Posmrtni ostaci četiri žrtve rata u Bosni i Hercegovini s područja Prijedora danas će biti ukopani nakon kolektivne dženaze koja će se klanjati u Kozarcu, Memorijalnom centru “Kamičani”, javlja agencija Anadolija.
Radi se o žrtvama koje su 1992. godine ubijene na području Korićanskih stijena, Čarakova i Kozarca.
Imena žrtava
“Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine u Kamičanima jeste Alija (Kasima) Forić. On je imao svega 23 godine kada je ubijen u junu 1992. godine na području Kozarca. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Sivci – Mekteb, 1998. godine. Alija će nakon dženaze biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani”, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana je žena, radi se o Bademi (Ibre) Musić, rođenoj 1942. godine. Ona je imala 50 godina kada je ubijena u Čarakovu kod Prijedora. Njeni posmrtni ostaci su ekshumirani 2018. godine na lokalitetu Alića šuma u Čarakovu, a bit će ukopani na Šehidskom mezarju Čarakovo.
Osim ove dvije žrtve, ove godine će konačan smiraj naći i Nazif (Hajre) Musić, rođen 1960. godine u Čarakovu. On je ubijen u julu 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci su u Čarakovu, na lokalitetu Žeger, ekshumiran u martu prošle godine. On će također biti ukopan u Šehidskom mezarju Čarakovo.
Nakon kolektivne dženaze u Kozarcu, ukopan će biti i Enver (Nedžiba) Aliji, rođen 1966. godine u Skoplju u Sjevernoj Makedoniji. Ubijen je 1992. godine na Korićanskim stijenama na Vlašiću, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani kada je na ovom lokalitetu otkrivena posljednja masovna grobnica, u septembru 2017. godine. On će biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani.
Stotine nestalih
Dženaza-namaz u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu predvodit će reisul-ulema Husein ef. Kavazović
Tabuti sa posmrtnim ostatcima jučer su ispraćeni iz Identifikacionog centra “Šejkovača”, a prije dolaska u Kamičane prošli su kroz Sanski Most, Ključ, Bosanski Petrovac, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Bosanski Novi i Prijedor.
U Prijedoru je 1990-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470. Dok udruženja žrtava pretpostavljaju da negdje postoji najmanje još jedna masovna grobnica s većim brojem žrtava, do tačnih informacija o lokacijama je sve teže doći.
Amor Mašović, čovjek koji je godinama radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, za agenciju Anadolija govorio je o masovnim grobnicama na tom području, ubijanju civila, ali i neidentificiranim posmrtnim ostacima i više od tri decenije nakon rata.
Istakao je da je “Prijedor važan i specifičan i po tome što je praktično prva presuda za genocid izrečena za područje općine Prijedor”.
“Na području općine Prijedor u periodu između 1992. i 1995. desio se genocid i to sudski presuđeni genocid. Nažalost, u našoj javnosti se to vrlo rijetko spominje, ljudi ili ne znaju ili jednostavno se dvoume da li da to javno iskažu. Javno govorim da se u Prijedoru desio genocid. Srpski vojnik Dragan Opačić, pripadnik Prve motorizovane-gardijske brigade, rođen 1975. godine, zarobljen 1995. na Treskavici, kao ratni zarobljenik, na suđenju pred Višim sudom u Sarajevu je priznao optužnicu koju je podiglo Više javno tužilaštvo u Sarajevu. Priznao je optužnicu koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i genocid. On je priznao ta djela. Osuđen je na deset godina maloljetničkog zatvora, jer je ova djela počinio kao maloljetnik”, pojasnio je Mašović.
Prva presuda za genocid
Podsjetio je da je Opačić osuđen za ubistvo 25 logoraša u Trnopolju od kojih su dva ubistva bila klanjem, te deset silovanja, uključujući i silovanja maloljetnih djevojaka.
“Ovo je prva presuda za genocid na prostorima bivše Jugoslavije, prva presuda nakon Drugog svjetskog rata za genocid. Čudi me da i ljudi intelektualci i koji se bave istraživanjem ratnih zločina ne znaju da je ovo prvi presuđeni genocid na ovim prostorima. Inače se vrlo rijetko spominju i druge presude za genocid, jer nam je vrlo često Srebrenica u prvom planu, ali genocid je presuđen i za općine Kotor Varoš. Đurađ Kušljić je presuđen za općinu Osmaci. Također, jedna osoba je optužena za genocid, ali nije presuđena iako je bavarska sudska komora zaključila da se na području Foče desio genocid, iako za taj genocid nije odgovorna ta osoba koja je bila optužena”, istakao je Mašović.
Posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora pronađeni su na 501 lokaciji i u 75 masovnih grobnica, na području deset općina i u tri države odnosno u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.
Na području Prijedora još uvijek se traga za još više od 470 žrtava koje se nalaze u nekim masovnim ili pojedinačnim grobnicama. Tu je i veliki broj neidentificiranih posmrtnih ostataka iz koje je nemoguće uzeti DNK i koje će vjerovatno i ostati neidentificirane.
Mašović smatra kako se na području Prijedora vjerovatno nalaze još desetine masovnih i stotine pojedinačnih grobnica. Međutim, počinioci ili oni koji znaju gdje se nalaze i danas šute.
