstanak na vlasti’
Na pitanje kada će bh. vlasti preuzeti inicijativu ka evropskom i euroatlantskom putu, Trnka podsjeća da se već godinama izbjegava provođenje ključnih presuda.
„Prva presuda Evropskog suda donesena je još 2009. godine. Od tada do danas vlasti nisu praktično ništa preduzele da je provedu“, kaže on.
Objašnjava i zašto:
„Neće to uraditi jer bi time doveli u pitanje vlastitu poziciju. Politička struktura je nadograđena na tri konstitutivna naroda. Etničke stranke su korumpirale svoje biračko tijelo i time osiguravaju opstanak na vlasti.“
Dodaje da bi ulazak u EU i NATO zahtijevao potpuno drugačije ponašanje vlasti:
„Pravosudna reforma, ako bi se do kraja provela, bila bi najveća garancija ozbiljne borbe protiv korupcije. A ove vlasti su u najvećoj mjeri ogrezle u korupciju.“
Govoreći o visokom predstavniku, Trnka naglašava da njegovo djelovanje zavisi od međunarodnih okolnosti:
„Visoki predstavnik radi ono što zaključuje Vijeće za implementaciju mira. To tijelo čini oko 17 država. Njihovi stavovi direktno se reflektuju na njegovo djelovanje.“
Dodaje da se u posljednje vrijeme pojavljuju povoljnije okolnosti:
„Evropa pokazuje veći interes da približi Zapadni Balkan svom članstvu. To stvara povoljniji ambijent za brže reforme.“
Na kraju, Trnka poručuje da ključna riječ ipak pripada biračima:
„Možda bi najvažnije bilo da birači kazne takvu vlast na izborima. Nova prilika je već iduće godine, ali dosadašnji izborni ciklusi pokazuju da se to nije desilo, jer su vladajući korumpirali svoje biračko tijelo zapošljavanjem, partijskim postavljanjem i slično.“
Šaćirbegović o Dejtonskom mirovnom sporazumu: Mir je više zaleđeni rat
Bivši ministar vanjskih poslova BiH, Muhamed Šaćirbegović u razgovoru o Dejtonskom mirovnom sporazumu i njegovim posljedicama, iznio je duboku refleksiju o trenutnom stanju Bosne i Hercegovine.
“To je nepravda koju ja osjećam. Zašto? Jer ja sam u mnogo boljoj poziciji kao građanin SAD nego što su većina građana BiH,” rekao je Šaćirbegović, izražavajući razočaranje što BiH nije ostvarila očekivani napredak.
Govoreći o Dejtonskom mirovnom sporazumu, istaknuo je da nije postigao svoj osnovni cilj, a to je integracija BiH u euroatlantske institucije.
“Bilo je već predviđeno u ovom Dejtonu da ide se naprijed, ne samo u smislu da će biti neki novi pregovori, nego najvažnije da ima okvir Evropske zajednice i NATO-a. I da će to objasniti kako BiH treba da izgleda u budućnosti,” rekao je.
Međutim, iako su prije Dejtona pregovarali o tome kako bi jedan ustav za BiH trebao da izgleda, i imali razgovore s međunarodnim ekspertima, on smatra da su ti napori bili veoma jeftino prodati u Dejtonu.
Šaćirbegović se osvrnuo na greške koje su napravljene prilikom implementacije Dejtona.
“Možda mi kao delegacija nismo dovoljno predvidjeli koliko će ovo sve dugo trajati,” priznao je, dodajući da nisu anticipirali koliko će mnogi imati mjesto važnosti i na kraju da će njima pravo veta da oni koče napredak BiH van ove situacije kakva jeste.
On također ukazuje da mir postignut Dejtonom nije dovodio do stvarne stabilnosti.
“Pozitivno je da imamo sada mir, ali taj mir je više kao zaleđen rat”, izjavio je.
“Mnogi još ne prihvaćaju da su oni u istoj državi i da treba da se ide naprijed sa tom istom državom prema euroatlantskoj integraciji”, dodao je Šaćirbegović.
Šaćirbegović smatra da nema potrebe za novim pregovorima o BiH, poznatim kao Dejton 2, jer bi to značilo da Dejtonski sporazum nije ispunjen.
“Ne vidim potrebu za Dejton 2. Dejton 2 zapravo samo dolazi ako Dejton nije ispunjen,” rekao je, naglašavajući da će Dejton biti ispunjena jedino kada BiH postane partner u euroatlantskim integracijama.
Na pitanje o najvećoj grešci Dejtonskog mirovnog sporazuma, Šaćirbegović je jasno rekao: “Problem je što se nikada dvije stvari nisu objasnile. Prvo, kako cijela država funkcioniše, a drugo, kako lideri Republike Srpske trebaju da se ponašaju, da imaju svoje mjesto u zajedničkoj državi, da ih guraju na putu prema euroatlantskim institucijama.”
