Kada su se naoružani vojnici u maloj zapadnoafričkoj državi Benin 7. decembra pojavili na nacionalnoj televiziji kako bi objavili da preuzeo vlast u državnom udarumnogima se u cijeloj regiji činilo kao još jedna epizoda tekuće krize državnog udara kojih je bilo nekoliko vlade svrgnute od 2020.
Ali scene su se ovaj put odigrale drugačije.
Preporučene priče
spisak od 4 stavkekraj liste
Usred izvještaja o pucnjavi i civilima koji su bježali na sigurno u ekonomsku prijestolnicu, Cotonou, Beninci i drugi širom regije čekali su suspregnutog daha kada su se pojavili oprečni izvještaji. Mala grupa pučista proglasila je pobjedu na jednoj strani, ali snage Benina i vladini zvaničnici rekli su da je zavjera propala.
Do večeri je situacija bila jasna – vlada Benina je još uvijek stajala. Predsjednik Patrice Talon i lojalističke snage u vojsci uspjeli su održati kontrolu, zahvaljujući pomoći većih susjeda zemlje, posebno njenog istočnog saveznika i regionalne sile, Nigerije.
Dok Talon sada uživa u pobjedi kao neosporni predsjednik, Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) je također u centru pažnje. Regionalni blok okupio se kako bi spasio dan u Beninu nakon njihove očigledne ostavke suočenih sa krizom koja potresa regiju, uključujući samo prošli mjesec, kada vojska je preuzela vlast u Gvineji Bisau.
Ovaj put, međutim, nakon mnogo kritika i sramota, ECOWAS je bio spreman oduprijeti se narativu da je nedjelotvoran blok pokazujući zube i grizeći, rekao je politički analitičar Ryan Cummings za Al Jazeeru.
“Željela je podsjetiti regiju da ima moć da interveniše kada to kontekst dozvoljava”, rekao je Cummings. “U jednom trenutku morala je biti povučena linija u pijesku (i) ono što je bilo u pitanju je pad najstabilnije suverene zemlje zapadne Afrike.”
Je li novi ECOWAS na pomolu?
Vojna pobjeda Benina bila je zapanjujući preokret za ECOWAS, koji se smatrao mrtvim teretom u regionu od 2020. godine, kada je državni udar u Maliju izazvao zapanjujuću seriju vojnih preuzimanja vlasti širom regiona u brzom nizu.
Između 2020. i 2025. godine srušeno je pet demokratskih i dvije vojne vlade u devet pokušaja državnog udara. Posljednji uspješan državni udar, u Gvineji Bisao, dogodio se 28. novembra. Gvineja Bisao je glasala na predsjedničkim izborima nekoliko dana prije i čekala je objavljivanje rezultata kada je vojska zauzela nacionalnu televizijsku stanicu, uhapsila sadašnjeg predsjednika Umaro Sissoco Embalo i proglasila novog vojnog vođu.
ECOWAS, čija je delegacija na visokom nivou bila u Bissauu kako bi nadgledala izborni proces kada se puč dogodio, pojavio se u pozadini, nesposoban da učini mnogo više od davanja osuđujućih izjava. Te izjave su zvučale slično onima koje je dala nakon puča u Maliju, Burkini Faso, Nigeru i Gvineji. Činilo se da je blok daleko od institucije koja je uspješno intervenirala između 1990. i 2003. kako bi zaustavila građanske ratove u Liberiji i Sijera Leoneu, a kasnije i u Obali Slonovače. Posljednja vojna intervencija ECOWAS-a, 2017. godine, zaustavila je pokušaj gambijskog diktatora Yahya Jammeha da poništi izborne rezultate.
Zaista, uspjeh ECOWAS-a u njegovom vrhuncu zavisio je od zdravlja njegovih članova. Nigerija, nesumnjivo okosnica ECOWAS-a, čije su trupe predvodile intervencije u Liberiji i Sijera Leoneu, u posljednje je vrijeme zaglibila u nesigurnosti i vlastitoj ekonomskoj krizi. U julu 2023., kada je nigerijski predsjednik Bola Ahmed Tinubu bio predsjedavajući ECOWAS-a, zaprijetio je invazijom na Niger nakon državnog udara.
