“Najljepše grudi su zdrave grudi. Dok sam se tuširala, osjetila sam nešto što ne bi trebalo biti tu i nije dio normalnog ženskog tkiva. Odmah sam reagovao, ali sam se u tom trenutku i jako uplašio. Prvo sam se konsultovala sa ginekologom. Palpacijom i ultrazvukom je zaključio da nije ništa, da se radi o 80 posto benigne promjene i da ima veliku, negdje prije 40. Pa me je dosta opustio tom pričom i pao mi je kamen sa srca“, počinje svoju priču za Telegraf.rs Aleksandra Bogićević (47), koja je pobedila rak dojke.
Sve je počelo 2024. godine kada je prilikom kupanja napipala kvržicu na desnoj dojci i odmah počela da sumnja i istražuje šta je to.
“Da sam odmah otišao kod hirurga ili radiologa, vjerovatno bi cijela priča otišla u suprotnom smjeru i završila. Zato apelujem na žene da ne dozvole da im se desi ono što se meni desilodoći do njih. Nemojte samo slikati svoje grudi za Instagram, za mreže, uzmite si vremena, spogledaj ih na mamografu, na ultrazvuku, to je pet minuta. Jer najlepša dojka je zdrava. veruj mii“, kaže Aleksandra.
Sada, skoro dve godine nakon neprijatnog saznanja da boluje od ove opake bolesti, Aleksandra objašnjava koje simptome se seća da je imala pre dijagnoze, koji su ukazivali da sa njom nije sve u redu.
„Sve sam radila normalno. Jedino što me je ohrabrilo i ohrabrilo da ipak razmislim o odlasku hirurgu grudi je neka vrsta umora koju sam počela osjećati. To nije to umor kao kad si pospan. To je iscrpljujući umor koji se može opisati kao da vas mrzim. Neke stvari koje su ti do tada bile smiješne, koje si lako radio, koje su bile sastavni dio tebe, posebno za mene, za osobu koja ništa nije mrzila, samo sam mrzela da se krećem. Neka tromost, – priseća se Aleksandar.
Nakon što je hirurg sa sigurnošću potvrdio da se radi o raku dojke, Aleksandra je morala da se pripremi za veliku, tešku i dugu borbu.
“Pregled doktora je trajao 3 sekunde. To je bilo dovoljno da se okrene i kaže da je magnetna rezonanca, skener, mamografija i sve ostalo. I iz onoga što je pitao, znao sam da nešto nije u redu. rekao je: “Pa, znaš, postoji nešto što ne bi trebalo biti”. Dodao je i jednu rečenicu koju također nikada nisam zaboravio, a koja me je vodila kroz sve uspone i padove. Jer to je trnovit put. Rekao je ‘Ja ću te izliječiti“, dodaje naš sagovornik.
Fotografija: Shutterstock
A kako je uvijek bila snažna i staložena, uspjela je prihvatiti da je za neprijatelja imala tako opakog igrača. Međutim, morali su da podijele loše vijesti sa porodicom i voljenima. To joj je, ističe Aleksandra, bilo najteže.
“Zapravo, u cijeloj mojoj borbi najteže mi je bilo kako reći svojoj porodici. Jer oni su ti koji pate. Kako da im umanjim patnju? O tome sam najviše razmišljao. Jednostavno sam odabrao model tog filma ‘Život je lijep’, da sve to napravim kroz igru, priču. U tom trenutku moj mlađi sin je imao 11 godina. Rekao sam mu da mama ima problem, da ćemo ga riješiti, da postoje lijekovi koji će biti jako jaki, da će možda mama izgubiti kosu zbog te droge. I već je znao za rak hemoterapije. Rekao sam mu da nije rak, ali ako se ne liječi, ako se zanemari, može se razviti u njega. To su neke male, bijele, bezazlene laži koje ublažavaju istinu kako bi ukućani ili djeca ili neki emotivni članovi porodice lakše prihvatili vaše stanje. Nisam želeo da budem žrtva i nisam hteo da budem teret.”
