Čini se kao da se nad Bosnom i Hercegovinom nadvio tamni oblak. Policajci, ali i drugi, koji seksualno zlostavljaju maloljetnice, prisiljavaju ih na prostituciju, bave se kriminalom… Penzioneri su poginuli u požaru, u Domu u kojem su bili smješteni. Šta nam se dešava? Kako da zaštitimo najranjivije članove našeg društva, posebno najmlađe?
– Zastrašujući slučajevi samo su mračan odraz sistema koji smo u BiH gradili više od 35 godina – sistema u kojem se slave osuđeni ratni zločinci, normalizuje nasilje i gdje korumpirani političari nesmetano koriste govor mržnje. Kada građani na izborima prodaju svoj glas političkoj mafiji za sitne privilegije i mitove, oni se, zapravo, odriču slobode, dostojanstva, morala i svega što nas čini ljudskim bićima. Nažalost, visoku cijenu uvijek plaćaju oni najranjiviji – djeca, žene, stari, siromašni. Ne razmišljamo svojom glavom, pravimo se da ne vidimo urušene institucije, nesposobno pravosuđe i rasprostranjenu korupciju. Rezultat su tragedije koje potresaju društvo, jer su institucije slabe, potkupljene ili potpuno disfunkcionalne.
Gorki plodovi
Obični građani danas beru gorke plodove opšte zapuštenosti, korupcije, primitivizma, nebrige i odsustva vladavine prava. A politički lideri beru plodove svojih manipulacija – to su stotine miliona i milijarde opljačkanog javnog novca. Zaštita najranjivijih počinje tek kada se izgradi država u kojoj institucije funkcionišu, pravosuđe je nezavisno, a građani svjesni da je moć u njihovim rukama, a ne u rukama autokrata i kriminalnih elita.
Znamo li ko i kako troši javni novac? Šta nam to pokazuje?
– Većina građana BiH živi u siromaštvu i nesigurnosti, a ne zna da će ukupni javni prihodi ove godine iznositi oko 22,5 milijardi KM, od čega polovinu prikuplja UIOBiH. To je naš novac, novac građana. Ipak, svake godine politička mafija raznim zloupotrebama, fantomskim projektima i korupcijskim šemama opljačka najmanje pet milijardi KM. Ogromna je udaljenost između vlasti i građana. Ljudi rijetko povezuju poreze koje plaćaju sa kvalitetom institucija, bolnica, škola ili puteva. Zato korupcija prolazi tiho i bez posljedica.
Afera Comsar Energy – Ugljevik Istok, smanjivanje koncesija RiTE Stanari, dugogodišnji kriminal oko Alumine, kupovina kockarnice u Brčkom za 36 miliona KM – sve to pokazuje kako se rasipa i zloupotrebljava državni novac. I još više pokazuje koliko smo navikli da ćutimo.
Kako gledate na novi saziv Vlade Republike Srpske, imenovanje ministara, ali i činjenicu da je bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik predložio mandatara za tu vladu? Ko je već trebao reagovati zbog toga i imenovanja v. d. predsjednice, što Ustavom nije propisano?
– Republika Srpska nije izgradila demokratske i funkcionalne institucije zasnovane na vladavini prava. Umjesto toga, nastao je sistem u kojem su zakoni, institucije i procedura podređeni volji jednog čovjeka. Rezultat su pravni haos, potpuna erozija ustavnosti i sistemska korupcija. Narodna skupština RS-a postala je servis političke volje, donosila je besmislene zakone da bi ih ubrzo ukidala, pretvarajući institucije u skupu autokratsku pozornicu. Posebno je zabrinjavajuće što su pojedine države pozdravile imenovanje v. d. predsjednika RS-a, iako takva funkcija ne postoji u Ustavu. To je otvoreno pravno nasilje.