Bio je to katastrofalan trenutak. Suočeni s inflacijom koja narušava sredstva za život i stalnim napadima naoružanih grupa kod kuće, Nigerijci su bili jedni od najglasnijih glasova koji se opiru invaziji. Mnogi su vjerovali da je Tinubu, koji je položio zakletvu samo nekoliko mjeseci ranije, pogriješio u svojim prioritetima. Do trenutka kada je ECOWAS završio raspravu o tome šta da uradi nedeljama kasnije, vojna vlada u Nigeru je konsolidovala podršku u svim oružanim snagama, a Nigerijci su sami odlučili da žele da podrže vojsku. ECOWAS i Tinubu su se povukli, poraženi.
Niger je u potpunosti napustio alijansu u januaru ove godine, formirajući Alijansu sahelijskih država (AES) sa drugim vojnim vladama u Maliju i Burkini Faso. Sva trojica dijele kulturne i geografske sličnosti, ali ih povezuje i njihova kolektivna nesklonost Francuskoj, bivšoj kolonijalnoj sili, koju okrivljuju za miješanje u njihove zemlje. Čak i dok se bore protiv bijesnih naoružanih grupa kao što je Jama’at Nusrat al-Islam wal-Muslimin (JNIM), tri vlade su prekinule veze s francuskim snagama koje su tamo stacionirane i prihvatile ruske borce čija efikasnost, kažu stručnjaci za sigurnost, varira.
Ali Benin je bio drugačiji, a ECOWAS je izgledao potpuno budan. Osim činjenice da je to bio jedan puč predaleko, rekao je Cummings, blizina zemlje Nigeriji i dvije ozbiljne greške koje su napravili zavjerenici dali su ECOWAS-u šansu za borbu.
Prva greška je bila što pobunjenici nisu uspeli da uzmu Talona za taoca, kao što je to i način rada sa državnim udarima u regionu. To je omogućilo predsjedniku da pošalje SOS direktno svojim kolegama nakon prvih neuspjelih napada na predsjedničku palatu u zoru.
Druga greška je možda bila još ozbiljnija.
“Nisu sve oružane snage bile uključene”, rekao je Cummings, napominjući da je mala grupa od oko 100 pobunjeničkih vojnika vjerovatno pretpostavljala da će druge jedinice pasti u red, ali je potcijenila koliko su druge frakcije lojalne predsjedniku. To je bila pogrešna procena u zemlji u kojoj je vojna vlast okončana 1990. godine i u kojoj 73 posto Beninca vjeruje da je demokratija bolja od bilo kojeg drugog oblika vlasti, prema anketi Afrobarometer. Mnogi su posebno ponosni što je njihova zemlja hvaljena kao najstabilnija demokratija u regionu.
“Postojala je podjela unutar vojske i to je bila prilika koja je omogućila ECOWAS-u da se rasporedi jer nije bilo slučaja ‘Ako se rasporedimo, bit ćemo na meti vojske’. Usuđujem se reći da da nije bilo protuudara, nije bilo šanse da se ECOWAS uključi jer bi to bio konvencionalni rat”, dodao je Cummings.
Brzo čitajući sobu, Benove komšije su munjevito reagovale. Po prvi put u skoro deset godina, blok je rasporedio svoje rezervne kopnene snage iz Nigerije, Gane, Obale Slonovače i Sijera Leonea. Abuja je odobrila zračne napade na pobunjeničke vojnike koji su bili satjerani u ćošak u vojnoj bazi u Cotonouu i na zgradi nacionalne televizije, ali su činili posljednje napore da se odupru. Francuska je također podržala misiju pružanjem obavještajnih podataka. Do noći, pobunjenici su potpuno protjerani nigerijskim avionima. Bitka za Cotonou je završena.
Od tada je uhapšeno najmanje 14 osoba. Zabilježeno je nekoliko žrtava sa obje strane, a među poginulima je i jedan civil, supruga visokog oficira označenog za atentat. Vlasti Benina su u srijedu otkrile da se vođa puča, pukovnik Pascal Tigri, skriva u susjednom Togu.
U igri je za ECOWAS bio rizik od gubitka još jednog člana, vjerovatno zbog AES-a koji nema izlaz na more, rekao je Kabiru Adamu, osnivač obavještajne firme Beacon Security sa sjedištem u Abuji. “90 posto sam siguran da bi se Benin pridružio AES-u jer im je očajnički potrebna obalna država”, rekao je, misleći na beninsku luku Cotonou, koja bi proširila izvozne mogućnosti AES-a.
Nigerija također ne može priuštiti vojnu vladu koja loše upravlja pogoršanom sigurnosnom situacijom u sjevernom Beninu, kao što smo vidjeli u zemljama AES-a, rekao je Cummings. Oružana grupa JNIM pokrenula je svoju prvi napad na tlu Nigerije u oktobru, povećavajući pritisak na Abudžu dok se nastavlja suočavati s Boko Haramom na sjeveroistoku i naoružanim banditskim grupama na sjeverozapadu. Abuja se također našla pod diplomatskim kritikama iz SAD-a, koji lažno navode “hrišćanski genocid” u zemlji.
