U Bijeljini, iako se godinama govori o socijalnoj inkluziji, mnoge romske porodice i dalje žive bez osnovnih uslova za život. Projekti stambenog zbrinjavanja pokrenuti su uz podršku domaćih i međunarodnih organizacija, ali stanje na terenu pokazuje da je put do dostojnog doma, i dalje dug.
Na rubu grada, između skromnih kuća i improvizovanih baraka, živi više od stotinu romskih porodica. Mnogi od njih i danas nemaju vodu, kanalizaciju ni pristup osnovnoj infrastrukturi. Iako se velikim naporima i donacijama život polako mijenja, razlike u uslovima stanovanja između Roma i ostatka stanovništva i dalje su velike. U takvom okruženju 12-točlana porodica Suljić nedavno je dobila krov nad glavom, koji im je donio sigurnost i osjećaj dostojanstva. Ipak, bez stalnog zaposlenja i redovnih prihoda, porodica se svakodnevno bori za osnovne potrebe.
“To je najbitnije da imam gdje da sklonim djecu u kuću i kako me Bog pusti tako živim”, govori Mirsada Suljić.
“Živjeli smo po tuđim kućama, nismo imali gdje dok nismo dobili ovo. Sada je to za nas miliina, jer nikog nema da nam kaže moraš platiti ovo, moraš ono, nema ko da nas istjera.. Živim od 406 maraka mjesečno, idem i po kantama i to je to. Troje djece školujem, sve od 406 maraka”, ističe Šaban Suljić.
U proteklih pet godina sagrađene su četiri stambene jedinice. Do sada je u Bijeljini “krov nad glavom” obezbijeđen za 23 romske porodice, a više od 40 djece iz tih porodica redovno pohađa nastavu. Projekti koji su finansirani iz međunarodnih fondova i donacija, dali su nadu da će se stambeno pitanje trajno riješiti.
“Mi smo i dalje nastavili saradnju sa Karitasom švicarske i sa gradskom upravom Bijeljina, vidjećemo koje su potrebe za naredni period. Ono što mi smatramo najpotrebnijim jeste da se nastavi sa razvojem te zajednice, jer nije dovoljno dati samo krov nad glavom”, navodi Dragan Joković, direktor Udruženja za integrativnu inkluziju Roma Otaharin.
Predstavnici lokalne zajednice ističu da postoje planovi za nova ulaganja i bolje uslove života u romskim naseljima. Ali sa terena poručuju da je potrebno je izgraditi povjerenje, obrazovanje i prilike da svaka porodica može samostalno da živi.
“Vrlo je važno obratiti pažnju na obrazovanje romske djece, time i dogovor sa gradskom upravom oko prevoza, da roditelje rasteretimo, da mogu da se bave svojim poslovima, a mi preuzmemo obavezu prevoza te djece. Vrlo je važno da gradimo generacije koje će moći da doprinesu razvoju svoje zajednice, ali i kompletne zajednice, trenutno je to, rekao bih, jako teško”, dodaje Joković.
Krov nad glavom tek je početak. Prava borba počinje onog trenutka kada se vrata zatvore, a unutra ostane svakodnevna neizvjesnost kako prehraniti porodicu, školovati djecu i sačuvati dostojanstvo. Ono što Romima zaista treba nije samo dom, već prilika da žive od svog rada, u zajednici koja ih vidi kao ravnopravne.
Datum i vrijeme objave: 17.11.2025 – 19:43 sati
