Balkan je dobio “svog” milijardera na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu. Zove se Samir Mane i porijeklom je iz Albanije. Nalazi se na 2.356. mjestu ove prestuižne liste bogataša, a “težak” je 1,4 milijarde dolara, odnosno blizu tri milijarde maraka.
Magazin Forbes je donio priču o ovom Albancu.
Samir Mane je početkom 1990-ih pobjegao od komunističkog režima u Albaniji i preselio se u Austriju, gdje je stekao svoje prvo bogatstvo. Sada, nakon povratka u Albaniju, nadgleda nekretninski i maloprodajni imperij koji se proteže širom zapadnog Balkana i dalje, piše na početku Forbesovog teksta.
Jednog sunčanog oktobarskog dana u albanskoj prijestolnici Tirani, Samir Mane se široko smije dok prolazi kroz svoj trgovački centar Tirana East Gate Mall, hram kapitalizma od 1,2 miliona kvadratnih stopa (više od 110.000 kvadratnih metara) s međunarodnim brendovima, od Adidasa i Swarovskog do Burger Kinga i KFC-a. Najveći tržni centar u Albaniji ne razlikuje se od velikih stakleno-čeličnih shopping kompleksa u bilo kojem većem evropskom gradu – i upravo je to poenta.
Stan od 3.000 kvadrata
“Ovo je naš vodeći, ključni projekat. Iznajmljen je 100 posto”, hvali se on, nabrajajući zakupce, uključujući prodavce odjeće H&M i Zaru, kao i prvi restoran sa sushijem u Albaniji i nekoliko vlastitih firmi, uključujući lanac prodavnica odjeće, prodavnicu igračaka i lanac za elektroniku široke potrošnje. “Ljudi žele da mogu dotaknuti proizvode. Imamo svaki opipljivi biznis u Albaniji.”
Odjeven u tamnoplavi sako preko crne Lacoste majice, Mane bi se na prvi pogled mogao pobrkati s jednim od kupaca koji šetaju u ponedjeljak ujutro. No, ovaj 57-godišnji tajkun prvi je – i jedini – albanski milijarder, najbogatiji čovjek u ovoj maloj mediteranskoj zemlji od svega 2,8 miliona stanovnika. Zahvaljujući ulaganjima u maloprodaju, nekretnine i bankarstvo, izgradio je bogatstvo od 1,4 milijarde dolara, prema procjenama Forbesa, što mu je donijelo mjesto na Forbesovoj listi svjetskih milijardera za 2025. godinu. To je nešto što nikada nije očekivao kao 23-godišnji izbjeglica koji je 1991. bježao iz Albanije pod komunističkim režimom. “Nikad nisam mislio da je to moguće. San mi je bio da imam vlastitu kuću ili da imam auto”, kaže on.
Sada njegov konglomerat BALFIN Group posluje u 10 zemalja i ostvario je neto dobit od 120 miliona dolara na 880 miliona dolara prihoda u 2024. godini, što je rast od 31 posto i 14 posto u odnosu na 2023. godinu. Oko 62 posto prihoda dolazi iz maloprodaje, zatim 20 posto iz sektora nekretnina, devet posto iz bankarstva, dok logistika i upravljanje imovinom čine ostatak. Mane je vlasnik svega toga, iako je u svoje tržne centre, maloprodajne lance i projekte razvoja nekretnina uvodio i partnere.
Njegov trag vidljiv je širom albanske prijestolnice, gdje živi otkako se 2005. vratio u domovinu. Vlasnik je Tirana Banke, pete najveće banke u Albaniji; njegov lanac elektronike Neptun najveći je u zemlji; a bio je vlasnik i najvećeg lanca supermarketa sve dok ga nije prodao za 48 miliona dolara u martu. Vozeći se gradom u svom crnom Mercedes-Maybach SUV-u, upućuje vozača prema Rolling Hillsu, luksuznom stambenom kompleksu koji je izgradio i u kojem posjeduje vilu od 33.000 kvadratnih stopa (oko 3.000 kvadratnih metara).
“Zemljište sam kupio 2008, tada je bilo vrlo jeftino”, kaže on, gledajući preko 153 vile u neoklasičnom stilu s pogledom na okolne planine Skenderbeg. Vrijednost zemlje u tom području od tada je porasla više od deset puta, a Mane nastavlja graditi. Odmah pored je još jedan Balfinov projekat, Collina Verde, a Mane gradi i još jedan kompleks pored umjetnog jezera, čija se vrijednost procjenjuje na 240 miliona dolara i koji bi trebao biti dovršen 2028. godine.