Nakon njenog prihvatanja i saopštavanja loših vesti porodici, usledila je čuvena hemoterapija čiji pomen mnoge plaši. Slično je bilo i u Aleksandrinom slučaju.
“I ja sam u početku bio bauk. Iskreno, mislio sam da je katastrofa. Onda, moj prvi dolazak, došao sam na neverovatno mesto. To je soba u kojoj vlada mir, opuštanje, u kojoj su sve sestre nasmijane, a ne lažne. Osećamo to. Tamo gde je takva harmonija, nežnost sa njihove strane, briga. Iznenadila me takva zabrinutost. Svakih nekoliko minuta daju nam čokolade, ima razgovora, divne muzike. Ali želim da kažem svima, ne prihvatajte hemoterapiju kao neprijatelja, kao nešto zlo. Dakle, kada ga povežu sa venom, kada počne, možete vidjeti tu crvenu boju. Prihvatite da ona ulazi u vaše tijelo da vam pomogne. Tu je da pomogne vašem tijelu. Ima i nuspojave, znamo za njih, ali doprinosi izlječenju. To morate da prihvatite“, ističe Aleksandra.
Opadanje kose, terapija…
Prva nuspojava kemoterapije je gubitak kose. Aleksandra, koja je u to vreme imala dugu, plavu kosu, morala je da zaboravi na estetiku i misli pre svega na svoje zdravlje, pa je frizura koju je tražila u frizerskom salonu teža za frizera nego za nju.
„Postoji 3 do 5 posto da žene neće izgubiti kosu, ali nažalost veliki broj hoće. Nadala sam se da će mi kosa ostati, ali je onda 17. dana počela, nažalost, opadati. Otišla sam kod frizera i sela sa tako divnom plavom, bujnom kosom i rekla ‘na nulu’. Frizerka je doživjela šok. Rekao sam da mora, nije hir. I žena je počela da plače. Rekao sam nemoj da plačeš, rasti će. Spakovala mi je kosu da ponesem sa sobom. Otišao sam, došao kući, rekao svojoj porodici i rekao: ‘G. Tačno je tu’ i ta reklama za gospodina Ja sam se trudila da ublažim šok deteta i muža i svih u kući“, priseća se Aleksandra, prepričavajući neke od najtežih trenutaka.
Operacija dojke
Sada, dve godine nakon početka ove žestoke borbe u kojoj se Aleksandra drži, iako je morala na operaciju uklanjanja desne dojke, na sve gleda kao na životnu lekciju.
“Iznad svega, slušajte svoje onkologe. Priče iz čekaonica vam neće pomoći. Ne uzimajte ništa kao alternativu na svoju ruku bez prethodne konsultacije sa svojim ljekarom. Uvek pratite šta vam lekar kaže i uradite to. To je bio moj izbor. Dešava se i hemoterapija, pa prođe. Da bi održali dobru krvnu sliku, doktori su mi čak te godine dozvolili da idem na more. Bio je to najdivniji odmor, ako mogu tako reći, bez fena, bez farbanja, hajde da nađemo nešto dobro i u tome. Morao sam se prilagoditi i tempu bolesti. Onkološki institut je tu kao podrška. Rekla sam da je to odlična ustanova u kojoj uvek imate podršku od 00 do 24, telefonom, gde god da dođete, uvek su tu za vas, što pacijentu daje veliku sigurnost“, kaže ova hrabra žena.
Rak dojke i simptomi
Rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena u Srbiji, sa više od 4.500 novooboljelih i oko 1.700 smrtnih slučajeva godišnje.. Iako je smrtnost visoka, rano otkrivanje skriningom omogućava izlječenje u više od 90 posto slučajeva.
Na pitanje da li je rak dojke izlječiv, odgovor je DA! Ako se otkrije na vrijeme, izlječenje je sigurno, pa se za žene starije od 40 godina savjetuje redovna godišnja kontrola, a ako su starije od 45 godina mamografija. U opasnosti mogu biti i one žene čije su majke, bake, sestre ili tetke imale ovu bolest.
