Iako većina Britanaca izvan Londona, pa dobar dio i u Londonu, živi u kućama sa vrtovima, dosta njih, pogotovo u manjim gradovima, želi iznajmiti malu parcelu (allotment) da bi na njoj uzgajali povrće i voće za svoje potrebe.
Uz kafu i kolač
U lokalnom magazinu Reflections, koji izlazi u Chesterfieldu, pročitala sam obavijest početkom 2026. godine da se građani mogu prijaviti za parcelicu u naselju Brampton. Zanimljivo mi je da u toj obavijesti navode da u ovo vrijeme rasta cijena hrane nije lako doći do kvalitetnog povrća i voća, potrebnog i korisnog za svaku porodicu. Pa dalje navode što može biti bolje od zadovoljstva da imate hranu na tanjuru koju ste sami proizveli. Zatim piše da su dobrodošli svi, pa i djeca, koja tako uče kako se proizvodi hrana.
Ta zajednica hobi vrtlara o kojoj pišem ima svoju WhatsApp grupu za međusobno obavještavanje o događajima na polju, a jednom mjesečno (kada se prognozira lijepo vrijeme) neko od članova grupe, odnosno te zajednice, organizira neformalno druženje uz kafu i kolač, gdje se još bolje upoznaju i razmjenjuju iskustva, savjete, sjemenke, rasad, plodove i recepte. Zajednica ovih hobi vrtlara donira višak proizvoda onima koji su u potrebi. Na kraju stoji da, ukoliko ste zainteresirani za parcelicu, treba kontaktirati sekretara na taj i taj broj.
Poznate su mi i od ranije aktivnosti na uzgoju vrtnih biljaka u Engleskoj. Vlasti u tom pogledu imaju razumijevanja, pa pokušavaju naći površine građanima za te potrebe. To su, zavisno od lokaliteta, parcele od 200 do 300 m2, a cijena je oko 20 £ godišnje. Na toj parceli se može proizvesti dovoljno povrća za porodicu, izuzev krompira.
Drago mi je da se i kod nas već neko vrijeme odvijaju iste stvari na državnom zemljištu. Tako sam pročitala da Općina Novi Grad Sarajevo besplatno dodjeljuje, već nekoliko godina, parcelice za hobi vrtlare. Oni imaju oko 500 aktivnih članova, što me zaista raduje. Vjerujem da i druge lokalne uprave razvijaju iste ili slične aktivnosti. Ništa me više ne rastužuje nego kad vidim mnogo neobrađenih i zapuštenih parcela, koje bi mogle hraniti mnoga usta i zaposliti vrijedne ruke. Tako bi se smanjili troškovi za ishranu, a i – što je veoma važno – poboljšalo fizičko zdravlje, raspoloženje i druženje među ljudima. Rad sa zemljom nas nagrađuje i oplemenjuje.
Svjesna sam toga da se naprijed navedenim radom na tim malim parcelicama ne može obezbjediti dovoljno hrane, ali može biti pomoć kućnom budžetu. Glavnu hranu, ipak, kod nas proizvode veći proizvođaći i farmeri, koji se žale na teške uslove rada i niske cijene otkupa. Veliki problem je nedostatak udruženja, poput nekadašnjih zadruga, pa kada ima puno proizvoda, niska je cijena, a i mala potražnja, pa često poljoprivrednici bacaju ili zaoravaju svoje neprodane proizvode. Kod nas nemamo ni uređeno kvalitetno certificiranje proizvoda, pa često mi, kao kupci, ne znamo ni porijeklo ni kvalitet proizvoda.
Opisi, količine, cijene
Kako to izgleda u Velikoj Britaniji, u jednom velikom tržnom centru Marks&Spencer, pogledajte na priloženim fotografijama koje sam snimala početkom januara. Navedeni su opisi, količine i cijene mlijeka i mesnih proizvoda. Cijene organskog povrća sam snimila na drugom mjestu.
Evo, to su moja zapažanja za vrijeme kratkog boravka u Velikoj Britaniji iz kojih je vidljivo, nadam se, koliko sam vezana za moju struku i dešavanja u njoj kod nas i u zemljama koje povremeno posjećujem. Na fotografijama su cijene u engleskim funtama, pa možemo uporediti cijene za te proizvode sa cijenama u našim prodajnim objektima.
Datum i vrijeme objave: 18.01.2026 – 08:00 sati