Lažna viza
Manetovo bogatstvo ne zaustavlja se na albanskim granicama. Vlasnik je prodavnica širom Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, uključujući Skopje East Gate, najveći tržni centar u Sjevernoj Makedoniji. Iza granica zapadnog Balkana počeo je ulagati i u stambene zgrade i poslovne prostore u Austriji i Kanadi, kao i u New Yorku i New Jerseyju.
Objašnjavajući svoj pristup, ukazuje na lekcije koje je naučio čitajući knjige američkih poslovnih ikona, poput dugogodišnjeg generalnog direktora General Electrica Jacka Welcha: “Welch je rekao da morate biti diverzificirani. Albanija je mala, pa smo pomislili: zašto ne bismo ušli u druge zemlje i druge industrije?”
Mane je rođen 1967. u južnom albanskom gradu Korçë, u vrijeme vladavine Envera Hoxhe, dugogodišnjeg komunističkog vođe zemlje. Kretanje unutar zemlje bilo je strogo ograničeno, pa Mane rijetko napušta rodni grad sve dok u 18. godini nije otišao na univerzitet u Tiranu, gdje je studirao geologiju.
“Ja nisam birao geologiju. Komunistička partija je odlučivala šta ćete studirati”, prisjeća se on. Tokom studentskih dana kupovao je meso, pravio ćufte i prodavao ih studentima kako bi zaradio nešto dodatnog novca – sve dok ga vlasti, šest mjeseci nakon početka tog malog posla, nisu zaustavile. Godine 1991, još uvijek kao student, odlučio je pobjeći iz zemlje u potrazi za boljim životom. Dobio je austrijsku vizu preko jedne turističke agencije i uputio se autobusom na 36-satno neprekinuto putovanje do Beča, gdje se prijavio kao izbjeglica. (Kasnije je saznao da je viza koju je izdala agencija bila lažna, ali ga niko nije zaustavio.)
U izbjegličkom kampu proveo je više od šest mjeseci, samostalno učeći njemački, sve dok mu znanje jezika nije bilo dovoljno da se prijavi na Tehnički univerzitet u Beču i nastavi studij geologije. Godine 1992. komunistički režim u Albaniji se srušio. “Albanija se malo otvorila i ljudi su počeli dolaziti u Beč da kupuju elektroniku. Tu sam vidio priliku”, kaže on.
Odustao je od studija 1993. i počeo prevoditi za izvoznike, prije nego što je i sam ušao u taj posao. Iste godine osnovao je firmu Alba-Trade, koja je u Austriji kupovala videorekordere, radije, televizore i kućanske uređaje i slala ih u Albaniju. Sam je utovarivao kamione, a zatim bi krenuo na dvodnevno putovanje kamionom od Beča do Tirane, spavajući u vozilu kako bi uštedio novac i zaštitio robu. U Tirani bi našao lokaciju, parkirao kamion i kupci bi sami dolazili. “Sve što je bilo u kamionu prodali smo za tri sata”, kaže. “Ali u Austriji sam vidio da je moguće prodavati proizvode na pravi način – u prodavnicama.”
Kako bi bolje razumio posao, Mane je čitao knjige ne samo Jacka Welcha, već i osnivača Walmarta Sama Waltona. “Jedan me naučio kako voditi maloprodajni biznis, a drugi kako voditi korporaciju”, kaže on.
Kada je 2011. godine otvoren Tirana East Gate Mall, odmah je postao najveći trgovački centar u Albaniji.
Prvu prodavnicu Neptun, u kojoj su se prodavali televizori i kućanski aparati, otvorio je u Tirani 1996. Dvije godine kasnije proširio se na Sjevernu Makedoniju, a zatim na Kosovo, Srbiju i Crnu Goru, postavši jedan od prvih “autsajdera” koji je ušao na ta tržišta nakon raspada Jugoslavije početkom 1990-ih.