Govoreći o ulozi Republike Srpske, napomenuo je da su lideri tog entiteta “dobili pravo veta, a nikada izgleda da nisu imali obavezu da rade za zajednički interes i to je glavni problem.”
Šaćirbegović se prisjetio i trenutka kada je BiH mogla krenuti brže prema Europi.
“Dugo smatram da je put za BiH prema Evropi jedan vanredan put, jer je voz davno prošao normalnim načinom,” rekao je, podsjećajući da je u trenutku, kada je pala Srebrenica, bio u Strasbourgu, gdje je EU bila spremna prihvatiti BiH na ‘vanredan put’ prema europskim institucijama, jer su smatrali da je to jeidni put da se zaista završi rat.
Lazović: Najveća vrijednost Dejtona je mir, ali BiH i dalje ‘nedovršena građevina’
Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH, ocijenio je da je najveća vrijednost Dejtonskog mirovnog sporazuma mir koji i danas traje.
„Moram reći da sam bio za to da se prihvati taj sporazum jer smatram da je mir najvažniji. Ako je mir – onda se može i razgovarati, mogu se ispravljati određene nepravde, u miru se mogu tražiti neka rješenja. Dakle, bilo je neophodno zaustaviti ubijanje i devastaciju države. Međutim, iz Dejtona smo se vratili s Bosnom i Hercegovinom kao nedovršenom građevinom, čija konstrukcija svih ovih 30 godina se ljulja, podrhtava na lošim ustavnim temeljima. Ali, bez obzira na sve probleme i devijacije koje su ugrađene u Dejtonski sporazum, za ovih 30 godina, ipak, je BiH napravila određene pomake – pred otvaranjem smo pregovora sa EU, približili smo se NATO integracijama“, smatra Lazović.
Istovremeno, kaže on, Bosna i Hercegovina se suočava s velikim problemima koji su ugrađeni u naš Ustav.
„Afirmacija etničkih politika i podjela, marginalizacija ljudskih prava gotovo na svakom prostoru. Srbi su u Federaciji marginalizirani, Bošnjaci i Hrvati u RS-u, a građani BiH koji se osjećaju drugačije, oni na cijelom prostoru“, istakao je Lazović.
Naglašava i da se formula – dva entiteta, tri naroda – pokazala neuspješnom.
„Zato što su vlasti RS-a od možda 1999. ili 2000. godine potpuno okrenuli svoj politički pristup na način da RS što više podržave, a da Bosnu i Hercegovinu što više oslabe. Tako da i one ideje koje se danas pojavljuju o mogućoj trodijelnoj podjeli Bosne i Hercegovine su porazne ideje za državu Bosnu i Hercegovinu. To su neke etničke podjele koje ne mogu dovesti do jačanja državnih institucija“, kazao je.
Tvrdi Lazović i da nije potrebno ići ka nekoj novoj organizaciji, odnosno Dejtonu 2, već da treba implementirati presude Suda za ljudska prava iz Strazbura koji će biti ugrađene u Ustav Bosne i Hercegovine.
„A kada one budu ugrađene, onda će sve ove etničke podjele na neki način biti marginalne, a doći će do afirmacije ljudskih i građanskih prava. I mislim da na tome treba insistirati“, konstatirao je.
Lazović je govorio i o Aprilskom paketu.
„Aprilski paket 2006. godine imao je dobrih stvari, ali moje iskustvo, jer sam imao direktne razgovore, ne samo ja, nego i Sejfudin Tokić i Ivo Komšić, u Američkoj ambasadi s tadašnjim ambasadorom – krivicu za pad Aprilskog paketa jednim dijelom dajem i američkom ambasadoru, koji tada nije imao sluha da samo prihvati jedan amandman, a tiče se izbora Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tražili smo od njega da prihvati jedan amandman da, ako dođe do blokade izbora članova Predsjedništva u Parlamentu Bosne i Hercegovine, ostaje staro Predsjedništvo. On je to rezolutno odbio i onda je na glasanju to opalo“.
Dalje navodi da su se, nakon pada Aprilskog paketa, ‘Amerikanci uvrijedili i digli malo ruke od Bosne i Hercegovine, te je prepustili Evropskoj uniji’.
„Evropska unija nije bila ni organizirana, niti imala jedinstven stav oko Bosne i Hercegovine. Tada je nastao jedan vakuum koji je trajao sigurno jedno 10-15 godina, da je Bosna i Hercegovina bila prepuštena sebi, Pa su bila čak one teze – mi ćemo sve podržati što se unutar Bosne i Hercegovine dogovori. A unutar Bosne i Hercegovine je potpuni rascjep bio“, zaključio je Lazović.
Datum i vrijeme objave: 20.11.2025 – 23:15 sati
