Međunarodni tim znanstvenika okupljen u projektu “Leonardo da Vinci DNA Project” (LDVP) objavio je rezultate svojeg desetogodišnjeg istraživanja koje bi moglo zauvijek promijeniti način na koji se provjerava autentičnost povijesnih umjetničkih djela. Koristeći napredne metode sekvenciranja gena, istraživači su, naime, uspjeli prikupiti ljudski DNK s nekoliko djela pripisanih Leonardu da Vinciju, uključujući i dugo osporavani crtež Sveto dijete.
Niz dokaza u prilog crtežu
Analiza Y kromosoma izoliranog s tih predmeta otkrila je genetsko podudaranje s petnaest živućih muških potomaka Leonardove obitelji, čije je podrijetlo potvrđeno opsežnim genealoškim istraživanjem koje seže sve do Toskane, odakle slavni renesansni umjetnik potječe.

Osim ljudskog genetskog materijala, znanstvenici su na crtežu Sveto dijete otkrili i biološke tragove koji dodatno potvrđuju njegovu autentičnost. Naime, pronađen je DNK slatke naranče, biljke koja je u to vrijeme rasla u vrtovima obitelji Medici, Leonardovih poznatih pokrovitelja. Ovo otkriće služi kao svojevrsni biološki “geotag” i vremenski žig, smještajući nastanak djela u točno određeni povijesni i geografski kontekst visoke renesanse, što je snažan argument protiv pretpostavki da je riječ o kasnijoj kopiji iz nekog drugog podneblja.
Crtež Sveto dijete nastao je, smatra se, oko 1470. godine. Nacrtan je crvenom kredom na papiru, dimenzija tek oko 12,5 x 10 centimetara, a smatra se da je riječ o skici nastaloj u sklopu priprema za slikanje djeteta Isusa na nekoj od ranijih Leonardovih slika. Osim DNK i ostalih sada pronađenih dokaza, crtež karakteriziraju i tipične tehnike ljevorukog šrafiranja i da Vincijevog poznatog sfumata (zamagljivanja obrisa).
Nova era autentifikacije
Ova nova disciplina, nazvana arteomika, nastoji koristiti biološke dokaze za potporu pripisivanju umjetničkih djela njihovim autorima, umjesto oslanjanja isključivo na tradicionalne metode, koje ponekad mogu biti subjektivne – kao primjerice kad se djela potvrđuju na temelju analize poteza kista.
Iako sam pronalazak zajedničkog pretka putem Y kromosoma ne predstavlja konačan dokaz sam po sebi, u kombinaciji s mikrobiološkim podacima o bakterijama i ostalim česticama pronađenim na papiru, u ovom se slučaju stvara uvjerljiva mreža dokaza. Papir se, zbog svoje porozne prirode, pokazao kao izvanredna “zamka” za DNK, omogućujući znanstvenicima da razviju protokole za sigurno uzimanje uzoraka bez oštećivanja samih umjetnina.
Ide se i korak dalje
Krajnji cilj nekih članova LDVP-a nadilazi samo utvrđivanje autorstva, već se nadaju da bi daljnja istraživanja mogla rasvijetliti je li Leonardo posjedovao genetske predispozicije koje su doprinijele njegovoj genijalnosti. Istražuje se, primjerice, mogućnost da je slavni umjetnik imao jedinstvenu vizualnu oštrinu koja mu je omogućavala percepciju pokreta bržu od prosječnog ljudskog oka, što bi objasnilo nevjerojatne detalje u njegovim prikazima pokreta i svjetlosti.
Bez obzira na te ambiciozne ciljeve, već i trenutačni rezultati DNK analize predstavljaju značajan korak naprijed u razumijevanju biološkog nasljeđa jednog od najvećih umova u povijesti, bilo da je riječ o umjetnosti ili znanosti.
Datum i vrijeme objave: 18.01.2026 – 20:39 sati