“On je vizionar, sposoban da u pravo vrijeme prepozna pravi koncept. Uočio je potrebu za kućanskim aparatima na zapadnom Balkanu u vrijeme kada mi nismo imali ni veš-mašine”, kaže Edlira Muka, izvršna direktorica BALFIN-a. Manetov uspjeh odražavao je i ekonomski bum u tim zemljama dok su prelazile na kapitalizam: “On predstavlja jedan od najvećih konglomerata u Albaniji i to je znak ekonomskog rasta i promjena kroz koje je zemlja prošla”, dodaje Martin Mata, suizvršni direktor Albansko-američkog fonda za preduzetništvo (AAEF), neprofitnog investicijskog fonda osnovanog 1995. kako bi pomogao tranziciji Albanije ka tržišnoj ekonomiji.
Slušao stručnjake
Do ranih 2000-ih Mane je izgradio imperij potrošačke elektronike širom zapadnog Balkana, s 19 prodavnica i 50 miliona dolara prihoda, pri čemu je većinu robe nabavljao iz Azije. No, gledajući uspjeh zapadnih brendova i shopping centara u postkomunističkoj istočnoj Europi, pomislio je da bi isto mogao napraviti i u Albaniji. Godine 2005. preselio je porodicu iz Beča u Tiranu kako bi pokrenuo prvi trgovački centar u zemlji, na periferiji prijestolnice.
Da bi centar zaživio, trebao mu je supermarket. Mane je zato putovao Europom, sastajao se s čelnicima lanaca supermarketa i pokušavao ih uvjeriti da otvore prodavnice u Albaniji. “Rekli su: ‘Gospodine Mane, vidimo podatke o BDP-u. Niko ne dolazi'”, prisjeća se. (Albanski BDP je tada iznosio samo 8 milijardi dolara, u odnosu na sadašnjih 24 milijarde.) “Zato sam odlučio pokrenuti vlastiti lanac supermarketa. Angažirao sam jednog Francuza iz Carrefoura i napravio prvu modernu prodavnicu prehrambenih proizvoda u Albaniji.”
Bio je to ambiciozan potez. U to vrijeme više od 30 posto albanske ekonomije odvijalo se u sivoj zoni, u neregulisanim djelatnostima koje nisu plaćale poreze. Mane je morao uvjeriti čitave mase potrošača da se okrenu zapadnjačkom kapitalizmu i da kupuju robu u tržnom centru, umjesto na pijacama i u kvartovskim radnjama.
“Niko, čak ni moj otac, nije vjerovao da će to uspjeti”, kaže Mane. “Rekli su: ‘Zašto bi neko vozio dva sata da kupi paradajz?'” U početku je imao problema i da nađe investitore, a čak su i fondovi koji ga danas podržavaju tada bili skeptični prema njegovim planovima. “Nismo bili uvjereni”, kaže Aleksandër Sarapuli, suizvršni direktor AADF-a.
Mane je na kraju uspio uvjeriti Evropsku banku za obnovu i razvoj, razvojnu banku sa sjedištem u Londonu, da uloži 15 miliona dolara u obliku duga i vlasničkog kapitala u njegov lanac supermarketa. U oktobru 2005. otvorio je Qendrën Tregtare Univers (na engleskom Univers Shopping Mall) u Tirani, s prodavnicom elektronike Neptun i prvim prodajnim mjestom njegove trgovine prehrambenih proizvoda Euromax. Na dan otvaranja, putevi su bili zakrčeni automobilima, a Mane je skočio da lično reguliše saobraćaj na malom parkingu. “Za sve skeptike – na autoputu su nas čekale hiljade ljudi”, dodaje Steven Grunerud, kanadski finansijski direktor BALFIN-a, kojeg je Mane angažovao 2007. iz austrijske banke Raiffeisen kako bi profesionalizirao poslovanje.
Kada je kasnije odlučio otvoriti još veći tržni centar, Tirana East Gate, već je dokazao svoj koncept i pridobio više investitora nego ranije. “Nije se pretvarao da zna kako se vodi trgovački centar, nego je uzeo stručnjake, slijedio model i slušao ljude koji znaju kako se to radi”, kaže Mata iz AADF-a, koji procjenjuje da je fond utrostručio svoju investiciju kada je u martu prodao svoj udio u tržnom centru nazad Maneu.
