Antarktika kroz objektiv Arneja Misirlića

Pogledajte reportažu s Antarktike iz prvog lica. Fotograf i autor Arnej Misirlić donosi intimnu priču o tišini, ledu i minimalizmu na kraju svijeta.

Postoje putovanja koja vas zabave, i ona koja vas ogole. Antarktika pripada ovim drugima. Ne zbog hladnoće, već zbog tišine koja vam oduzme potrebu za objašnjenjem. Fotograf i autor Arnej Misirlić stigao je na taj posljednji kontinent s 15 kilograma prtljaga i puno više očekivanja nego prostora u koferu – a vratio se s reportažom koja je istovremeno sirova i nježna.

Uživajte u kadrovima koji oduzimaju dah…

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arnej Misirlić (@nijearnej)

Na kraju svijeta: Antarktika, onako kako je vidi Arnej Misirlić

Sve počinje u Punta Arenas, gradu vjetra i kraja kontinenta, gdje „jug“ više nije smjer nego stanje svijesti. Tamo se historija Balkana ukrštala s Patagonijom, a prezimena s dalmatinskih otoka zvučala su jednako prirodno kao udari vjetra. Taj osjećaj poznatog, tik pred nepoznato, bio je savršen uvod.

Let prema Antarktici nije nikakav glamur, to je povratak osnovama. Slijetanje na šljunak, bez luksuza navigacijskih sistema, podsjeća da su instinkt i iskustvo još uvijek dio putovanja. A onda prvi udah zraka koji kao da niko prije vas nije potrošio. Stvaran početak.

Na brodu Ocean Explorer, kompanije Quark Expeditions, kontrasti su dio svakodnevice: vani vjetar koji ne priznaje civilizaciju, unutra predavanja o glečerima, kitovima i pingvinima, topli saloni i hrana koja djeluje kao čin zahvalnosti. Antarktika se tu ne gleda – ona se doživljava i  uči.

Antarktika bez filtera: stajati tamo gdje ljudi prestaju

Pravila su jasna i stroga:

Ne prilaziti pingvinima.
Ne spuštati ništa na tlo.
Ne uzimati ništa.
Ne ostavljati ništa.

Zbog zaštite ekosistema i zbog ptičije gripe, mjere su stroge. I s pravom. Antarktika je
jedno od rijetkih mjesta na svijetu koje još uvijek ima priliku ostati netaknuto. I to je
privilegija koju ne smijemo zloupotrijebiti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arnej Misirlić (@nijearnej)

Pingvini, paradoksalno, prilaze vama. Kitovi izranjaju s autoritetom koji ne traži pažnju. Sunce gotovo ne zalazi, a vrijeme gubi smisao. Sve se svodi na prisutnost. I onda polar plunge – voda od -2°C, red bez gurkanja, kratki susret s hladnoćom koji briše misli i ostavlja smijeh.

Čista inicijacija.

Povratak preko Drake Passage nije romantičan. To su dani poniženja pred morem, olakšanje pri pogledu na Cape Horn i tiha zahvalnost što ste prošli. Na kraju, kontrast: Ushuaia pa Buenos Aires – buka, boje, mirisi. Svijet se vrati odjednom.

Fotografije koje je Misirlić donio ne pokušavaju objasniti Antarktiku. One je poštuju. Kao i ova priča. Jer, kako autor kaže: “Kraj svijeta nije mjesto. To je trenutak kada shvatite koliko vam malo treba i koliko je dovoljno samo stati i gledati.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arnej Misirlić (@nijearnej)

Ova reportaža nastala je na osnovu autorskog teksta i fotografija Arneja Misirlića.