Županijski sud u Zagrebu danas je objavio nepravomoćnu presudu majci koja je u januaru prošle godine ubila svoju kćer bacivši je u rijeku Savu. Sutkinja je u obrazloženju posebno istakla težinu zločina, poručivši da je optuženica ubila dijete koje joj je vjerovalo kao majci.
Optuženica nije dovedena na objavu presude, a novinari su na početku upozoreni da ne smiju objavljivati podatke o njoj. Sud ju je proglasio krivom i osudio na 15 godina zatvora, uz mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja, a i nakon izlaska iz zatvora bit će pod pojačanim nadzorom. Odlukom suda produžen joj je i istražni pritvor.
Obrazlažući presudu, sutkinja je navela da je majka priznala da je ubila kćer. Opisala je kako je automobilom došla do korita Save, ušla u rijeku s djetetom i ispustila ga. Utvrđeno je i da je dijete imalo teškoće u razvoju, iako nije imalo službenu dijagnozu.
Tokom postupka provjeravalo se i da li je optuženica u trenutku zločina bila uračunljiva, odnosno da li je razumjela značenje svojih postupaka. Psihijatrijski vještaci zaključili su da je bila bitno smanjeno uračunljiva zbog teške depresivne reakcije povezane s bolešću djeteta i neuspješnim liječenjem, no sutkinja je naglasila da je i dalje razumjela šta radi, odnosno da ubija svoje dijete.
Kao ključni trenutak u njenom psihičkom slomu izdvojen je posjet igraonici u kojoj djevojčica, prema navodima, nije reagirala na majčine pozive. Tokom postupka svjedočili su suprug, sestra, roditelji i osobe iz igraonice, a analizirane su i snimke nadzornih kamera.
Sud je utvrdio da je optuženica imala rizičnu trudnoću te da je, kada je dijete imalo 18 mjeseci, primijetila zaostajanje u razvoju. Dala je otkaz i posvetila se brizi o kćeri, vodila je na različite programe i pokušavala joj pomoći, no prema zaključku suda stanje se s vremenom pogoršavalo, a ona se sve više zatvarala u sebe. Postala je anksiozna, izrazito negativna, uvjerena da nije dobra majka, zapustila je sebe, ali je istovremeno stalno tražila savjete. Iako su joj ljekari ranije sugerirali da treba psihijatrijsku pomoć, nije ništa poduzela, a stanje je završilo i suicidalnošću.
Porodica je pokušavala doprijeti do nje, a čak joj je bio dogovoren i pregled kod psihijatra za dan nakon ubistva. Nekoliko dana ranije sestri je rekla da uzme njenog sina k sebi jer ona više ne može brinuti o njemu. Na dan zločina bila je u Centru za socijalni rad tražeći pomoć i raspitujući se ima li dijete autizam. Nakon toga otišla je u igraonicu, gdje je boravila do 15 sati. Djelatnice su je opisale kao malodušnu, a snimke su pokazale da je dijete stalno pratila u stopu. U 15.14 otišla je do Save i tamo ispustila dijete, a potom je u 16.11 nazvala policiju i rekla da je ubila dijete.
Sud je kao otežavajuće okolnosti naveo činjenicu da je ubila dijete s posebnim potrebama, kao i “strašnu prisebnost” nakon zločina, uključujući i poziv policiji. U obzir je uzeto i to da je time svom sinu oduzela normalno odrastanje uz majku i sestru.
Olakšavajućim okolnostima ocijenjeni su priznanje i ranija neosuđivanost, ali i, kako je navedeno, “nevjerovatna bol” s kojom će optuženica morati živjeti zbog onoga što je učinila vlastitom djetetu. Iako je bila bitno smanjeno uračunljiva, to nije dovelo do dodatnog ublažavanja kazne. Zakonom je predviđena kazna od 10 do 40 godina zatvora, a sud je zaključio da je 15 godina primjerena kazna.
Mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja sud joj je izrekao kako ne bi ponovo zapala u duševne smetnje i ponovila krivično djelo, piše Index.hr.
Datum i vrijeme objave: 20.01.2026 – 20:23 sati
