Ako se Vučića, Milanovića i Dodika sete, sete

Mimo svih naših neprovarenih povijesti, unutrašnjih i regionalnih odnosa, rasprava o tome što je Dayton donio i kamo bi Bosna i Hercegovina mogla ići sutra, postoji jedno postojano ideološko bratstvo i rad na istom poslu, degradacije europske ideje i poticanja izolacionističkog nacionalizma, kojeg su po novome nazvali suverenizmom. To bratstvo čine dva predsjednika i jedan bivši predsjednik koji to zapravo još uvijek jeste, odnosno Aleksandar Vučić, Zoran Milanović i Milorad Dodik. Moglo bi im se pridodati i Dragana Čovića, kad on ne bi bio dovoljno mudar da izgovara jedno, a radi nešto sasvim drugo.

Dakle, samo proteklu sedmicu vidjeli smo i čuli kako Dodikovi ministri dosljedno blokiraju bilo kakvo izglasavanje zakona koji bi dali bilo kakav pozitivni signal Europskoj uniji, da pogura BiH ka članstvu, zatim kako Zoran Milanović na gostovanju kod slovačkog premijera i nacionalističkog istomišljenika Roberta Fica govori o Europi koja nameće jednoumlje, misleći na odnos prema Rusiji, a onda smo čuli i Vučićevo patetično objašnjenje o tome kako prvi put nakon trinaest godina neće otići na samit EU-Zapadni Balkan, jer štiti interese Srbije. Sve uz uporan rad na miniranju ulaska Crne Gore u EU, koji mu zasad nije uspio.

Svoj trojici naših velikana zajednička je, dakle, opstrukcija Europske unije kao takve, pri čemu je Milanović najneutjecajniji od njih trojice, budući da je Hrvatska svakako već članica i on nije taj koji određuje politički smjer zemlje. Dodik i Vučić su pak puno pogubniji, ali suštinski za Europsku uniju potpuno beznačajni. Što, nažalost, ne vrijedi za situaciju u njihovim zemljama, BiH i Srbiji i u regiji.

Zoran Milanović, čovjek koji uporno šuti na revival ustaštva u Hrvatskoj, koji će kad-tad, ako ga se ne zaustavi, prijeći u građanske ulične obračune, ima potrebu izići iz hibernacije samo da bi nam podijelio svoje misli o EU. Što je čak i mimo sadržaja, posve suludo. Ne oglašava se oko nečega gdje ima autoritet i nešto može napraviti, ali je zato najglasniji tamo gdje ga nema. Iz čega se može zaključiti samo to da ili nema hrabrosti i kalkulira, ili se slaže s buđenjem ustaštva. Trećeg nema.

S Dodikom je pak stvar najjednostavnija, budući da je najlakše sve opstruirati, za čiji god račun to bilo, vlastiti ili Putinov, sasvim svejedno i odvesti kompletnu zemlju u destrukciju. Uostalom, entitet koji zapravo još uvijek vodi isključivo je i nastao na destrukciji.

Aleksandar Vučić je pak najsmješniji, bez obzira na to što ljudima u Crnoj Gori svakako nije do smijeha. Jer kako drugačije tumačiti njegovo uvjerenje da će nekoga u EU biti ozbiljno briga što nitko iz Srbije neće doći na sastanak, posebno u momentu u kojem je Europska unija praktično i službeno objavila kako s ovom vlasti ulazak te zemlje u EU jednostavno nije moguć. Uslijed čega imamo vidljivu megalomaniju, nespremnost za suočavanje s vlastitim vanjskopolitičkim porazima i izraženu ljubomoru prema Crnoj Gori i Albaniji, što je sve manifestirao ovim potezom.

Ono što na koncu zapravo povezuje ovaj trojac i objašnjava njegovo neprijateljstvo prema Europskoj uniji, ma koliko god se trudili da stvari ne nazivaju tim imenom, jeste autentični paradni nacionalizam, koji ne podnosi nikakve nadnacionalne zajednice. Da stvar bude bizarnija, taj nacionalizam vrlo rado se povlači pred moćnim autokratima i njihovim kapitalom. Dodik je tako praktično privatizirao skoro sve javne resurse i bogatstva u Republici Srpskoj, Aleksandar Vučić je od Srbije napravio energetsku koloniju Rusije i zapravo joj poklonio NIS, zbog čega je sada u problemu. Zoran Milanović je pak otvorio premijerski mandat s nastojanjem da autocestu izgrađenu novcem hrvatskih građana da u koncesiju, što mu nije uspjelo, ali je zato zagrebački aerodrom uspio na taj način izručiti francuskom kapitalu, i to nakon što ga je nazvao po Tuđmanu.

Ukratko, njima trojici, kao i svim ovdašnjim nacionalistima, sva su uvjerenja i djelovanja samo fasada i ništa više. No, sigurno svaki od njih misli, raspadne li se EU, na ovaj ili onaj način, ako ih se autokrati za dan bezbednosti sete, sete.