Zašto je u BiH teško doći do pravde: Tragedije bez epiloga

SARAJEVO – Nakon svake veće tragedije u Bosni i Hercegovini, ponavlja se gotovo identičan obrazac: snažan šok javnosti, burni protesti, neki protesti, pozivi na odgovornost, obećanja vlasti, a kada se situacija smiri, nasilno ili mirnim putem, kreće dugotrajan postupak, najčešće bez jasnog epiloga.

Tragedije koje su potresle BiH bez jasnog epiloga

• Ubistvo Milana Vukelića (2007.)
• Smrt Davida Dragičevića
• Smrt Dženana Memića
• Požar u domu penzionera u Tuzli (12 žrtava)
• Tragedija u Donjoj Jablanici (19 mrtvih)
• Ubistvo Željka Kopanje

Prateći društvena dešavanja u Bosni i Hercegovini na ovaj način opisuju svaki pokušaj borbe za osnovna ljudska prava, prije svega za životna, a na pitanje zašto je tako teško doći do pravde u BiH, odgovaraju da nemamo nezavisne institucije, prije svega pravosuđe.

Izbjegavanje odgovornosti

Tragedija u Sarajevu, kada je tramvaj iskočio iz šina i usmrtio mladića Erdoana Morankića, a više osoba teško povrijeđen, izvela je Sarajlije na ulice.

Riječ “pravda” ponovo odjekuje u Bosni i Hercegovini, a ono što su ljudi do sada dobili je samo nekoliko ostavki, uz tvrdnje da “nismo mi krivi”, ali suština je ne dati ostavku kada se pojavi problem, ali ne dozvoliti da se problem pojavi.

“Jedan veliki problem u našem društvu od rata do danas je izbjegavanje odgovornosti, ali i činjenica da je cijelo društvo naučilo da odgovornosti nema. A, evo, danas vidite da niko nije odgovoran, niko nije kriv”, neke su od poruka građana Sarajeva.

A da li će ih čuti oni koji ih trebaju čuti, pitanje je na koje u Bosni i Hercegovini nebrojeno puta nije konkretno odgovoreno.

Brojne tragedije

Atentat u kojem je ubijen Milan Vukelić 6. novembra 2007. godine u Banjoj Luci, ubistvo Davida Dragičevića u Banjoj Luci, smrt Dženana Memića u Sarajevu nakon premlaćivanja, požar u Domu penzionera u Tuzli u kojem je stradalo 12 osoba, tragedija u Donjoj Jablanici u kojoj je stradalo 19 ljudi u floti zemlje i zemljotres atentat na Željka Kopanje, tadašnjeg glavnog urednika i vlasnika “Nezavisnih novina”, pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede i ostao bez obje noge.

Hoće li se traganju za istinom i pravdom za žrtve u navedenim slučajevima koji nikada nisu adekvatno razriješili dodati i slučaj “Tramvaj smrti” iz Sarajeva?

“Mislim da se nešto može promijeniti i nadam se da hoće, i danas i u narednim danima. Sigurnost i povjerenje su definitivno poljuljani i, nažalost, ovo nije prvi slučaj koji se desio zbog greške u sistemu, ali mi biramo vlast, pa se nadamo da će se sada nešto promijeniti”, optimistično je kazao jedan od učesnika protesta u Sarajevu.

Teško je čekati pravdu u Bosni i Hercegovini

Međutim, poznavaoci situacije strahuju da će stavovi Sarajlija ostati samo javno izgovorena riječ koja će, kao i u većini slučajeva do sada, ispariti u vodu.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava, kaže da je teško doći do pravde u BiH jer institucije nisu nezavisne.

“Pravda u Bosni i Hercegovini neće biti ostvarena sve dok je politička moć iznad zakona. Policija, tužilaštva, sudovi i sigurnosne agencije formalno postoje kao stubovi vladavine prava, ali u praksi funkcionišu po naredbama političkih moćnika. Politički lideri koji odlučujuće utiču na imenovanja, karijere i vlasti, zloupotrebljavaju svoj sistem vlasti, grade zakonske interese institucija, grade zakonske interese. Zato se sličan obrazac ponavlja nakon svake veće tragedije moćnika iznad zakona i institucija“, kaže on.

Todorović se još jednom osvrće na činjenicu da je partokratija u Bosni i Hercegovini dovela do toga da se na ključnim pozicijama najčešće nalaze nekompetentni, ali, kako kaže, beskrajno lojalni kadrovi, što rezultira kombinacijom korupcije, nekompetentnosti, poslušnosti, straha i odsustva lične odgovornosti.

Društvo se mobiliše tek nakon tragedije

Kao dodatni problem navodi činjenicu da je javni prostor u Bosni i Hercegovini godinama zasićen međunacionalnim podjelama i sukobima, a solidarnost i javni interes suzbijani.

“Postoji i drugi dio problema. Društvo u Bosni i Hercegovini se mobilizira kada tragedija postane vidljiva i lična, ali pritisak rijetko traje dovoljno dugo da se sistem natjera na stvarne promjene. Vlast često računa na umor, strah i osjećaj beznađa kod građana. Zato danas imamo zatvoren krug, politički kontrolisanu vlast, sistemske institucije koje blokiraju koruptivne institucije, korupciju. iscrpljeni stalnim krizama, protesti su razumljiv izraz očaja, ali bez stvarne nezavisnosti institucija rijetko vode do pravde.” kaže Todorović za “Nezavisne”.

Vasić: Mladi su odlučni

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je izlazak ljudi na ulice u Sarajevu, prije svega mladih, dokaz da su odlučni i spremni da se suoče s problemima ovog društva.

“Poslali su, po mom mišljenju, čak i tihu poruku da ne žele da odu odavde, ali ne žele ni društvo u kojem vlada strah. Atmosfera straha je jedan od najvećih problema u ovoj našoj zajednici. Ljudi se možda plaše da izađu na proteste da ih neko ne označi kao strance, da su protiv nekoga. Mi smo građani ove zemlje, borimo se za prava, ne možemo da se borimo za prava, ne može se sprečiti neka saobraćajna nesreća. poruka da je društvu u Bosni i Hercegovini potrebna veća odgovornost, bez toga ne možemo ništa”, rekao je. Vasić za Nezavisne novine.