Trnka: Najveća greška Dejtonskog mirovnog sporazuma je što je RS dobila prevelike ingerencije

30 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH i dalje tapka u mjestu. Deklarativno, svi smo za europsko društvo, a na pozornici su stalne blokade. Međutim, je li se Europa umorila od nas? Od Dejtona do Brisela – gdje smo trenutno?

Bez usvojenih zakona na europskom putu, bez provedbe presuda Europskog suda u Strazburu, sve su to elementi koje navodi profesorica ustavnog prava, a koji nas, kako kaže, drže u dejtonskim okvirima.

„BiH je unutar okvirnog sporazuma za mir, a njen ustav je nedemokratski, bez obzira što je on deklariran kao demokratski. On nije usvojen ni na teritoriji BiH ni našem jeziku, nije uvršten, u Službeni glasnik i sadrži diskriminacijske odredbe“, kazala je Lada Sadiković, profesorica ustavnog prava.

Najveća je greška u Dejtonskom mirovnom sporazumu, prema riječima profesora Trnke, što se Republici Srpskoj dalo toliko ingerencija.

„Onda se logično moglo očekivati da će ta vlast koja je dobila vrlo široku autonomiju pokazivati centrifugalne tendencije, da će napadati na institucije BiH, da će napadati na ustavni poredak sa krajnjim ciljem secesionizma od BiH“, pojasnio je Kasim Trnka, profesor ustavnog prava.

U trenutačnoj konstelaciji, ključno pitanje nije samo intenzitet vanjskog utjecaja na BiH, nego način na koji postdejtonska, visokodecentralizirana arhitektura države filtrira pritiske, prevashodno ruske.

„Jer značajan broj tih država želi ostvariti regionalni utjecaj i BiH je tu dobar poligon jer se radi o jednoj krhkoj državi u kojoj ne morate inveestirati vrijeme, resurse da bi maksimizirali svoj utjecaj“, kaže Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka UNSA.

U globalnim previranjima, i Europa, kojoj smo nekada bili visoko na agendi, zabavila se sama sobom.

„Sumnjam da pritisaka iz EU ukoliko budu značajne, ja to i sumnjam zbog političkih razloga jer EU ne gleda toliko atraktivno proširiti nužno prema Balkanu“, naveo je prof. dr. Stefano Bianchini, sudionik međunarodne znanstvene konferencije ANUBiH.

Dakle, domaći političari moraju naći konsenzus i izaći pred međunarodne dužnosnike s rješenjima koja su u skladu s europskim stečevinama i shvatiti da su samo trenutačni igrači za potkusurivanje – kako svjetskih, tako i regionalnih politika.