Za neke je Čang bio “generalisimus” koji je oslobodio Tajvance od japanskih kolonizatora. Za mnoge druge, on je bio glavni tlačitelj koji je proglasio vanredno stanje i uveo period bijelog terora koji će trajati do 1992.
Decenijama su ovi dvobojni narativi dijelili tajvansko društvo, a čini se da je nedavni pritisak na tranzicionu pravdu samo produbio linije rasjeda. Sada, podjela izaziva zabrinutost oko toga da li bi to moglo utjecati na sposobnost Tajvana da uspostavi jedinstvenu odbranu protiv Kine, koja postaje sve odlučnija u svojim zahtjevima za ostrvo kojim upravljaju sami.
“Postoji zabrinutost kada dođe do pritiska da li civili dobro sarađuju sa vojskom u odbrani Tajvana”, rekao je istoričar Dominic Meng-Hsuan Yang sa Univerziteta Missouri u Sjedinjenim Državama.
Dana 28. februara 1947. godine, Chiangove novopridošle trupe Kuomintanga (KMT) ugušile su ustanak domorodaca Tajvana, ubivši čak 28.000 ljudi u onome što je postalo poznato kao incident 28. februara. U četiri decenije dugoj eri vanrednog stanja koja je uslijedila, na hiljade ih je stradalo.
Ova traumatična istorija naišla je na službeni obračun 2018. godine, kada je vlada Tajvana postavila Komisija za tranzicijsku pravdu po uzoru na inicijative za istinu i pomirenje u Africi, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi za ispravljanje povijesnih kršenja ljudskih prava i drugih zločina.
Međutim, kada je komisija završila u maju 2022., zastupnici i posmatrači rekli su da su vidjeli malo istine i jedva da su vidjeli pomirenje.
Gotovo od prvih dana rada komisije, zasjedanje tranzicione pravde postalo je politizirano u razgraničenju plavih protiv zelenih koje je dugo definiralo društveno-politički pejzaž Tajvana, pri čemu plava predstavlja pristalice KMT-a, a zelena vladajuću Demokratsku progresivnu stranku (DPP).
Nedavno objavljena antologija pod naslovom Etika historijskog pamćenja: od tranzicijske pravde do prevazilaženja prošlosti objašnjava kako način na koji Tajvanci pamte prošlost oblikuje način na koji razmišljaju o tranzicionoj pravdi. I kako je to sjećanje određeno za koji kamp podržavaju, svaki zastupa svoju verziju historije Tajvana.
„Zato tranziciona pravda sada izgleda tako stagnirajuća“, objasnio je Jimmy Chia-Shin Hsu, profesor istraživanja na institutu za pravna istraživanja Academia Sinica koji je doprinio i uredio knjigu. „Šta god istina da otkrije bila bi zaglavljena u plavo-zelenom narativu.”
Nestranačko gledište, rekao je Hsu, je da se DPP-u pripisuje kodifikaciji tranzicijske pravde i Lee Teng-huiu, prvom demokratski izabranom predsjedniku KMT-a, za kršenje tabua o kršenju incidenta od 28. februara.
Prošlost oblikuje budućnost
U februaru, Betty Wei je prvi put prisustvovala komemoraciji incidenta 28. februara i pažljivo je slušala usmenu istoriju prikupljenu od preživjelih. Wei, 30, rekla je da želi da sazna više o tome šta se dogodilo jer je njen udžbenik za srednju školu u nekoliko zagonetnih redova prešao preko onoga što mnogi smatraju prelomnim događajem, a mnogi njeni savremenici nisu pokazali veliko interesovanje.
“Posljednjih godina glasovi koji se zalažu za tranzicijsku pravdu su utihnuli”, rekao je Wei za Al Jazeeru. “Mnogi ljudi u mojoj generaciji misle da su računi za prethodne generacije da se poravnaju.”
Na Tajvanu prošlost nikada nije prošlost, već je hrana za nove borbe.
Dok se DPP priprema za treći uzastopni mandat bez presedana, nezavršeni posao uklanjanja preostalih statua Chianga sa ostrva ponovo se pojavio kao najnoviji front u onome što je Yang, istoričar, opisao za Al Jazeeru kao “ovaj rat sjećanja”.
Više od polovine od prvih 1.500 spomenika skinuto je u protekle dvije godine, a preostale statue su uglavnom na vojnih instalacija.
Yang tvrdi da je to zato što se vrhunac popeo kroz činove pod vanrednim stanjem, a mnogi još uvijek smatraju Chianga svojim vođom, bradavicama i ostalim. Za njih bi rušenje statua predstavljalo napad na njihovu istoriju.
Statue utjelovljuju “istorijsko nasljeđe koje vojska želi da održi u životu”, rekao je Yang. “To je izvor napetosti između vojske i vlade DPP-a.”
Uoči William Lai Ching-te polažući zakletvu kao sljedeći predsjednik ostrva, Tajvan će prvi put obilježiti “Dan sjećanja na bijeli teror” 19. maja, na dan kada je 1949. proglašeno vanredno stanje.
Iako je jasno da su Tajvanci obećali da nikada neće zaboraviti, kome i kako oprostiti postalo je mnogo mračnije.
Kao bivši predsjedavajući Tajvanskog udruženja za istinu i pomirenje, prve nevladine organizacije koja se zalaže za tu stvar, Cheng-Yi Huang je pohvalio vladin potez da preuzme privatne arhive KMT-a posljednjih godina, ali je požalio da je bilo premalo traženja istine pa je daleko.
Na primjer, prema Zakonu o rješavanju incidenta i naknadi od 28. februara, Huang je rekao da su mnogi odlučili šutjeti o svom saučesništvo jer samo žrtve dobijaju odštetu.
Međutim, burna historija Tajvana znači da je granica između žrtve i žrtve rijetko jasna.
Kopajući po vojnim arhivama, Yang je rasvijetlio kako su Kinezi kidnapovani i gurnuti u službu od strane KMT-a u posljednjim godinama kineskog građanskog rata. Oni koji su pokušali da pobegnu bili su mučeni, pa čak i ubijani. A domoroci Tajvanci koji su ustali da se odupru suzbijanju KMT-a bili su proganjani kao komunisti.
“Pod vanrednim stanjem, vojska je viđena kao ruka diktature, ali su također bile žrtve diktatorskog režima”, rekao je Yang za Al Jazeeru. “Pokret za tranzicijsku pravdu propustio je priliku da pomiri tajvansko društvo s vojskom.”
Za Hsua, ratobornost Pekinga zahtijeva da Tajvanci svih rasa pronađu zajednički cilj.
„Budući da se suočavamo sa prijetnjom Komunističke partije Kine, imperativ je da se ujedinimo u stvaranju kolektivne budućnosti,“ rekao je Hsu u govoru o knjigama samo u stajaćim prostorima tokom Međunarodne izložbe knjiga u Tajpeju krajem februara.
“A način na koji pamtimo našu prošlost će oblikovati našu budućnost.”
Datum i vrijeme objave: 2024-05-17 01:00:48
