Semka Agić dočekuje novinare Detektora u Gračanici kod Doboja vedra i nasmijana, iako je tokom rata doživjela gubitak djeteta, a i sama je bila u radnoj obavezi i preživjela ratno silovanje. Uz pomoć porodice, prijatelja, vjere, ali i svog jakog karaktera, uspjela je poslije rata da se izbori za sudski postupak, u kojem je počinilac ovog krivičnog djela kažnjen.
Priča nam da je u Zasavici kod Bosanskog Šamca bila u radnoj obavezi te da je boravila u jednoj kući na kraju sela. Jedan dan, u blizini kuće u kojoj je bila smještena, naišao je čovjek u šarenoj uniformi, s oružjem.
“On je uvečer došao. Dolazio je nekoliko noći”, kaže nam Agić i dodaje da je nakon rata odlučila da svjedoči i traži pravdu.
Počinitelj je osuđen, ali odštetu nikada nije dobila, odnosno nije je zatražila jer je imovinu prepisao na svoju suprugu. Semka je upućena na parnicu da dalje traži odštetu, ali ona je odlučila da ne podnosi zahtjev jer bi joj to bio dodatni trošak, ali i trauma.
“Bitno mi je da je osuđen i da piše da je ratni zločinac”, rekla nam je Semka.
Semka Agić. Foto: Detektor
Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, kaže da većina oštećenih odustane od postavljanja imovinskopravnog zahtjeva upravo zbog otkrivanja identiteta, dodatne traume i troškova.
“Vjerujte da je to i ranije bio veliki problem za svjedokinje koje su bile zaštićene. One nisu htjele ni pod cijenu svog života da otkriju svoj identitet”, kaže Kaloper.
Prema podacima Trial Internationala – Ured u BiH, od 24 predmeta u kojima je dosuđena odšteta, isplata je započela u samo pet slučajeva.
Mrcvarenje preživjelih kroz više postupaka na putu ka odšteti
U Bosni i Hercegovini preživjele žrtve ratnih zločina imaju pravo tražiti naknadu štete od počinilaca kroz imovinskopravni zahtjev. On omogućava preživjelima da zatraže naknadu materijalne i nematerijalne štete – uključujući fizički bol, psihičku traumu i druge posljedice.
To znači da sud, osim što odlučuje o krivici optuženog, može odlučiti i o naknadi štete. U teoriji, ovo omogućava žrtvama da dobiju pravdu kroz jedan postupak. U praksi je situacija znatno složenija.
Ajna Mahmić Ćatić, pravna koordinatorica Trial Internationala – Ured u BiH, pojašnjava da preživjeli koji se nađu u ulozi oštećenih stranaka u krivičnom postupku mogu podnijeti imovinskopravni zahtjev do okončanja glavnog pretresa. Nakon toga, sud se u svojoj presudi izjašnjava i po pitanju ovog zahtjeva.
Jedan od najvećih problema jeste činjenica da sudovi često ne odlučuju o imovinskopravnom zahtjevu u krivičnom postupku. Umjesto toga, žrtve se upućuju na novi parnični postupak i u tom procesu žrtve često moraju otkriti svoj identitet. Za mnoge to predstavlja nepremostivu prepreku.
“U takvoj situaciji, shodno primjenjivom Zakonu o parničnom postupku, koji ne prepoznaje mjere zaštite identiteta koje su dodijeljene ovakvim svjedocima, unutar krivičnog postupka stranke mogu da biraju između dvije opcije – jedna je ili da odustanu od svojih tužbenih zahtjeva i ne potražuju naknadu štete, ili da otkriju svoj identitet, čime su dodatno izložene i traumatizirane”, navodi Mahmić Ćatić.
Ajna Mahmić Ćatić. Foto: Detektor
Advokatica Elma Veledar Arifagić kaže da ne možemo a da ne spomenemo sekundarnu viktimizaciju, do koje dolazi usljed ponovnog i višestrukog izlaganja oštećenih osoba kroz davanje iskaza tokom različitih faza postupka.
“Moramo reći da je jedan od značajnih izazova i emocionalno opterećenje pod kojim se takve osobe nalaze, iz razloga dugotrajnosti postupka”, dodaje Veledar Arifagić.