Pravosuđe u RS-u gotovo da ne postoji kao nezavisna grana vlasti. Pod potpunom je kontrolom politike: tužioci se boje da rade svoj posao, policija takođe. Zbog toga nisu procesuirani ni najveće pljačke, ni zloupotrebe, ni sistemski kriminal. Nije potreban nikakav spoljašnji neprijatelj – vlast u RS-u sama je proizvela uslove za institucionalni samoraspad Republike Srpske.
O govoru mržnje pričamo decenijama. Posljednji i najokrutniji primjer su brutalne uvrede i izjave koje je na račun Bošnjaka iznio Milorad Dodik. Hoće li biti adekvatnih reakcija institucija? Šta učiniti? Posebno zabrinjava aplauz koji je dobio.
– Aplauz koji je Milorad Dodik dobio za brutalne uvrede upućene Bošnjacima govori o duhovnoj i moralnoj bijedi jednog dijela političke elite. Taj poltronski refleks podilaženja nedostojan je ljudskog bića. Mnogo veći problem od njegovih riječi je činjenica da institucije ne reaguju, jer ne smiju, jer ih politika drži u strahu i pokornosti.
Republika Srpska već dvadeset godina funkcioniše po istom principu: narod se hrani mržnjom, a dok se ljudi bave strahom i neprijateljima, vlast nesmetano pljačka i devastira institucije. Govor mržnje nije usmjeren samo prema Bošnjacima, to je najveće poniženje za srpski narod. To je ogledalo društva u kojem živimo.
Kada pravosuđe ne procesuira krađe vrijedne stotine miliona, ne treba očekivati da reaguje na govor mržnje. A bez reakcija institucija, mržnja će ostati najjeftinije gorivo za održavanje autokratije.
Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o izborima za predsjednika RS-a koji će biti održani 23. novembra? Hoće li utjecaj Srbije ponovo biti važan i očekujete li zaokret po tom pitanju?
– Izbori u BiH odavno nisu izraz demokratske volje građana nego vještine onih koji imaju moć, novac i kontrolu nad institucijama. Manipulacije, kupovina glasova, pritisci i falsifikati su postali pravilo. Zbog toga ove izbore ne doživljavam kao suštinski odlučujuće. U RS-u je izgrađen kriminalizovani sistem vlasti, koji opstaje bez obzira na formalne promjene funkcija. Srbija ima uticaj, ali ključni problem nije vanjski faktor, nego unutrašnje stanje društva: niska građanska svijest, slabe institucije i potpuna posvećenost vlasti očuvanju koruptivnog poretka.
Jesu li previše naivni oni koji tvrde da sa novom-starom politikom SNSD-a možemo očekivati pristupanje NATO-u?
– Ulazak BiH u NATO treba da bude plod demokratske volje građana BiH, a nikako plod političkih prevara ili trgovine pojedinaca u sklopu zaštite ličnih interesa.
Gdje je civilno društvo u Republici Srpskoj?
– Civilno društvo u RS-u danas je na ivici opstanka. Donošenjem restriktivnih zakona, prvo Zakona o kriminalizaciji klevete, a zatim Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, vlast je otvoreno krenula u gašenje kritičkog mišljenja i nezavisnih organizacija. Nakon što je USAID obustavio direktnu podršku, civilno društvo u RS-u ostalo je bez ključnog izvora finansiranja i bez ikakvog mehanizma za hitnu pomoć.
Ambijent straha
EU, nažalost, nije razvila brzu i efikasnu liniju podrške koja bi mogla odgovoriti na urgentne prijetnje slobodi udruživanja i djelovanja nevladinih organizacija, i danas ne postoji nijedan instrument koji omogućava organizacijama u RS-u da prežive ovaj talas represije. Mnoge organizacije već su se ugasile, neke rade samo formalno, a preostale funkcionišu u ambijentu straha, pritisaka, revizija, nadzora i ozbiljnog rizika od politički motivisanih istraga. Civilno društvo u RS-u sada predstavlja posljednju liniju odbrane ljudskih prava.
Datum i vrijeme objave: 19.11.2025 – 07:30 sati
