Venera ostala bez posljednje aktivne svemirske letjelice

Posljednja aktivna misija čovječanstva na Veneri je završena. Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA) proglasila je svoju svemirsku letjelicu Akatsuki “mrtvom” više od godinu dana nakon što ova klimatska sonda nije odgovarala na pozive kontrole misije.

Ovo je bila misija koja je promijenila naš pogled na našeg susjeda Veneru i utrla put novim otkrićima o tome šta je potrebno da se postane raj ili pakao – izjavili su zvaničnici JAXA-e o misiji, misleći na ozloglašeno visok pritisak i visoke temperature površine Venere u poređenju sa Zemljom.

JAXA je navela da je misija Akatsuki omogućila 178 naučnih radova i da taj broj raste te da je utrostručila svoj projektovani vijek trajanja od 4,5 godine, iako je sonda propustila svoju prvu priliku da uđe u orbitu oko Venere.

Svemirska letjelica vrijedna 300 miliona dolara, poznata i kao Venus Climate Orbiter, lansirana je 2010. godine te je doživjela kvar glavnog motora tokom leta, zbog čega je propustila ključni pogon za ulazak u orbitu. Nevjerovatno je to što je misija preživjela dovoljno dugo za drugi pokušaj ulaska u orbitu 2015. godine, kada se Akatsuki ponovno približio Veneri nakon pet godina kruženja oko Sunca.

– S obzirom na oštećenje glavnog raketnog motora, tim je bio prisiljen biti kreativan. Svemirska letjelica morala je pokušati ‘uhvatiti’ Veneru koristeći manje snažne potisnike, koji su bili dizajnirani za kontrolu položaja i fino podešavanje. Ulazak u orbitu nikada ranije nije postignut takvom metodom, ali istraživanje je oduvijek značilo redefinisanje nemogućeg – saopćila je JAXA.

Ipak, Akatsuki ne samo da je uspio, već je i istrajao u istraživanju Venere skoro deceniju. JAXA je objavila da je izgubila kontakt sa svemirskom letjelicom 29. maja 2024. godine, nakon otprilike mjesec dana problema s komunikacijom.

Akatsuki je imao cilj da se sazna više o klimi Venere, koja ima površinske temperature dovoljno visoke da otope olovo, uz ogroman pritisak koji je uništavao prethodne misije slijetanja u roku od nekoliko minuta. Kao orbiter, Akatsuki se fokusirao na oblačnu zonu Venere koja se nalazi oko 50 do 70 kilometara iznad površine.

– U toj regiji, vjetrovi pušu brzinama sličnim brzim vozovima Shinkansen – 60 puta brže od rotacije planete – što je fenomen poznat kao superrotacija – objasnila je JAXA.

Dok oblaci na Veneri obiđu planetu u prosjeku za oko četiri zemaljska dana, izuzetno spora rotacija Venere znači da jedan dan na Veneri traje čak 243 dana na Zemlji.

Akatsuki je ostvario napredak u razumijevanju superrotacije.

– Dok je Akatsuki neprestano posmatrao površinu Venere, istraživači su mapirali oblake na osnovu stotina fotografija, mjereći njihovu brzinu dok klize oko planete. Ova analiza je otkrila da ubrzanje oblaka zavisi od lokalnog solarnog vremena, što sugerira da se nevjerovatne brzine rotacije održavaju solarnim zagrijavanjem – navela je agencija.

Ovo otkriće nosi posljedice za razumijevanje života izvan Zemlje. Venera obiđe Sunce za samo 225 dana, što je kraći period od njenog dana. To znači da je planeta gotovo plimno zaključana, što bi značilo da bi jedna hemisfera bila stalno okrenuta prema Suncu – slično kao što je jedna strana Mjeseca stalno okrenuta prema Zemlji.

– Mnoge ekstrasolarne planete mogu biti plimno zaključane, i postoji stalna diskusija o tome ometa li to njihove šanse za nastanjivost. Bez mehanizma za preraspodjelu topline, zrak na noćnoj strani plimno zaključanog svijeta bi se smrznuo i izazvao kolaps atmosfere. Međutim, ako brza rotacija atmosfere Venere proizlazi iz toplinskog unosa od zvijezde, to bi mogao biti čest mehanizam koji bi omogućio dovoljno brzu preraspodjelu topline i na drugim plimno zaključanim svjetovima, čuvajući njihovu atmosferu – piše JAXA.

Akatsuki je prvobitno lansiran sa šest instrumenata, od kojih su svi radili prilikom ulaska u orbitu Venere 2015. godine. Dvije infracrvene kamere prestale su raditi otprilike godinu dana kasnije, ali se smatralo da su preostala četiri instrumenta i dalje bila funkcionalna kada je Akatsuki prestao komunicirati 2024. godine.

Misija je donijela i druga važna otkrića, saopćila je JAXA. Naučnici su uočili karakteristiku nalik luku u atmosferi, koja je trajala najmanje četiri zemaljska dana, a koja bi mogla biti rezultat planinskih lanaca na Veneri, koji omogućavaju gasu iz niže atmosfere da se kreće više kao “gravitacijski val” nego što se to uočava na Zemlji. Ipak, za veća saznanja biće potrebne nove misije.

Neke misije su već u fazi planiranja. Na primjer, NASA radi na misiji DAVINCI, koja će “uroniti” u atmosferu, kao i na misiji VERITAS, koja će iz orbite proučavati površinu i unutrašnjost Venere. Evropska svemirska agencija (ESA) razvija EnVision, orbiter koji će istraživati atmosferu, unutrašnjost i površinu planete.

Međutim, i DAVINCI i VERITAS nalaze se u opasnosti od gubitka finansiranja prema zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa za NASA-in budžet za 2026. godinu, kojim se finansiranje agencije smanjuje za 24 posto, dok se desetine naučnih misija otkazuju. Šta će se dalje događati, još uvijek je predmet političkih rasprava tokom trenutnog “zatvaranja američke vlade” koje je počelo 1. oktobra, kada novo finansiranje nije bilo dogovoreno.