Autorica i stručnjakinja za međunarodne odnose dr. Yvette Alt Miller, u svojoj nedavnoj kolumni u Aishu, izjavila je da je otprilike u vrijeme kada je dokumentarni film Sheryl Sandberg o silovanjima i ubistvima žena i djevojaka 7. oktobra, Krikovi prije tišine, objavljeno, generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres “svi osim javno je izjavio da Hamas nije koristio seksualno nasilje” nad izraelskim ženama i djevojkama. Alt Miller je to istakao u Guterresovom godišnjem izvještaju pod naslovom “Seksualno nasilje u vezi sa sukobom” on paradoksalno nije uspjelo navesti Hamas među organizacijama koje su koristile seksualno nasilje u protekloj godini.
Takav propust generalnog sekretara UN-a je veoma zabrinjavajući s obzirom na to da su istražitelji UN-a koji su putovali u Izrael – vršeći opsežne preglede obdukcionih patoloških izvještaja, audio i video snimaka, izjava svjedoka, između ostalog forenzičkog materijala – rekli Vijeću sigurnosti UN-a u marta tog “postoje razumni razlozi vjerovati da se seksualno nasilje povezano sa sukobom — uključujući silovanje i grupno silovanje — dogodilo na više lokacija u Izraelu i na periferiji Gaze tokom napada 7. oktobra 2023.
Još podmuklije je da su nedelju dana nakon objavljivanja Sandbergovog dokumentarca koji prikazuje nepogrešivu dokumentaciju o odvratnim činovima seksualnog nasilja i mučenja prema ženama (pa čak i muškarcima), UN objavile zabrinjavajuću priču agenciji Frans pres (AFP) – sa sedištem u Parizu i služi kao najstariji servis za vijesti na svijetu koji dopire do preko 150 zemalja. Blistav naslov, “Eksperti UN-a osuđuju izraelski seksualni napad i nasilje u Gazi,” je osmišljen da privuče pažnju iako članak nije pružio bilo kakve značajne detalje seksualnog nasilja koje su počinili vojnici IDF-a nad stanovnicima Gazane.
Ipak, ovaj apsurdno lažni, nepotkrijepljeni izvještaj UN-a, koji osuđuje izraelsku vojsku za užasna djela koja nisu počinili, bio je zamišljen kao sabotaža i podmetanje kako bi se skrenula pažnja sa incidenata silovanja i seksualnog mučenja koje ledi krv, a koje je Sandberg obilno dokumentirao u Screams Before Tišina. Šta ovo govori o poricanju seksualnog nasilja u svijetu kada se ono dogodi Jevrejkama? Sandberg je to dobro shvatila kada je rekla Chrisu Cuomu prošle sedmice News Nation: „Ovo je ono protiv čega se borimo…ovo je izazov za naš način života, ovo je izazov za demokratiju, ovo je izazov za ravnopravnost žena, bilo gdje u svijetu!“
Sandbergove pobude je nagovijestila Bev Goldman, pisac za Jewish Life Magazine, najveća tiražna i najčitanija jevrejska publikacija u Južnoj Africi. U svom članku prikladnog naslova „Izrael u kontekstu: Tišina!” Goldman je žestoko prozvao UN zbog njihovih dvostrukih standarda: “Neuvažavanje UN-a i ton odgovora na Hamasov napad je užasno nezadovoljavajući…” U opisu nasilja nad izraelskim ženama i djevojkama, ululao je pisac: „Oprisceno i odbojno postupanje prema Izraelkama, i jedva živim i onima već mrtvima, ne može shvatiti niko kome je moral životna vrednost. Ne može. Previše je neshvatljivo, previše nedokučivo, previše odbojno.”
U svom članku za Jevrejski život, Goldman je zapisao pojavu međunarodnih zakona koji zabranjuju seksualno nasilje nad ženama i djevojkama: „1993. godine, Komisija UN-a za ljudska prava (zamijenjena 2006. Vijećem UN-a za ljudska prava) proglasila je sistematsko silovanje… zločinima protiv čovječnosti kažnjivim kao kršenje ženska ljudska prava. 1995. godine, Četvrta svjetska konferencija UN-a o ženama precizirala je da je silovanje od strane oružanih grupa tokom rata ratni zločin.” Zatim je ukazala na značajan slučaj iz 1998. u kojem je „ruandski tribunal presudio da je „silovanje i seksualno nasilje zapravo genocid“, a kasnije „(i) 2008. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju 1820, u kojoj se navodi da je „silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili konstitutivni čin u pogledu genocida.’”
Kao sociolog, duboko sam uznemiren reprizom iskrivljavanja, otpuštanja i poricanja suočenih s nepobitnim dokazima seksualnog nasilja i mučenja izraelskih žena i djevojaka. Kao što sam napisao Ženske eVijesti prošle jeseni, “ogromni neuspjeh organiziranih ženskih grupa da odbace brutalno silovanje izraelskih tinejdžera i žena označava ozbiljan neuspjeh u ženskom pokretu danas.”
Od kada sam pisao taj uvodnik, s vremenom sam vidio kako je sramotna uloga UN-a u odricanju i izbjegavanju izraelskih žrtava seksualnog nasilja utjecala na ženski pokret. Nažalost, izraelske žrtve silovanja i njihove jevrejske kolege u dijaspori stoje same. Znakovi “mikroagresije” (izraz koji je skovao psihijatar s Harvarda Chester M. Pierce 1970. godine da bi opisao omalovažavanje, omalovažavanje ili otpuštanje određenih rasnih i etničkih grupa) prema izraelskim žrtvama silovanja su neizbježno jasni i nema negodovanja ženskog pokreta. da ispravi ovu upečatljivu nejednakost.
Dodaću svoje “vrištanje” pojačavanjem zvuka i vikanjem s krovova dok ženski pokret i UN ne priznaju užas i užas neviđenog seksualnog nasilja koje je mukotrpno zabilježeno u Sandbergovoj Krikovi prije tišine. Uraditi nešto manje bila bi izdaja za moje sestre u Izraelu i za ženu.
O autoru: Amy Neustein, Ph.D., radi na drugom izdanju knjige From Madness to Mutiny koje će objaviti Oxford University Press. Autor je/urednik 16 knjiga koje su objavile vodeće akademske kuće. Od masakra 7. oktobra imala je 51 gostujuću kolumnu (koja uključuje i reprint) koja se pojavljuje u publikacijama kao što su Women’s eNews, The Hill, Newsweek, Aish.com, The Jerusalem Post, Jewish News of Northern California, Washington Jewish Week, The Jewish Standard/Times of Israel, Jevrejski svijet San Diega, Jewish Exponent i druga mjesta. Nedavno se pojavila na Talklineu sa Zevom Brennerom.
Datum i vrijeme objave: 2024-05-17 00:25:36