Tužilaštvo BiH je, u saradnji sa Trial Internationalom, pokrenulo pitanje dosude imovinskopravnih zahtjeva tokom krivičnog postupka, navodi tužilac Tarik Crnkić.
Ovakvo rješenje bi znatno ubrzalo sam proces i smanjilo mogućnost ponovne traumatizacije.
Imovina osuđenih lica nestaje po savjetu advokata
Problem koji uništava šanse za naplatu jeste nepostojanje imovine osuđenih osoba, odnosno praksa da osuđene osobe u toku istrage svoju imovinu prebace na druge osobe.
Mahmić Ćatić pojašnjava da je vremenski period ostavio slobodu i na strani advokata odbrane, koji su vrlo vješto dugi niz godina savjetovali svoje klijente i stranke u postupku da imovinu prepisuju ili na članove porodice ili na prijatelje, pa bi se onda u zvaničnoj sudskoj provjeri imovinskog biltena počinitelja prikazalo da je nesolventan.
U takvoj situaciji jedno što je moguće jeste obustaviti postupak.
“Moja članica je uspjela da ostvari i dobije tu naknadu nematerijalne štete, tako da se njemu od penzije odbija svaki mjesec, dok druge dvije članice zbog tih pravnih barijera nisu uspjele da ostvare naknadu nematerijalne štete. Nije sve u novcu. Treba priznanje i to je naknada. Treba javno izvinjenje od država, ili počinilaca, memorijalizacija je također naša naknada, kultura sjećanja”, smatra Kaloper.
Midheta Kaloper. Foto: Detektor
Crnkić navodi primjer da je u jednom predmetu, nakon što je sud ušao u izvršenje nad nepokretnom imovinom, odnosno kućom osuđenika, isti uplatio puni iznos dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.
Jedan od ključnih mehanizama koji bi mogao spriječiti ovaj problem jeste zamrzavanje imovine tokom istrage, ali sudovi često odbijaju ove zahtjeve tužilaštava.
U određenom broju predmeta je ova mjera bila i uspješna. Međutim, uvođenje mjere obezbjeđenja je sporno na strani suda, s obzirom da su određenom broju predmeta elaborirali da utiče na pravo počinitelja, odnosno osumnjičenog i optuženog lica u tom trenutku da raspolaže svojom imovinom, kaže Mahmić Ćatić.
“Vidimo da se u praksi vrlo sporadično, rijetko i vrlo često prekasno, koriste ti mehanizmi. Tako da je i naša preporuka da se već od najranije faze pokretanja odgovarajućeg postupka, odnosno isticanja imovinskopravnog zahtjeva, ili namjere da se on istakne, poduzmu određene radnje kako bi se takva imovina, ukoliko svakako postoji, osigurala, odnosno kako bi se spriječilo ometanje naknadnog, odnosno kasnijeg izvršenja”, kaže Veledar Arifagić.
Elma Veledar Arifagić. Foto: Detektor
Ona dodaje da bez adekvatnog državnog kompenzacionog fonda stvarne reparacije, odnosno naknade štete koja je dosuđena pravosnažnim sudskim odlukama, nikad neće ni nastupiti.
Uprkos svim problemima, imovinskopravni zahtjev ostaje ključan mehanizam pravde. On ne predstavlja samo finansijsku naknadu, nego i priznanje štete i potvrdu da je pravda, makar djelimično, zadovoljena.
Tužilac Crnkić smatra da moramo nastojati na vraćanju dostojanstva preživjelima kroz postupak traženja odštete.
“Jako je to iscrpljujuće. Svaki put kad osoba ulazi u to, njoj se to sve vraća, ona to ponovo preživljava, ali šta je alternativa u tom? Moramo nastojati na vraćanju dostojanstva kroz taj postupak, davanju ovih imovinskih reparacija i da stavimo oštećenog u središte postupka, a ne na marginu postupka.
Iako zna da je težak put, Kaloper navodi da vrijedi podnijeti zahtjeve za odštete i da je onima koji ih podnesu potrebno pružiti podršku.
“Ne zbog novca, vrijedi za budućnost, to je prioritet. Nećemo ostaviti velik teret budućim generacijama i oni će drugačije razmišljati, i oni će drugačiju imati viziju”, zaključuje Kaloper.
Datum i vrijeme objave: 17.03.2026 – 10:55 sati