“Znamo da je ova nesigurnost štap kojim se može pobijediti Tinubu, a već znamo da mu je nos krvav”, rekao je Cummings.
Uživajući u slavu misije u Beninu prošle nedjelje, Tinubu je pohvalio nigerijske snage u izjavi, rekavši da su “nigerijske oružane snage hrabro stajale kao branilac i zaštitnik ustavnog poretka”. Grupa nigerijskih guvernera također je pozdravila predsjednikovu akciju i rekla da ona jača regionalni status Nigerije i da će spriječiti daljnje udare.
Još nije izašao iz šume
Ako postoji percepcija da se ECOWAS ponovo probudio i da će budući zavjerenici puča biti obeshrabreni, stvarnost možda neće biti tako pozitivna, kažu analitičari. Pred blokom je još dug put prije nego što se ponovo počne ozbiljno shvatiti, posebno u održavanju demokratije i raspisivanju lažnih izbora prije nego što vlade postanu podložne masovnim ustancima ili državnim udarima, rekao je Adamu iz Beacon Securityja.
U Beninu, na primjer, ECOWAS nije odgovorio jer je predsjednik Talon, koji je na vlasti od 2016. godine, postao sve više autokratski, osim opozicionih grupa na dva prethodna predsjednička izbora. Njegova vlada je ponovo zabranila glavnom opozicionom protivniku Renaudu Agbođu na izborima zakazanim za april sljedeće godine, dok je Talonov izbor, bivši ministar finansija Romuald Wadagni, očiti favorit.
“Jasno je da su izbori već namješteni”, rekao je Adamu. “U cijelom subregionu teško je ukazati na bilo koju zemlju u kojoj vladavina prava nije odbačena i u kojoj se bez straha čuje glas naroda.
ECOWAS, dodao je Adamu, treba proaktivno prevaspitati države članice o demokratskim principima, smatrati ih odgovornim kada dođe do neuspjeha, kao u slučaju Benina, a zatim intervenirati kada se pojave prijetnje.
Čini se da tip obraća pažnju. 9. decembra, dva dana nakon neuspjelog puča u Beninu, ECOWAS je proglasio vanredno stanje.
“Događaji u posljednjih nekoliko sedmica pokazali su imperativ ozbiljne introspekcije u budućnost naše demokratije i hitnu potrebu za ulaganjem u sigurnost naše zajednice”, rekao je Omar Touray, predsjednik Komisije ECOWAS, na sastanku u sjedištu u Abuji. Touray je naveo situacije koje predstavljaju rizik od državnog udara, kao što su erozija izbornog integriteta i rastuće geopolitičke tenzije, jer je blok podijeljen pod uticajem stranih zemalja. Trenutno su zemlje članice ECOWAS-a ostale bliske zapadnim saveznicima kao što je Francuska, dok je AES čvrsto proruski orijentisan.
Još jedan izazov sa kojim se blok suočava je upravljanje potencijalnim sukobima sa AES državama usred sve veće bliskosti Francuske s Abudži. Kako se Pariz suočava s neprijateljstvom u frankofonoj zapadnoj Africi, približio se Nigeriji, gdje nema istu negativnu kolonijalnu reputaciju i koju smatra korisnom za zaštitu francuskih poslovnih interesa u regiji, rekao je Cummings. U isto vrijeme, ECOWAS se još uvijek nada da će tri bivša odmetnuta člana vratiti u svoje okrilje, a zemlje poput Gane već uspostavljaju bilateralne veze s vojnim vladama.
“Izazov s tim je da bi AES na intervenciju (u Beninu) gledao kao na čin ne samog ECOWAS-a, već nešto što je osmislila Francuska”, rekao je Adamu. Vidjevši da Francuska ohrabruje intervenciju koja je mogla biti od koristi AES-u, pojačava njihove ranije pritužbe da Pariz gura nos u poslove u regionu i da bi ih mogao dalje odgurnuti, rekao je.
“Dakle, sada imamo situaciju u kojoj se osjećaju kao da je to uradila Francuska i tužno je što nismo vidjeli da je ECOWAS odbio tu ideju, pa su rezervne snage ECOWAS-a (ponovo) krenule na kontroverzan korak”, dodao je Adamu.