Najčešći simptomi raka dojke su pojava tvrde, obično bezbolne kvržice u dojci ili ispod pazuha, promjene u veličini, obliku ili teksturi kože (poput „narandžine kore“), udubljenje bradavice i neobičan iscjedak, često krvav.
Institut za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut” organizuje projekcije širom Srbije, a kada mamograf dođe u vaš grad, informacije možete pronaći na njihovom zvaničnom sajtu. Preglede možete obaviti i u bolje opremljenim domovima zdravlja, kliničkim centrima i bolnicama širom Srbije.
Obratite pažnju na:
Grudvica ili zadebljanje. Nova izraslina na dojci ili pazuhu koja se razlikuje od okolnog tkiva.
Promjena kože. Crvenilo, perutanje, zadebljanje, naborana koža koja podsjeća na koru pomorandže.
Promjene na bradavici. Povlačenje bradavice, svrab, crvenilo, ljuštenje ili rane.
Iscjedak iz bradavice. Svaki iscjedak (bistar, žućkast, a posebno krvav) koji nije majčino mlijeko.
Promjene u obliku i veličini. Asimetrija dojke, otok ili deformacija dojke.
Bol. Iako rani stadijumi rijetko bole, uporni bol ili nelagoda u dojci ili pazuhu koji ne nestaju mogu biti znak upozorenja.
Rak dojke kod muškaraca je rijedakčini manje od 1 posto svih slučajeva raka dojke, ali obratite pažnju na to bezbolna kvržica ili zadebljanje, povlačenje ili iscjedak (može biti krvav ili crn). Ako odgovori promjene na koži, crvenilo, udubljenja, bore ili rane koje ne zacjeljuju, a crvena zastavica mogu biti otečeni limfni čvorovi ispod pazuha ili na vratu.
Rekonstrukcija dojke nakon raka dojke
Kada žena sazna da ima rak, svjesna je da je čeka trnovit put do pobjede, ako se bolest otkrije na vrijeme. Nakon burnih mjeseci borbe, na kraju ih čeka kemoterapija, rekonstrukcija dojke, što predstavlja završni čin liječenja.
Gost na podcastu Zdravo Ivanepukovnik prof. dr Nenad Stepić, načelnik Klinike za rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine Akademije medicinskih nauka ispričao je sa ljekarske tačke gledišta kako izgleda borba sa rakom dojkekako funkcionira cijela procedura, šta sve pokriva država, te da je rekonstrukcija dojke završni čin kada je u pitanju pobjeda ove bolesti.
Foto: Marko Jovanović
– Rekonstrukcija dojke nije hir. Često ljudi koji etiketiraju žene ne prave razliku između estetske hirurgije i ove zdravstvene ili funkcionalne hirurgije. Ovo ne može biti hir, ovo je logičan proces i ono što me raduje jeste da su doktori, javnost i same žene shvatile da je kraj lečenja zapravo rekonstrukcija dojke. Bez obzira na godine, ni oni nisu ograničenje. Ministarstvo zdravlja i RFZO u potpunosti su prihvatili troškove liječenja, odnosno rekonstrukcije dojke takvim pacijentima. Ove žene prolaze kroz mukotrpan period liječenja koji podrazumijeva uklanjanje jedne dojke, dijela ili cijele dojke, ponekad obje dojke, a naravno kada prođe taj prvi šok, i onaj prvi šok zbog bolesti koju ona ima, kada prođe period kemoterapije i zračenja, postavlja se pitanje socijalizacije, objasnila je tada profesorica Stepić.
Da bi država pokrila troškove, postoje određeni uslovi, dojka se ne može ukloniti preventivno, već samo ako je žena bolovala od raka, objašnjeno je u emisiji koju možete pogledati u videu ispod.
Ovaj tekst je objavljen u Odlična serija o zdravlju na portalu Telegraf.rs koji ima za cilj podizanje svijesti o prevenciji. Ako se maligna bolest otkrije na vrijeme, šanse za izlječenje su velike. U sutrašnjem tekstu u nastavku serijala čitajte o svemu KARDIOVASKULARNE BOLESTI.
(Telegraf.rs)
