Prije pet godina preminuo je Đorđe Balašević, umjetnik čije su pjesme odavno prerasle okvire muzike i postale dio ličnih uspomena mnogih generacija. Umro je u 67. godini od posljedica koronavirusa, ostavivši iza sebe jasnu želju da njegov odlazak protekne bez pompe, velikih govora i javnog spektakla, u krugu porodice i najbližih.
Posljednji ispraćaj organizovan je tiho i dostojanstveno. Iz kapele su njegovo tijelo ispratili tamburaši uz pjesmu “Aco braco”, potom i “Malu riđu”, dok je na grobnom mjestu zasvirala “Olivera”. Pjesme koje su obilježile njegov opus tog dana dobile su posebnu težinu.
Uz porodicu, sahrani su prisustvovali tadašnji gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević i gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, što nije iznenađujuće s obzirom na to da je porodica Balašević jedno vrijeme živjela u Sloveniji.
Međutim, priča o njegovom posljednjem počivalištu tu nije završena. Kako je prenio Mondo.rs, četrdeset dana nakon pokopa izvršena je ekshumacija.
Posmrtni ostaci Đorđa Balaševića potom su kremirani i premješteni u porodičnu grobnicu, svega nekoliko metara dalje, ispod drveta. Mjesto je, prema svemu sudeći, izabrano s posebnom simbolikom.
Nadgrobni spomenik oblikovan je kao list i srce, jednostavan, ali snažan u poruci. Na njemu su uklesani stihovi: “Bez crne bijela ne bi vrijedila”, iz pjesme Portret života mog. Rečenica koja, poput njegove muzike, govori o ravnoteži života, svjetlu i tami, te o umjetniku koji je i u odlasku ostao dosljedan sebi.
Datum i vrijeme objave: 20.02.2026 – 23:06 sati