Na tom uspjehu Mane je nastavio graditi sve veću ulogu u albanskoj ekonomiji. Mnoge investicije su se isplatile: Tirana Banku kupio je 2019. i 2020. od posrnule grčke Piraeus Banke za 64 miliona dolara, a banka s imovinom od 1,7 milijardi dolara danas vrijedi oko 155 miliona dolara. Neki poduhvati nisu bili toliko uspješni. Mane je 2022. preuzeo Tiranu-baziranu finansijsku TV mrežu Scan TV, ali ju je godinu kasnije prodao s gubitkom od oko 2,2 miliona dolara.
Širenje na Mediteran
Njegovo bogatstvo donijelo je i veću pažnju javnosti. U oktobru je Specijalno tužilaštvo za borbu protiv korupcije (SPAK) u Albaniji uhapsilo bivšeg albanskog predsjednika Ilira Metu zbog navodne korupcije. Mane – protiv kojeg nisu podignute nikakve optužnice – navodno se spominje u dokumentima kao osoba koja je Meti i njegovoj tadašnjoj supruzi Moniki Kryemadhi, zastupnici u parlamentu, ponudila vilu u kompleksu Rolling Hills vrijednu nešto manje od milion dolara (Meta se žalio na svoje hapšenje, a Kryemadhi je negirala optužbe).
“Ako ste istaknuti biznismen u Albaniji, imate vrlo snažnu vezu s politikom. Nije iznenađenje da je Mane imao tu vezu s Metom”, kaže Afrim Krasniqi, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Tirani.
Mane kategorički negira optužbe, nazivajući ih “neutemeljenim i dokazano netačnim od strane albanskih vlasti” i tvrdi da nikada nije bio u bliskom ličnom odnosu s Metom. “Nikada u životu nisam bio predmet istrage, optužen ili procesuiran, ni zbog ovoga, ni zbog bilo čega drugog”, dodaje.
U surovom i nepredvidivom okruženju albanske ekonomije Mane se ponosi time što nije ulazio u politiku niti profitirao od privatizacije državnih preduzeća 1990-ih. “Nikada nisam bio u politici i to mi uopće nije namjera”, kaže on. “Nisam učestvovao ni u jednoj privatizaciji. U bivšim komunističkim zemljama, ako ste bogati, ljudi vas automatski smatraju oligarhom. Ali ja sam svoje bogatstvo izgradio u Austriji i onda sam se vratio.”
Mane sada želi dodatno proširiti poslovanje u istočnoj Evropi. Planira novu franšizu Jumba, grčkog lanca prodavnica igračaka, u Moldaviji. Dodaje i druge brendove svom carstvu, potpisavši ugovor s danskim lancem prodavnica raznovrsne robe Flying Tiger Copenhagen, s planovima da otvori 50 prodavnica u naredne četiri godine.
Ipak, i dalje vidi potencijal u svojoj domovini, gdje međunarodni turizam smatra mogućim prekretnim faktorom za albansku ekonomiju. Vlasnik je Green Coasta, luksuznog kompleksa na Jadranskom moru, u kojem bi trebali biti hoteli međunarodnih brendova kao što su Accor, Grand Meliá i Hyatt, te 2.600 vila i stanova. Prva faza projekta, čija se ukupna vrijednost gradnje procjenjuje na 900 miliona dolara, otvorena je 2022, a Mane je već ostvario skoro 150 miliona dolara profita od prodaje nekretnina.
“To je nevjerovatan projekat, uradit ćemo tu jako, jako dobar posao”, kaže Mane. No, nije jedini koji je bacio oko na netaknute albanske mediteranske plaže, koje mogu parirati onima u obližnjoj Hrvatskoj – ali bez gužvi. Milijarder iz Dubaija i investitor u nekretnine Mohamed Alabbar razvija luksuzni resort i marinu za superjahte vrijedne 2,5 milijardi dolara na sjeveru zemlje, dok zet Donalda Trumpa, Jared Kushner, i njegov fond privatnog kapitala Affinity Partners planiraju luksuzni projekat vrijedan 1,5 milijardi dolara na ostrvu Sazan na jugu.
Za Manea, što više ulaganja u njegovu zemlju, to bolje. “Sviđaju mi se ti projekti, nadam se da će ih realizirati. To će biti nevjerovatno za Albaniju”, kaže on. Više gostiju iz inostranstva znači više kupaca u njegovim prodavnicama i više potencijalnih kupaca za njegove vile. “Maloprodaja, nekretnine i turizam. To je naša budućnost.”
Datum i vrijeme objave: 19.11.2025 – 23:09 sati
