Vahida Djedović: Nasilje ne počinje udarcem, počinje riječima – prepoznajmo rane signale

Femicid jeste ubistvo, ali s njim najčešće ne počinje. Mnogo je elemenata. Sistem kojem žrtve nasilja ne vjeruju, ljubomora, kontrola, verbalne prijetnje i fizički napadi. Sve je to dio društva u kojem broj slučajeva porodičnog nasilja i femicida raste iz dana u dan. Zašto žene prijave nasilje, pa povuku iskaz, kako izgleda psihološki pritisak koji trpe i šta zapravo znači „osnažiti ženu“ u praksi? Dino Durmić o ovim pitanjima razgovarao je s psihoterapeutkinjom dr. sc. Vahidom Djedović.

Šta kao društvo uporno ne razumijemo?

„Žene prijavljuju nasilje jer su izložene nekoj vrsti nasilja. Zašto povlače iskaz – postoji nekoliko razloga zbog kojih žene povlače iskaz i zašto se vraćaju nasilniku. To je prije svega strah. Strah od još većeg pritiska. Strah od tog nasilnika. ‘Ubit ću se ako me ostaviš’ ili ‘Ubit ću tebe. Nećeš više nikad vidjeti djecu’ – dakle prijete djecom. Imamo tzv. traumatsku povezanost, koja je česta u ovakvim vezama,  i to je jedno začarano kolo iz kojeg se vrlo teško izvući“, pojasnila je psihoterapeutkinja Djedović.

Nadalje, psihoterapeutkinja je objasnila sam proces u kojem nakon nasilja slijedi faza u kojoj se nasilnik kaje, tzv. faza medenog mjeseca, navodi Djedović, nakon koje se ponovo javlja nasilje.

Kako prekinuti začarani krug?

Prvi korak i sam dolazak kod psihoterapeuta jeste procjena – koliko je žena u opasnosti, čemu je izložena i slično, nakon čega se radi na osnaživanju žene, ističe Djedović.

„Prijetnje uvijek treba shvatiti ozbiljno. Da li postoji izloženost oružju i tako dalje. A onda tek raditi na osnaživanju žene. Dakle, normalizacija razgovora o nasilju je jedan vid kako pomoći žrtvi da prepozna, a nasilje nikad ne počinje udarcem – počinje riječima. Hajde da prepoznamo te rane signale i rane znakove“, naglašava psihoterapeutkinja.

Manipulacija, nametanje osjećaja krivnje, destabilizacija, dehumanizacija, ‘ja ću se popraviti’ i slične izjave su nasilje prije udarca, napominje psihoterapeutkinja, ističući važnost njihovog prepoznavanja i analiziranja.

Reakcija prije tragedije

Na pitanje koji je to način prepoznavanja i reagovanja institucija, kao i okoline, prije tragedije, Djedović je kazala:

„Institucije, prije svega, moraju početi biti dosljedne i moraju početi vjerovati ženi. Žene generalno nemaju više povjerenja u institucije jer je u posljednje dvije godine ubijeno devetnaest žena. Nijednu ženu nije zaštitila institucija. Moraju početi zaista razmatrati i praviti plan kako da se žena zaštiti. Psihološka podrška mora biti dosljedna ženama mimo institucija zdravstva. Grad mora napraviti tu podršku i okolina. Šta može okolina napraviti? Nemojmo osuđivati ženu“.

Psihoterapeutkinja je ukazala na važnost rekacije okoline, kao i podrške koju može, a ne daje ženama. Također, pozvala je na empatiju i razumijevanje.

„Pružimo nekome pomoć. Ako vidim da je neko pao, da je uplašen, da neko viče – hajde da se uključimo, a ne ‘to nije moja briga’“, zaključila je Djedović.